Petak, 30 listopada

28. nedjelja kroz godinu (A): Gozba svim narodima


Čitanja: Iz 25, 6-10a; Ps 23, 1-6; Fil 4, 12-14.19-20; Mt 22, 1-14


U naravi je ljudi da se smatraju dijelom određene skupine. Vezani su uza svoju obitelj, uz svoj grad, uza svoj kraj, uza svoju domovinu. Konačno, i Isus je pokazivao posebnu ljubav prema svojoj domovini, a Pavao prema svojim sunarodnjacima. Samo su nas neki zločesti ljudi u vremenu jednoumlja uvjeravali da je ljubav prema vlastitom narodu nacionalizam, odnosno da nužno znači mržnju prema drugima. Ako volim svoju majku, zar time nužno mrzim majku svoga prijatelja?

No s druge strane, ljubav koja bi bila isključiva, ne bi bila prava ljubav. Ljubav koja se ne bi znala izdizati iznad vlastitih okvira, ne bi bila prava. Ljubav koja bi podrazumijevala mržnju, zanijekala bi samu sebe. Isus je volio svoj narod, ali je rimskog satnika proglasio najvećim vjernikom. Pavao je volio svoj narod, ali je najpoznatiji kao onaj apostol koji je evanđelje širio među drugim narodima.

Židovi su bili skloni takvoj isključivosti. Zato proroci opominju da je Bog stvorio i druge narode i da kod njega nema pristranosti. Evo kako Izaija vidi posljednje dane: „Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena.“ Dakle, Bog neće drugim narodima dati tek mrvice, nego i za njih priređuje najluksuzniju gozbu s najizvrsnijim jelima i s najboljim vinom.

Kako u tome svjetlu gledati silnu netrpeljivost pojedinih skupina? Kako razumjeti suprotstavljene navijačke skupine? Kako opravdati pogled s visoka pojedinih skupina prema nekim drugima? Kako razumjeti napast da se čovjek izdiže iznad čovjeka, narod iznad naroda? Ta Bog preko proroka govori da će na poseban način štititi baš one malene, rubne, omalovažavane…

Nitko od nas vjerojatno neće zapodjenuti rat s nekim drugim narodom. Ali u svakom je od nas napast da se dijelimo i izdižemo. Zato, rekao bih, počevši od prometa na cestama, važno je da imamo poštovanja prema svakome: prema pješaku i biciklistu, prema vozaču autobusa i vozaču kamiona, prema onome u skupom autu kao i prema onome u automobilu starom dvadeset godina. Ljudi smo. Svi krvavi ispod kože. Svi djeca jednoga Boga. Dobro je ne dopustiti da u nama oživi ikakav poriv podjela i nadmetanja. Dobro znamo kamo nas to može odvesti…