21. nedjelja kroz godinu (C) – homilija

21. nedjelja kroz godinu (C) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Ono što latinski kažemo disciplina, hrvatski velimo stega. Oduvijek se smatrala da je ona bitna u odgoju. Iako danas to nerado prihvaćamo, ipak je koristimo puno više nego što mislimo. Želi li netko postići dobre rezultate u školi, športu, umjetničkom radu, treba se podvrgnuti stezi. Bez discipline-stege nema uspjeha ni u školi, ni u športu, ni u umjetničkom djelovanju, ali ni u životu općenito. Konačno, svaki put kad nam ujutro zazvoni budilica, mi se podlažemo stezi svojih obveza… I u svakom od tih slučajeva stega je za naše vlastito dobro.

Često i Bog s nama postupa tako da nas podlaže stezi. To su naše životne neprilike i križevi. Budući da je Bog mudar i dobrostiv, znamo i vjerujemo da je i ta vrsta stege za naše dobro. Zazvat ćemo na početku ove svete mise na nas Božje milosrđe da u tome smislu možemo čuti i prihvatiti Božju riječ i ova sveta otajstva dostojno proslaviti.

  • Gospodine, sve si iz ljubavi stvorio i svemiru mudre zakone postavio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si bio poslušan svome Ocu sve do smrti, smrti na križu. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da prihvaćamo svoje životne nedaće da bismo se tako sjedinili s trpećim Kristom i tako bili zajedno s njime i proslavljeni. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Oduvijek se ljudi spore o tome, kako treba poučavati djecu. Pa i u nas malo-malo se donose novi nastavni planovi i pedagoška pravila. I uglavnom se govori o motivaciji, poticaju, buđenju dječje znatiželje, itd. Sa zgražanjem se govori o kažnjavanju ili o prisili. A Božja riječ danas kao da je konzervativna.


Ne omalovažavaj stege Gospodnje


Poslanica Hebrejima, čiji smo odlomak danas čuli u drugom čitanju (Heb 12, 5-7.11-13), upravljena je pokrštenim Židovima. Pisana je u teškim vremenima. Vjernici su inače od Židova bili optuživani kao bogohulitelji, a pokršteni Židovi su još od svojih sunarodnjaka k tome bili prezreni kao otpadnici. Grci su im se rugali, a Rimljani ih progonili. Bila su to vremena progonstva i svakojakih nevolja. Zato su se u nekih vjernika pojavila tjeskobna pitanja. Kako to da oni, koji su Bogu vjerni, toliko trpe u duhu i tijelu? Pisac ove poslanice tim pokrštenim Židovima koji su dobro poznavali Stari zavjet navodi jedan odlomak iz Knjige mudrih izreka: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Teška je riječ stega. Čovjek koji je u stezi, ne može ići kamo želi, niti činiti što ga je volja. Ovdje se uzima za primjer odgoj djece i mladih. I stvarno. Dijete i mlad čovjek ne zna čemu služe određena ograničenja i zabrane… Dijete bi silom htjelo gurnuti prstić u električnu utičnicu ili bi se htjelo provući kroz balkonsku ogradu… I ne razumije zašto mu se to brani. Pa vrišti i protestira. Jednako tako dijete ne razumije i ne želi razumjeti zašto mora trpjeti bolne liječničke preglede i terapiju. Pa ga se onda stegne da bi moglo primiti cjepivo. Evo, barem u nekim slučajevima djecu stegom odgajamo, makar to djeca ne razumjela. Svi smo mi djeca u Božjim rukama. Zato često ne razumijemo i ne prihvaćamo Božje postupke, Božju stegu s nama. Nije to zacijelo bilo lako ni kršćanima kojima je bila upravljena ova poslanica. Iako su oni živjeli u onim starim vremenima, nije bilo lako to čuti. A kako li je tek nama danas to teško prihvatljivo! Da Bog šiba onoga koga voli… Opet stojimo pred otajstvom. Bog polazi od sebe. Dopustio je da njegov Sin bude i šiban i bičevan i razapet. Tako i mi – stojimo pred tajnom. I ne možemo toliko puta razumjeti način odgajanja koji Bog na nama primjenjuje. I uvijek se iznova mučimo pred otajstvom muke, nevolje, križeva. A to je otajstvo Kristovo.


Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja


Poslanica dalje veli: Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Dok je Isus visio na križu, tko je mogao pomisliti da Bog njega, Isusa voli? Naprotiv, Kristovo raspeće za njegove protivnike bilo je siguran znak da ga je Bog odbacio. Rugali su mu se govoreći: Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: „Sin sam Božji!“ (Mt 27,43). Upravo tako. Samo Božji čovjek, samo ponizan čovjek, samo bogobojazan čovjek s poštovanjem gleda Božja djela i duboko se Bogu klanja. Naprotiv, bezuman čovjek, umišljen čovjek, površan čovjek misli da može svijet urediti prema svojoj pravdi. Mudar čovjek, Božji čovjek, pobožan čovjek u svakoj životnoj prigodi – lijepoj ili tragičnoj – može samo sa svetim Pavlom uskliknuti: O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,33-34).


Odgajanje donosi mironosni plod pravednosti


Poslanica Hebrejima dalje govori: Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Ovdje nam je najbolje pogledati Krista, Djevicu Mariju i tolike Božje velikane. Kad je anđeoski navještaj posvema preokrenuo njezin život, Marija je u jednostavnosti rekla: Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi. U trenucima svoje smrtne muke Isus je svome nebeskom Ocu rekao: Ne moja, nego tvoja volja… Petar, Pavao, i drugi apostoli prihvaćali su nevolje, progonstva, oskudicu, tamnicu, pa i samu smrt. Za njih je sve to bio čudesan Božji put kojim su išli do punine Kristove. Tako Pavao veli: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem (Fil 3,8-9).

Veliki papa sveti Ivan XXIII. za svoje je geslo uzeo: Obedientia et pax – poslušnost i mir. Mudro i duhovno veoma korisno. Ivan XXIII. ponizno je prihvaćao volju Božju, kakva god ona bila. Nije stavljao u pitanje, nije preispitivao, nije optuživao, nije mudrovao koje bi rješenje za njega bilo bolje. Prihvaćao je sve svoje životne okolnosti. I što onda? Bio zbog svoje poslušnosti nesretan, nemiran, razočaran? Ne. Naprotiv: imao je svoj mir. Veoma pobožne duše u našem narodu sa svom jednostavnošću govore: Što je od Boga – slađe od meda.

Blago onima koji svi srcem to prihvaćaju i tako žive. Imaju svoj pravi mir. Božji mir. Već sada imaju vječnost u svojim srcima.