Oznaka: 21. nedjelja kroz godinu

Čitanja: Jš 24,1-2a.15-18b; Ps 34,2-3.16-23; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69 Uzmimo ovaj slučaj. Uspješan čovjek četrdesetih godina sav je posvećen poslu. Sada, kada je moguće raditi na daljinu preko računala doslovno radi do iza ponoći. Hrani se nezdravo, u hodu i u trku. Tu je i puno kave, energetskih napitaka, a češće poseže i za alkoholom, da bi se opustio. Iako kaže da sve to čini za svoju djecu, udaljio se i od njih i od supruge, kao da je stranac u svojoj kući. I onda se dogodi infarkt. Ne bezazlen. Nakon intenzivnog liječenja i oporavka, liječnik – koji mu je prijatelj iz djetinjstva – postavi ga pred sebe i kaže mu brutalno iskreno – kako to već liječnici znaju – ono što bi trebao promijeniti u životu, ako misli živjeti. U biti, trebao bi promijeniti gotovo sve: način posla, ishrane, p...

Čitanja: Jš 24,1-2a.15-18b; Ps 34,2-3.16-23; Ef 5,21-32; Iv 6,60-69 Mnogi kršćani su se navikli, pa i duhovno razmazili, jer su zaboravili ili zanemarili činjenicu da je Bog zahtijevan. Gotovo redovito očekujemo da Bog udovoljava naše prohtjeve, te da ima logiku i sklop razmišljanja poput našega. Pretpostavljamo da nam on treba govoriti ono što želimo čuti, te da od nas ne iziskuje nikakav napor kako bismo shvatili ono što govori. Čak i ne mislimo da trebamo rasti i odrasti kako bismo ga razumjeli bolje i dublje, uvjereni da se duhovni rast događa sam po sebi. Da bismo se to predočili, možemo usporediti s jednom slikom: misliti da je Bog tek tako po sebi shvatljiv, ma koliko je jednostavan i sveo se na mjeru čovjeka, isto je kao zamisliti da je malo neuko dijete kadro slušati i razumje...