Oznaka: 19. nedjelja kroz godinu (C)

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 U današnjem Evanđelju Gospodin Isus daje vrlo važne pouke glede svakodnevnog života, jer je uočio određenu bojazan i strah svojih učenika pred onim što je on govorio s obzirom na posjedovanje materijalnih dobara. Tako u prvom dijelu Gospodinove izjave zvuče prilično radikalne i gotovo nepomirljive s ikakvim posjedovanjem: “Prodajete što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.” Dakle, Gospodin poziva da se njegovi učenici odreknu zemaljskoga bogatstva, i to na način da ga pretvore u nebesko. Očito je, prema njemu, nespojivo posjedovanje zemaljskoga s dobitkom nebeskoga. U tom smislu odjekuje i nj...

Čitanja: Mudr 18,6-9; Ps 33,1.12.18-20.22; Heb 11,1-2.8-19; Lk 12,32-48 Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u dobroga Boga, vjeru u vječni život. Poslanica Hebrejima na poseban način hvali vjeru biblijskih velikana: „Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje) onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, z...

Već prošlu nedjelju imali smo prigodu razmišljati o Gospodinovim upozorenjima glede pohlepe koja bi se mogla definirati požudom za materijalnim dobrima. U današnjemu Evanđelju (Lk 12, 32-48) čitamo dodatne upute i preporuke kojima Isus produbljuje tu temu koristeći nekoliko slika iz svakodnevnoga života kojima vrlo zorno izražava svoje božanske stavove. Tako nam dočarava i opisuje opasnosti koje zemaljska dobra predstavljaju za duhovni život ukoliko ih se ne postavi na pravo mjesto, nakon čega nisu više dobra, nego kamen spoticanja. Iz Gospodinovih riječi razabiremo da su zemaljska dobra kao neka vrsta magneta na koji reagira ljudsko srce jer se daje privući njihovom privlačnošću i korišću. Ili bi se pak moglo reći kako su stanoviti regulator kojim se reguliraju želje i misli našega src...

Uvod i pokajnički čin Koliko smo puta – osobito kad smo bili djeca! – učinili neku glupost samo zato što smo bili u društvu onih koji su gluposti htjeli činiti. Nije se lako kloniti utjecaja mase i većine koja nas uvjerava da zlo i nije baš tako loše i da sotona i nije baš tako crn. U tome nam smislu Gospodin Isus daje lijepu i ohrabrujuću pouku. Saberimo se, da bismo mogli tu poruku prihvatiti i ova sveta otajstva dostojno proslaviti. Gospodine, ti si u povijesti uvijek podizao velike ljude poput Mojsija i Ilije da tvom narodu pokažu pravi put. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si oko sebe okupio dvanaestoricu da bude svjetlost svijeta i sol zemlje. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš da hrabro svjedočimo za vječne i neprolazne vrednote. Gospodine, smiluj se! Nacrt za hom...

Još donedavno su se pobožni ljudi odgajali „strahu Božjem i stidu ljudskom“: nisu činili zlo zato što su se Boga bojali, a ljudi se stidjeli. Rekli bismo da strah i obzir i nisu baš neki motivi. Ne bi li čovjek iz uvjerenja trebao činiti dobro? I onda Isus kaže (Lk 12, 32-48): „Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.“ Želi li nas on to plašiti posljednjim sudom, pa da iz straha slijedimo njegove zapovijedi? A gdje je tu sloboda? Međutim, može li se u svakom slučaju reći da treba poštovati ljudsku slobodu i pustiti svakoga da živi po vlastitom nahođenju bez izvanjskih strahova i pritisaka, kao što se danas rado govori o slobodi izbora sve do pitanja spolnih orijentacija  i pobačaja? Mnogi će se zaklinjati da je sloboda izbora temeljno ljudsko pravo, koje država ...

