Oznaka: 21. nedjelja kroz godinu (C)

Budimo iskreni. Ipak se, barem s vremena na vrijeme, pozivamo na neke svoje veze i neka svoja poznanstva. Pa ćemo rado isticati da smo „čuvali koze“ s tim i tim, da smo rođaci u drugom koljenu s onom važnom osobom. Tako sebi, na neki način, pripisujemo vrijednost i zasluge neke važne ili poznate osobe.  U svoje vrijeme i Isus se morao boriti protiv samouvjerenosti svojih sunarodnjaka. Oni su bili izabrani narod, njima je Bog govorio po prorocima. Kako veli Pavao, „oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist…“ Međutim, Isus uporno govori kako to po sebi ništa ne znači. Zato jasno progovara svojim suvremenicima i svojim sunarodnjacima, govoreći o onom kritičnom, posljednjem sudnjem d...

Današnje Evanđelje (Lk 13, 22-30) svjedoči o jednom dijalogu između Isusa i nekog čovjeka koji je pitao Isusa je li malo onih koji se spašavaju. Naizgled, pitanje je sasvim zakonito i ozbiljno. Jer nema ništa važnije ni ozbiljnije nego se zanimati za spasenje. Dapače, hvale je vrijedno, u svijetu u kojemu mnogi i ne razmišljaju o spasenju, poticati razgovor o toj temi i na neki način tražiti prave odgovore o spasenju. No, zanimljivo je da Isus ne odgovara izravno na pitanje, već svoj odgovor usmjerava prema drugim sadržajima, to jest usmjerava prema jednoj drugačijoj perspektivi pozornost onoga koji je pitao i svih koji su slušali. Počesto smo i mi samo radoznali i težimo za otkrivanjem odgovora na neka zamršena pitanja, ali u biti ne želimo jasnoću glede spasenja. Štoviše, bježimo od n...

Uvod i pokajnički čin Ono što latinski kažemo disciplina, hrvatski velimo stega. Oduvijek se smatrala da je ona bitna u odgoju. Iako danas to nerado prihvaćamo, ipak je koristimo puno više nego što mislimo. Želi li netko postići dobre rezultate u školi, športu, umjetničkom radu, treba se podvrgnuti stezi. Bez discipline-stege nema uspjeha ni u školi, ni u športu, ni u umjetničkom djelovanju, ali ni u životu općenito. Konačno, svaki put kad nam ujutro zazvoni budilica, mi se podlažemo stezi svojih obveza… I u svakom od tih slučajeva stega je za naše vlastito dobro. Često i Bog s nama postupa tako da nas podlaže stezi. To su naše životne neprilike i križevi. Budući da je Bog mudar i dobrostiv, znamo i vjerujemo da je i ta vrsta stege za naše dobro. Zazvat ćemo na početku ove svete mise n...

Uvod i pokajnički čin Mi rado i često govorimo o dobrostivom Bogu koji je ljubav i o Isusu koji nas do te mjere voli da je za nas dao svoj život. I to je točno. Međutim, upravo zbog toga što nas iskreno voli, Isus nikad ne daje lažne nade niti postupa pokroviteljski prema našim ludostima, nego nedvosmisleno pokazuje da je grijeh – grijeh, a zlo – zlo. Bog se ne daje zabljesnuti nekim našim nazovi-zaslugama. Bog gleda u srce. I uvijek milostivo prihvaća čovjeka koji priznaje svoj grijeh i traži milosrđe. I mi bismo danas htjeli čista srca proslaviti ova sveta otajstva. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe i propuste da bismo i mi zadobili Božje milosrđe i postali dostojni ovih svetih otajstava koje se spremamo proslaviti. Gospodine, ti si dobri Otac svih ljudi, Gospodine smiluj se! K...

