Subota, 4 prosinca

19. nedjelja kroz godinu (C): Budite pripravni


Još donedavno su se pobožni ljudi odgajali „strahu Božjem i stidu ljudskom“: nisu činili zlo zato što su se Boga bojali, a ljudi se stidjeli. Rekli bismo da strah i obzir i nisu baš neki motivi. Ne bi li čovjek iz uvjerenja trebao činiti dobro? I onda Isus kaže (Lk 12, 32-48): „Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.“ Želi li nas on to plašiti posljednjim sudom, pa da iz straha slijedimo njegove zapovijedi? A gdje je tu sloboda? Međutim, može li se u svakom slučaju reći da treba poštovati ljudsku slobodu i pustiti svakoga da živi po vlastitom nahođenju bez izvanjskih strahova i pritisaka, kao što se danas rado govori o slobodi izbora sve do pitanja spolnih orijentacija  i pobačaja? Mnogi će se zaklinjati da je sloboda izbora temeljno ljudsko pravo, koje država treba poštovati. Međutim, naše društvo itekako ograničava pravo na izbor. Cijepljenje djece je obvezatno. Jednako tako osnovnoškolsko obrazovanje, obdržavanje prometnih propisa. Zakon nas obvezujemo da izražavamo poštovanje prema državnim simbolima: himni i zastavi. Nadalje, društvo ograničava držanje oružja, upotrebu alkohola, duhana i opojnih droga. Itekako smo prisiljeni plaćati račune pa i kamate, ma kakve one bile, sve do strašnih ovrha. Velika je obmana da smo slobodni. Samim tim što smo ograničeni i smrtni, mi nismo slobodni činiti što nam padne na pamet.

U tome smislu idu i vjerski propisi. Za savjesne i čestite, duhovne ljude i velikane propisi su nebitni. Oni dobro čine iz uvjerenja i ljubavi, baš kao što normalni roditelji čine svojoj djeci sve najbolje, zato što ih vole, a ne zbog straha od socijalne službe. I onda dolazimo na ono bitno. Kršćani su uvjereni da je svaka zapovijed dana za dobro čovjeka, odnosno da čovjek po grijehu u prvom redu sebi škodi, a onda unosi nered u društvo. Kako drukčije shvatiti zapovijedi poput: Poštuj oca i majku, ne učini preljuba, ne ukradi, ne svjedoči lažno… Složit ćemo se: ako netko čini dobro zbog manje savršenih motiva kao što je respekt prema zapovijedima, i to je puno bolje, nego da, vođen samo svojim željama i probicima, povrijedi i sebe i bližnje. U tome smislu zanimljivo je mišljenje Efraima Kishona, židovskog pisca koji nipošto nije bio tradicionalni sljedbenik židovske vjere. U kontekstu strogih – i ne baš logičnih – židovskih propisa o načinu priprave hrane (košer propisi), Kishon priznaje „da je pobožni način mišljenja proizveo začudo bolje ljude nego moderna civilizacija, da je prezrena košer kuhinja othranila bolju mladež nego današnja kompjutorska tehnologija“.

Sloboda bez odgovornosti nasilje je, pravo bez obveza, anarhija je. U tome smislu Pavao mudro govori: „Vi ste na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlika tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima!“ Tko želi razumjeti, razumje će.