Uvod i pokajnički čin U ne tako davnim vremenima čini se da se odgajanje temeljilo na strahu od kazne i na izuzetno naglašenom strahopoštovanju prema nadređenima – od roditelja, učitelja, svećenika, sve do Božjeg autoriteta. I taj je strah trebao ljude čuvati od grijeha i zlih čina. Danas ne želimo ni svoju djecu niti jedni druge strahom odgajati. Tako nas i današnja Božja riječ blago opominje da budemo budni, da ustrajavamo u dobru, da se klonimo zla. U isto vrijeme nas Božja riječ hrabri da se ne bojimo, jer Bog je s nama u svim našim nastojanjima oko dobra. Milosno je Božje djelovanje, naravno, među nama na osobit način prisutno upravo u slavlju ovih svetih otajstava. Htjeli bismo dopustiti da nas u ovom euharistijskom slavlju Božja riječ prosvijetli, a njegova milost ojača na putu ...

Mudr 18, 6-9 Nakon Salomonove molitve za mudrost, biblijski pisac u posljednjem velikom dijelu knjige analizira njezine manifestacije u važnim povijesnim događajima. Počinje prizivajući kratko glavne likove tj. heroje Knjige Postanka, iako ih se ne imenuje direktno. Pokazuje se kako i oni svoje spasenje zahvaljuju Mudrosti, a oni koji su je zanemarili propali su. Interesantno je u kontekstu izlaska iz Egipta uočiti autorovo naglašavanje kako Bog u svojoj svemudrosti i svemoći pomoću istog postupka ili sredstva jednima udjeljuje blagoslov, a drugima kaznu: voda iz stijene, žabe, brončana zmija, mana s neba, svjetlo, smrt prvorođenaca, hod kroz Crveno more. Na taj način pisac Knjige stavlja u kontrast kazne koje pogađaju nepravedne (Egipćane) dok one u isto vrijeme predstavlja...

Teško je govoriti o današnjem Evanđelju (Lk 12, 32-48) jer pred onim što izreče naš Gospodin, a govorio je o posvemašnjem odricanju od zemaljskih dobara, malo tko od nas može biti čist i opravdan. Doista je teško govoriti o toj temi a da se prije toga nismo posuli pepelom po glavi i napravili zaokret, jer živimo u velikom raskoraku u odnosu na zahtjeve koje je Gospodin pred nas stavio. No kako mi ljudi mnogo toga olako shvaćamo i vješto zaobilazimo, tako zaobilazimo i ove riječi koje je Gospodin sa svom ozbiljnošću izgovorio. A što je to konkretno rekao? Na samom početku ovog odlomka čuli smo riječi: Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. U ime toga ih potiče da prodaju sve što imaju i dadnu za milostinju. Iz Isusovih riječi, dakle, iščitavamo da njemu...

Budite pripravni Vozači dobro znaju što znači krenuti na put s „ćelavim“ gumama, kad čovjek sam sebi kaže: „Valjda će izdržati...“ A ako ne izdrže ili ako zakažu u zahtjevnim okolnostima, onda posljedice mogu biti tragične. To su očito vrlo opasne igre. Znamo mi vrlo dobro da bi bilo potrebno da je automobil uvijek ispravan i spreman na put, pa se onda ne trebamo bojati neugodnih iznenađenja. Upravo nam to danas Isus govori (Lk 12, 32-48). Veli: „Neka vam bokovi budu opasani, a svjetiljke upaljene.“ Ako je sluga uvijek pripravan, ako je sve svoje dužnosti redovito obavljao, onda u tome slučaju uopće nije bitno u koji će čas gospodar banuti: o ponoći ili pred zoru, u rano jutro ili u sneno poslijepodne. Naprotiv, ako je čovjek nemaran i lakomislen, onda nevolje vrlo lako mog...

U današnjem Evanđelju (Lk 12, 32-48) Gospodin Isus nas hrabri, poučava ali i upozorava o tome kakav treba biti naš život u svijetu. Hrabri nas kad nam saopćava da se Ocu nebeskome svidjelo dati nam Kraljevstvo, koje počinjemo baštiniti ovdje na zemlji i prema kojemu smo protegnuti kako bismo ga do kraja primili u nebu. Poučava nas kad vam veli da nam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a mi slični ljudima koji čekaju svoga gospodara da se vrati sa svadbe. Isto tako nas upozorava da budemo oprezni poput domaćina koji ne dopušta da mu lopovi provale u kuću, to jest da ne budemo preuzetni i oholi poput sluge koji previđa dolazak svoga gospodara, pa zbog toga živi suprotno odredbi i volji gospodarevoj. Gospodin to reče, jer je vidio da mnogi žive nehajno držeći da je Bog daleko,...