Oznaka: 23. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2.6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20 U Knjizi proroka Ezekiela čitamo kako Bog govori proroku da on, prorok, treba u Božje ime opomenuti onoga koji čini nešto krivo. Jer, veli Bog proroku: „Ako ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.“ To nam se čini razumljivim. Ezekiel to mora činiti. Ta prorok je! Konačno, i Isus je opominjao one koji griješe, a isto su to činili i apostoli. Kršćani vjeruju da su riječi Svetoga pisma upućene i današnjem naraštaju. Trebamo li onda razumjeti da ono što je Bog rekao proroku Ezekielu vrijedi i za nas? Da se čovjek uhvati za glavu. Ja da nekoga opomenem? Tko sam ja? Otkud mi pravo bilo koga prozivati? Ako, na...

Čitanja: Ez 33, 7-9; Ps 95, 1-2.6-9; Rim 13, 8-10; Mt 18, 15-20 Današnji evanđeoski odlomak sastavljen je od tri kratke Isusove pouke koje su ostale kao pravilo ponašanja Crkve kao zajednice vjernika u situaciji kada se primijeti da netko od članova zajednice ne živi dosljednim i ispravnim životom. Takve situacije su neželjene, ali ipak jedan dio svakodnevnice, jer, na žalost, nikada nije bilo idealnoga vremena u kojemu su svi članovi Crkve zdušno i jednodušno prihvaćali i živjeli Božje odredbe i preporuke. Kao i danas, u svim vremenima bilo je onih koji su formalno pripadali zajednici vjernika, a opet, s druge strane,  nisu marili za pojedine odredbe, već su živjeli grešnim životom. I ne samo kao neku privatnu slabost, već počesto i otvoreno griješeći protiv Božjega Zakona i crkvenih ...

Vrlo su osjetljive teme koje naš Gospodin Isus otvara u današnjem odlomku (Mt 18, 15-20) poučavajući svoje učenike bratskoj opomeni, opraštanju grijeha i združenoj molitvi. Središte svega je vlast koju im daje da poučavaju svoju braću, te da ih oslobađaju bremena grijeha i slabosti kojem su svi podložni. Njima je ostavio božansku ovlast da vezuju i driješe, to jest da opraštaju ili ne opraštaju ljudima grijehe, ovisno kako se prema svojem duhovnom dobru oni sami postave. Zato im je rekao: Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Isus, međutim, nije učenicima dao vlast nad grijesima kao neograničenu nadmoć nad ljudima, već im je dao takvu moć u duhu služenja i popravljanja vlastite braće. Jer uv...

Uvod i pokajnički čin Učenici i studenti imaju svoje male i velike radosti, a jedna je od njih svakako ta kada uhvate profesora da nešto ne zna ili kad opaze da njihov profesor čini nešto što njima brani. Time onda pravdaju svoje neznanje i svoje loše ponašanje. Međutim, tko je ovdje na zemlji savršen roditelj, tko je učitelj bez mane? Zato je mudro slušati dobar savjet od koga god da on dolazio i zato je razborito poslušati poziv na obraćenje ma tko ga u Božje ime izrekao. Jer, Bog se služi nama, slabim ljudima, da budemo suradnici njegova djela spasenja. Pokajat ćemo se za sve svoje grijehe, pogotovo one grijehe tvrdoglavosti i nepoučljivosti. Gospodine, ti si u svome narodu podizao proroke da tvoju riječ naviještaju i narod pozivaju na obraćenje. Gospodine, smiluj ...

Uvod i pokajnički čin Bude nam zanimljivo gledati neke atletičare na natjecanju: skakači, trkači bacači redovito se na trenutak saberu prije nastupa. Netko sjedi zatvorenih očiju, netko hoda i govori sam sa sobom, netko čini pokrete kao da preskače letvicu. Važno im je da se saberu. Evo, pred nama je nešto puno važnije od športskog nastupa. Slavit ćemo najveće tajne naše vjere, slavit ćemo Krista koji nas u ovoj euharistiji pohodi i koji nas po ovim istim svetim tajnama spašava. Zato, da bismo bili dostojni ovoga slavlja i Krista Gospodina koji nam dolazi u susret, pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si nas stvorio kao svoju ljubljenu djecu, na svoju sliku. Gospodine, smiluj se! Kriste, vjeran svome Ocu, radi nas ljudi i radi našega spasenja p...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Ez 33,7-9 Nakon što je u prvom i drugom dijelu knjige govorio o razaranjima i babilonskom sužanjstvu kao kazni za grijehe Izraela (pars destruens), u trećem dijelu prorok Ezekiel započinje govor o obnovi Izraela (pars construens) i bavi se temama mogućnosti narodnog preporoda (Ez 33-37), Gospodinovim odlučujućim interventom protiv neprijatelja (Ez 38-39) te opisom nove zajednice nakon što Gospodin omogući povratak prognanika (Ez 40-48). Bog nakon kazne ne kani napustiti svoj narod nego ga, u skladu sa savezničkom ljubavi, obnoviti. Ezekiel će sve više oživljavati pouzdanje naroda u čudesni Božji zahvat preporoda naroda. No, Božje transcendencija i djelotvorna prisutnost traži konkretno povijesno čovjekovo zalaganje: obraćenje i otvar...

POGRIJEŠI LI BRAT TVOJ… “Pogriješi li brat tvoj, idi i pokaraj ga nasamo”. Strah me je ove riječi. Zar ja da nadgledam, cijenim i procjenjujem svoga bližnjega? Otkud mi to pravo? Nisam li tek ja bijedan grešnik? “Pogriješi li brat tvoj…” Ne bismo ni znali kako su strašne ove riječi, da nismo imali toliko gorkih iskustava u povijesti. Nisu li u ime “svete gorljivosti”, nisu li u ime “kršćanske ljubavi” na inkvizicijskim sudovima nevini ljudi bili osuđivani na strašne kazne? Nisu li toliki roditelji i poglavari u ime revnosti za evanđelje strogo i prestrogo sudili druge, dok su za svoje gadosti ostajali slijepi? Hajde, neka sada netko od nas kaže svome bližnjemu: “Prijatelju, griješiš”! Zar nam odmah – ako imamo savjesti i poštenja – neće u ušima zazvučati strašna Kristova opo...

Današnji evanđeoski odlomak sadržava Gospodinovu pouku o odnosu prema braći, to jest prema njihovim propustima, pogreškama i grijesima. Istina je da je Stari zavjet zagovarao radikalnu nepopustljivost i nesnošljivost prema grijehu, što su onda ljudi često tumačili i primjenjivali kroz nepopustljivost prema grješnicima. Onaj tko je griješio trebao je biti isključen iz zajednice, a često, za teže prijestupe, i uklonjen s lica zemlje. Takvim odnosom prema grješnicima cilj je bio sačuvati zdravom zajednicu iznutra, ne dopuštajući da se grijeh ukorijeni, zarazi druge članove i time razori zajednicu. Isus neće nikad dovesti u pitanje potrebu da se ukloni grijeh iz ljudske sredine, to jest iz Božjeg naroda, ali neće niti bezrezervno podržati spomenutu metodu, nego će sugerirati jednu mnog...