Oznaka: 6. vazmena nedjelja (B)

Ostavljajući svojim učenicima posljednje preporuke prije svoga odlaska k Ocu (Iv 15, 9-17), Gospodin Isus je istaknuo nekoliko vrlo bitnih stvari. Ma koliko njegove preporuke zvučale kao očite i svakodnevne, one to ipak nisu jer u sebi sadržavaju otajstvenu dubinu koju valja otkriti. Tako Isus od učenika traži da ga ljube i ostanu u njegovoj ljubavi, da čuvaju njegove zapovijedi  i da budu njegovi prijatelji čineći što im je zapovjedio. Osim toga učio ih da je najveći čin ljubavi položiti život za prijatelje, te ih je time ujedno poučio kako biti prijatelji. Na prvi pogled sve se čini jasno i razumljivo, te smo uvjereni da bi tako svatko od nas učinio. Također smo uvjereni da znamo što sve skupa rečeno pretpostavlja i kako se ostvaruje. Međutim, ako tome pristupimo samo kao ljudi, ...

Uvod i pokajnički čin O nekim temeljnim stvarima nije uvijek lako govoriti, baš zato što su temeljne, bitne i što se provlače gotovo u svakoj Božjoj riječi i u svakoj propovijedi. Danas nam Božja riječ govori o ljubavi. O ljubavi Božjoj prema nama i o Božjoj ljubavi koju bismo mi trebali iskazivati jedni drugima. Iako se svima nama taj govor čini posve poznat, htjeli bismo s pozornošću, poštovanjem i ljubavlju poslušati današnju Božju riječ, da bi snagom Duha Svetoga u nama polučila obilne plodove. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste. Gospodine, u svojoj nadspoznatiljivoj ljubavi još prije postanka svijeta odredio si nas za sebe, da živimo s tobom u vječnosti. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si Očevu ljubav prema nama pokazao tako da si sama sebe za nas predao....

Uvod i pokajnički čin Ispovijedamo vjeru u trojedinoga Boga, Boga koji je jedan u trojstvu. Tamo gdje je Duh Božji, tamo je red i radost, tamo je jednakost i međusobno prihvaćanje, tamo je ljubav. Euharistija je otajstvo ljubavi Isusa Krista, otajstvo jedinstva njegove Crkve. No, budući da nismo uvijek pridonosili jedinstvu i bratskoj ljubavi te da smo, naprotiv, znali biti isključivi omalovažavajući naše bližnje, molimo za Božje oproštenje, da bismo bili dostojni ovih svetih otajstava. Gospodine, ti si svoj narod poučavao po prorocima. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si svoju radosnu vijest uputio svakom čovjeku dobre volje. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti svoju Crkvu pozivaš da bude znakom tvoga jedinstva i tvoje sveobuhvatne ljubavi u svijetu. Gospodine, sm...

Dj 10,25-26.34-35.44-48 Petar, nakon čudesa ozdravljenje paralitičara Eneje i uskrišenja Tabite nastavlja hoditi putem kojim ga vodi Uskrsli. Ni uskrsnuće nije krajnje dohodište! Nakon tog izvanrednog događaja pisac Djela apostolskih nadugačko izvještava o obraćenju pogana Kornelija, iz čega uzimamo ulomke za današnje prvo čitanje. Ovo je događaj od prvorazredne važnosti za razvoj mlade Crkve. Zapravo, ona je teško zamisliva bez svih posljedica koje je pokrenulo Petrovo iskustvo u Kornelijevu domu u Cezareji. Činjenica da ovaj izvještaj manifestira neke analogije sa izvještajem o Pavlovom obraćenju, poput ispreplitanja Petrovih i Kornelijevih vizija kao što su se u prethodno u govoru o Savlovu pozivu ispreplitale Savlove i Ananijine te činjenica kako se Petar uslijed vizije ...

Prijateljstvo je jedan od sadržaja života i ostvaruje se kao jedan od najvažnijih odnosa među ljudima koji treba živjeti u svoj neposrednosti i jednostavnosti. Nema čovjeka na svijetu koji bi se mogao smatrati uravnoteženim, cjelovitim, zdravim i normalnim a da nema potrebu imati prijatelja s kojim moći podijeliti vlastiti život, razmišljanja i vrijednosti. No isto tako najčešće se ljudi vode ljudskim osjećajem kad sklapaju prijateljstva i kad žive odnos prijateljstva, na način da ne usvoje sve vrijednosti i zahtjeve prijateljstva, pa se zna dogoditi da nakon određenog vremena mnoga prijateljstva puknu ili se sruše kao kule od karata. Uslijed neznanja glede ispravnog prijateljstva ili pak uslijed nedostatnog duhovnog napora, mnogima prijateljstvo služi kako bi se potpomagali u živo...

BOG NIJE PRISTRAN Cijelo 10. poglavlje Djela apostolskim opisuje slučaj poganina Kornelija, a u današnjem prvom čitanju donesena su samo tri kraća odlomka iz kojih jedva da je moguće razumjeti znakovitost i važnost tih događaja. Da se podsjetimo Kornelijeva slučaja! U Cezareji je živio satnik Kornelije. Bio je „bogobojazan“, što je u ono vrijeme među Židovima označavalo čovjeka koji se obratio na židovstvo, ali se ipak nije dao obrezati, prema tome nije bio pravi Židov jer nije imao „biljeg Zakona“. Činio je mnoga dobra djela i jednoga je dana u viđenju dobio poticaj da potraži apostola Petra. Nekako u isto vrijeme Petar je u Jopi imao ono poznato viđenje kad mu je glas s neba rekao da više ne treba biti razlike između „čistih“ i „nečistih“ životinja, tj. da neki židovski p...