Oznaka: 32. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: 1Kr 17, 10-16; Ps 146, 6c-10; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44 Kada god netko učini bilo kakvo dobro djelo, to treba cijeniti. Bez obzira na moguće prizemne razloge ili na poreznu olakšicu. Istinita je ona krilatica: „Dobro je činiti dobro!“ No s druge strane, valja imati oko i srce da bismo uočili i one siromašne koji daju malene darove, ali koji mogu biti znak velike ljubavi i dobrote. Upravo o tome je Isus govorio kada je jednom prilikom sjeo nasuprot hramske riznice i gledao kako su mnogi bogataši ubacivali mnogo. I onda je došla neka siromašna udovica  i ubacila dva novčića. Isus se tada obrati učenicima: „Ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj...

Čitanja: 1Kr 17, 10-16; Ps 146, 6c-10; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44 Gospodin je u svome pristupu životu i nauku bio uvijek orginalan i odgovoran. Nikada mu se nije sviđala ljudska dvoličnost i umišljenost, to jest lažna svetost koja se mjerila novcem i izvanjskim obiljem. Nisu mu se sviđali ljudi koji nisu znali da je ljubav najvažnija stvar na svijetu, te da Bog ne gleda izvanjska dobra, već obilje srca. On vjernost ne računa debljinom novčanika, već dubinom srca i nesebične ljubavi. Zato su Isusu smetali uglednici, pismoznanci i farizeji, koji su ugled stjecali na navodnom poznavanju Pisma, ali nisu nimalo pokazivali da mare za čovjeka. Time su otkrivali da im je Bog bio samo teorija, a ne istinski život. Očito ih Isus nije kritizirao bez razloga, jer je jasno uočavao da su se njihova ...

Događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 12, 38-44) prigoda nam je razmišljati o značenju i ulozi novca u našem ljudskom životu, a napose u našem odnosu prema Bogu i svetome. Štoviše, taj odnos je višestruk, jer s jedne strane dotiče one koji odvajaju od svoga da bi doprinosili vjerskom životu, a s druge strane i one  koji primaju dobročinstva i imaju stanoviti odnos prema dobrima koja primaju. Kako vidimo iz Evanđelja, Isus je znao za važnost novca u životu čovjeka, pa onda i u životu svoga naroda. Da nije to znao, i da nije znao kako ljudi komentiraju i koju važnost pripisuju novcu, ne bi bio stao pred hramsku riznicu promatrati kako se ponašaju oni koji svojim doprinosima održavaju Hram i obogaćuju hramsku riznicu. Znao je vrlo dobro s koliko su umišljenosti oni imućni...

Uvod i pokajnički čin Uglavnom ćemo se složiti da nam se osobito ne sviđaju ljudi koji se pretvaraju da su nam prijatelji a, zapravo, imaju prema nama nekih svojih prikrivenih interesa. Svima nam je prijetvornost osobito odbojna. Danas nam Isus govori da i Bog jednako tako gleda: nije mu mila izvanjska pobožnost koja bi čovjeku tek bila izlika i pokriće za njegove vlastite grijehe. Isus svjedoči da su u njegovo vrijeme često takvi bili farizeji i pismoznanci. Međutim, što mislimo, je li među vjernicima izumrla takva vrsta ljudi? Ne varajmo se. U svakome od nas ima nešto od toga kvasca i takvih pobuda. Neka nas Gospodin oslobodi svake prijetvornosti, neka nam podari iskreno kajanje za naše grijehe, da bismo mogli biti dionici njegovih umnoženih i velikih darova. Gospod...

Uvod i pokajnički čin Puno je toga vrijednog i lijepog u ljudskom životu. Mi se veselimo i zdravlju i uspjehu u poslu i svemu onome što nam život čini lakšim i ljepšim. Veselimo se kad dođemo do svog stana, do automobila, do mogućnosti da lijepo provedemo ljeto… Sve su to Božji darovi i hvala Bogu na tome. Međutim, sve je to u isto vrijeme i privremeno i propadljivo. Ima, ipak, nešto u ovome svijetu i u ovome životu što ima trajnu vrijednost i što nikada ne propada. To su dobra djela učinjena iz ljubavi. To je ono što se uvijek isplati, to je ono što nas čini pravim ljudima, to je ono po čemu postajemo najsličniji Bogu, jer je Bog ljubav. O tome nam danas govori Božja riječ. A htjeli bismo je plodonosno primiti, kao što bismo htjeli i dostojno proslaviti ovu euharistiju. Zat...

