Oznaka: 28. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14 Teško je znati koliko pojedini vjernik razumije svoj poziv pred Bogom, a još teže znati koliko ga svaki od nas vrši zdušno i besprijekorno. Kad pogledamo sebe i oko sebe, ne vidimo baš previše ljudi oduševljenih Bogom niti zajedništvom s njime. U redovitim susretima pričamo više o svome nego o njegovu životu, bavimo se svojim problemima, a ne njegovim otajstvima. Posvećeni smo kojekakvim ljudskim i zemaljskim stvarima koje onda s tolikom pomnjom obavljamo, a kad je riječ o onome što nam nudi Gospodin, onda se u tome slabo snalazimo i gotovo nikako ne usklađujemo s njime. Naš dnevni ritam ovisi o koječemu i vrti se oko toliko suvišnih i sporednih stvari u koje ulažemo vrijeme i sposobnosti, snagu i energiju, a kad je rij...

Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14 U naravi je ljudi da se smatraju dijelom određene skupine. Vezani su uza svoju obitelj, uz svoj grad, uza svoj kraj, uza svoju domovinu. Konačno, i Isus je pokazivao posebnu ljubav prema svojoj domovini, a Pavao prema svojim sunarodnjacima. Samo su nas neki zločesti ljudi u vremenu jednoumlja uvjeravali da je ljubav prema vlastitom narodu nacionalizam, odnosno da nužno znači mržnju prema drugima. Ako volim svoju majku, zar time nužno mrzim majku svoga prijatelja? No s druge strane, ljubav koja bi bila isključiva, ne bi bila prava ljubav. Ljubav koja se ne bi znala izdizati iznad vlastitih okvira, ne bi bila prava. Ljubav koja bi podrazumijevala mržnju, zanijekala bi samu sebe. Isus je volio svoj narod, ali je rimskog sa...

Naviještajući Kraljevstvo Božje Isus je ispričao više prispodoba u kojima je isticao da su svoje mjesto u Kraljevstvu pronašli carinici i grješnici, dok to nije slučaj s onima koji su sebe smatrali pravednicima, što je izazivalo njihovu reakciju. Isto tako ti isti dežurni čuvari pravednosti nisu mogli prihvatiti da Bog može upraviti svoj poziv na vjeru i poganima. Štoviše, nisu htjeli prihvatiti istinu da je upravo radi njih i došao, da i njih privede u kuću Očevu. Sva posebnost Isusova poslanja je bila u tome da i druge ovce privede u Božji ovčinjak, jer su i one bile Božja stvorenja za koja je imao i život položiti. No više je nego očito bilo da Isusov navještaj ne shvaćaju svi jednako. Zacijelo su određeni krugovi prigovarali da je taj navještaj i poziv svima neutemeljen i da ne...

Uvod i pokajnički čin Tko je više ispunjen radošću i milinom: malo dijete koje prima ljubav i nježnost svojih roditelja, ili roditelji koju svu svoju ljubav daju za dobrobit svoga nejakoga djeteta. I tko tu mjeri i prebrojava radne sate i utrošen novac? Ovdje je posrijedi čista ljubav. Kada je dobrostivost i darežljivost u pitanju, onda bismo trebali biti spremni činiti dobro svakom čovjeku. To je temeljna zapovijed kršćanske vjere. O tome nam danas govori Božja riječ. Poslušajmo je otvorena srca, a na samo početku ovog svetog slavlja pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, toliko si nas ljubio da ni svoga sina nisi poštedio, nego za sve nas predao. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si položio život svoj za nas, prijatelje svoje. Kriste smiluj se! ...

Uvod i pokajnički čin Na početku ovog euharistijskog slavlja želimo se prisjetiti upravo toga da je sveta misa slavlje u kojoj nas Bog Otac poziva na svadbenu gozbu svojega Sina, to jest da je euharistija slavlje u kojemu nas Bog čini dionicima nebeske proslave Isusa Krista. Htjeli bismo, naravno, biti dostojni tog slavlja i velebnih darova koja ono uključuje. Zato ćemo se pokajati za se svoje grijehe i propuste. Gospodine, izlazak svoga odabranoga naroda iz Egipta ti si stoljećima otajstveno ostvarivao obredom pashalne gozbe. Gospodine, smiluj se! Kriste, u predvečerje svoje muke, ti si proslavio pashalnu večeru sa svojim učenicima i ustanovio središnje otajstvo našega spasenja – euharistiju. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti danas okupljaš svoj sveti narod oko ...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 25,6-10a Odlomak prvog čitanja središte je sekcije u kojoj prorok kroz pet poglavlja govori o Gospodnjem sudu nad pojedinim kraljevstvima u Izraelovoj blizini. Usred govora o uništavanju stoji veličanstvena najava gozbe pripremljene za sve narode. Gospodin, nakon što dokine tijek povijesti temeljen na sili, iskorištavanju i osveti – a oličen u pojmovima suza, sramote i smrti – svim narodima priprema gozbu kao najavu i proslavu života. U ono vrijeme gozbe su pripremali imućnici kako bi potvrdili svoje zajedništvo s partnerima, sa saveznicima u boju ili kako bi proslavili pobjedu nad neprijateljem. Gospodin će suditi povijest, ali ne zato da je uništi nego pretvori u gozbu koja nadilazi moć imaginacije. Većini Izaijinih sunarodnjaka...

Isusova prispodoba o kraljevstvu nebeskom kao o svadbenoj gozbi koju kralj priprema za svoga sina ima vrlo dinamičan dvostruki zaplet, a također i neočekivan dvostruki rasplet. Naime, uzvanici koje je kralj opetovano zvao na svadbu, odreda odbiše poziv odnoseći se nehajno prema kralju koji ih je pozvao, a nasilno prema njegovim slugama. Tek pri trećem pokušaju kralj je uspio prikupiti sudionike svadbe i ispuniti svadbenu dvoranu pozivajući one koje u samom početku nije planirao zvati. No i u takvim okolnostima događa se nepredviđen zaplet, jer kralj pronalazi među uzvanicima čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho, te ga onda okrutno kažnjava za toliki nemar i nepoštivanje trenutka, događa i osoba kojima je taj trenutak bio posvećen. Sveti Jeronim tumačeći ovaj odlomak na...

DOĐITE NA SVADBU! Koja su slavlja najstarija? Rođendani, imendani, rođenje djeteta, ustoličenje kralja? Složit ćemo se: od kada je svijeta i vijeka redovito se slavila svadba. To je slavlje u pravom smislu i to u svim kulturama kroza sve vjekove. O tom radosnom slavlju govori današnje i evanđelje i prvo čitanje. Izgleda upravo nevjerojatno. Bog uporno govori svom narodu kako ga ljubi, kako mu je stalo do njega, kako ga “nosi na orlovskim krilima”, kako mu iskazuje čast da ga poziva na gozbu, kako ga čini svojim sustolnikom. Bog, dakle, uporno zove čovjeka u svoje društvo (“njegova su milina djeca čovječja”). I što čine ljudi? Ne vide, ne razumiju, ne prihvaćaju. Rekao bih da čine glupost na dva različita načina. Prvo, kao grešnici, ljudi čine toliko toga da bi raskinuli sa...