U zadnje se vrijeme (ipak) čuje razborit glas iskusnih pedagoga. Ako i govorimo o slobodi, samosvijesti, pogotovo o pravima djece i svih ostalih, nipošto ne smijemo zaboraviti i na dužnosti. Jer što je pravo bez dužnosti? Diktatura jačega, nasilje i anarhija. Ako dijete, na primjer, shvati da uvijek ima pravo izražavati svoju osobnost i svoje želje, što će biti s pravom druge djece? Ako se, na primjer, mladi na odmoru po našoj obali imaju pravo provoditi po cijele noći na bučnim disco zabavama, što je s pravom ostalih koji su također na odmoru i koji bi rado spavali umjesto da ih tijekom cijele noći drže budnima (pijana) vika i (pre)glasna glazba. I u kontekstu takvih prava i dužnosti (u čemu se ljudi nikad neće slagati), dolazi drevna biblijska mudrost, danas ne lako prihvatljiva (Heb ...

Govoriti o Božjem bezuvjetnom milosrđu, kao što mi mi govorimo posljednjih mjeseci tijekom ove Godine milosrđa, a čitati ovaj evanđeoski tekst (Lk 13, 22-30) koji zvuči vrlo nemilosrdno i prijeteće, može djelovati vrlo proturječno i neusklađeno. Možda bi mnogi ovaj tekst izostavili iz Evanđelja, a radije razmišljali o onim milosrdnim prispodobama punima nade, u kojima dolazi do izražaja Božja dobrota i nježnost prema čovjeku. Nedvojbeno je, međutim, da je naš Gospodin Isus, objavitelj Očeva milosrđa, izgovorio ove riječi upozorenja upravo onima koji su sebe držali sigurnima u odnosu prema spasenju. Napose su se one odnosile na pojedince koji su spasenje držali naravnim procesom, pri čemu su smatrali presudnim da su se rodili kao članovi Božjega naroda, te samim time su bili uvjeren...

Iz 66, 18-21 Izraelci su stoljećima bili uvjereni kako su jedini ispravan narod. Smatrali su sebe jedinima koji su vršili Zakon Božji i stoga jedinim pravednima. Imali su averziju prema strancima smatrajući se boljima od njih pa su ih proroci u Božje ime opominjali. No, povijesni događaji – napose odlazak Izraelaca u babilonsko sužanjstvo – uzrokovat će velike promjene. Ondje upoznaju mnogo stranaca i polako opažaju: nisu bili tako loši, toliko nemoralni kakvima su ih oni zamišljali. Naprotiv, bili su gostoljubivi, učtivi, dobro odgajali svoju djecu i – u skladu sa spoznajama koje su imali – vršili volju Božju preko življenja moralnih načela. Shvatili su kako među ovim strancima mnogi provode život koji mora biti Bogu miliji nego život mnogih Izraelaca. Kao potvrda takvih za...

Pa mi smo s tobom jeli i pili! U jednom dječjem vrtiću jedan se malac pohvalio teti kako on vozi tatin bicikl. Ona ga je upozorila da uvijek treba govoriti istinu i onda ga upitala je li siguran da je vozio tatin bicikl. Dječačić je malo zastao i onda skrušeno priznao da ga njegov tata tek uči voziti na svom velikom biciklu. Doista, od najranije svoje dobi čovjek se želi isticati. Zacijelo je do jedne mjere razumljivo da čovjek želi nadigrati svoga suparnika, izdići se iznad prosječnosti. Međutim, koji puta je ta potreba toliko velika da se čovjek počinje hvaliti onim što nema, odnosno da se počne „kititi tuđim perjem“. Takvim je ljudima onda silno važno kojeg su roda, koje ugledne rođake imaju, vrlo su ponosni što su Zagrepčani, a ne neki seljaci ne znam odakle. Bitno im ...

Pitanje spasenja je jedno od nezaobilaznih pitanja u ljudskom životu, a i Gospodin Isus je često govorio o toj temi. Štoviše, može se reći da je to bila jedna od češćih i važnijih tema njegova nauka, te da ga nijedan sadržaj ljudskoga života nije toliko zanimao, niti je o ičemu toliko govorio koliko o spasenju. A kako je ta tema vrlo opsežna i delikatna, očito je ostajalo uvijek i rubnih tema koje on nije doticao, a draškale su maštu njegovih slušatelja. Zato mu je jedan od takvih i upravio pitanje (Lk 13, 22-30): Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju? Dotičnoga je, dakle, zanimao broj onih koji se spasavaju, kako bi možda iz toga mogao i za se razumjeti je li na ispravnom putu, te može li i sam očekivati spasenje. Možda ga je zaintrigirala ozbiljnost kojom je Gospodin govor...