1Kr 17,10-16 Sve ono što je Izrael postao nakon izlaska iz Egipta došlo je u pitanje. Stoga se Ilija pojavljuje iznenada kako bi najavio pošast, kao što je i Mojsije jednu od egipatskih nevolja. Naime, Kananejci – starosjedioci zemlje u koju su Izraelci ušli kao u Obećanu svojinu – štovali su Baala, boga kiše i plodnosti. Zavedeni idolopoklonstvom svoje društvene elite, Izraelci su se sve više priklanjali Baalu. Mislili su život osigurati materijalnim prosperitetom. No, to bi značilo napustiti Gospodina koji ih je izveo iz Egipta, čudesno vodio pustinjom i uveo ih u zemlju njima darovanu… To bi značilo izgubiti svoj duhovni identitet. Kao poziv k istini, Gospodin podiže proroka Iliju. Ako se narod klanja tuđem bogu i zbog povećanja materijalnog standarda napušta Gospodina, I...

U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo kako Isus iznosi zaključke o socijalnom stanju u društvu svoga vremena, te time svojim sunarodnjacima daje smjernice za budućnost. U tom duhu upućuje svoje učenike i narod čega se trebaju čuvati, a prema čemu bi trebali kao takvi težiti. Razvidno je iz evanđeoskog događaja i Isusove pouke da je ključ od kojeg polazi Gospodin u osobama, a ne u novcu. Prema Isusu budućnost naroda nije u ljudskom ugledu i častima koje uživaju pismoznanci, pa niti u ulaganjima i novcu kojim raspolažu bogataši, nego prije svega u tihim i skromnim, odgojenim i samozatajnim osobama poput siromašne udovice koji daju život, a ne samo viškove za dobro drugih. Stoga, samo onaj tko je pun pobožnosti i poštovanja prema Bogu i njegovu daru nama, može dati svoj obol od koj...

U ćupu neće brašna nestati Pesimisti će reći kako nikada jedno zlo ne dolazi samo. U početku je izgledalo da će tako biti s udovicom u Sarfati. U ona tvrda vremena po sebi je bilo tragično kad bi žena ostala udovica s nejakom djecom. U ono vrijeme nije bilo nikakvih socijalnih službi. Valjalo je teško raditi vlastitim rukama i opet biti upućen na dobrohotnost tuđih ljudi. Udovici o kojoj govori prvo čitanje to zlo nije bilo jedino. Zavladala je suša. A to onda znači i glad. Već je osjećala užas u svojim grudima: možda će svojim očima gledati kako joj od gladi umire dijete. I onda dolazi prorok Ilija. Moli je vode. U svojoj nevolji nije neljubazna. Krenula je da mu pruži vode. A onda, kao da se s njom neumjesno šali, veli joj da mu dade i kruha. Eh, kruha! Govori mu svoju mu...

Današnjim Evanđeljem Gospodin Isus se osvrće na jednu pojavu u društvu svoga vremena koja je bila višestruko bolna. Osim što je bolna bila je i opasna, te se tako Isus izložio opasnosti iznoseći svoje tvrdnje. On je naime uočavao kako postoje velike nepravde koje se nanose nezaštićenim osobama kao što su udovice kojima se na podal način otimala imovina. Da stvar bude gora, to su radili vjerski poglavari koji su imali i određene civilne ovlasti i odgovornosti, ili su u najmanju ruku utjecali na javni život svoga društva. Isus im predbacuje ne samo socijalnu neosjetljivost na potrebe najslabijih, nego, štoviše, optužuje ih da ih na lukav način pljačkaju. Pismoznanci, naime, dok su se šepirili zbog svoga položaja u društvu, s druge pak strane beskrupulozno su otimali imovinu udovica...