Oznaka: 24. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35 U današnjem Evanđelju Petar je postavio jedno sasvim obično pitanje Isusu: Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta? Pitanje je sasvim obično i odražava stanje naše ljudske naravi i usmjerenje naše pozornosti. Uglavnom smo usmjereni na to da vidimo kad se naš brat ogriješi o nas i to doživljavamo kao problem, te postavljamo neke granice tolerancije do koje može ići tuđa uvreda prema nama. Sam Petar je postavio pitanje polazeći od pretpostavke da postoji granica do koje može trpjeti svoga brata kad se ogriješi o nj, nakon čega bi onda došao prostor kada bratu mogu odrediti sankcije i uzvratiti mu nepraštanjem i istom mjerom. Isus je, međutim, tu granicu potpuno pomakao...

Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35 Kako li se ljudi samo znaju utvrdoglaviti u netrpeljivosti i nepraštanju! Poznato vam je kako ponekad dva rođena brata ili brat i sestra godinama ne razgovaraju, jer je svatko od njih uvjeren da je zakinut u nasljedstvu. Ili kada susjedi kroz duge desetke godinama ne žele jedno drugoga pogledati zbog međe koja ide pola metra lijevo ili desno. A tek kada je u pitanju zavist! Tko će ugrabiti neko vodeće mjesto u državnoj tvrtci, tko će napredovati u profesorskoj službi, čije će dijete dobiti nagradu kao najuspješniji učenik ili student. Pa se onda kaže da bi netko nekoga utopio u žlici vode… I onda slijede prijave državnom odvjetništvu, duge parnice… A kad cijeli život prođe, možda – na koncu – čovjek ipak pomisl...

Naš život se odvija u svijetu u kojem se živi brzo, te se sve planira i programira u vidu životnih ostvarenja i uspjeha. Svijet sa svojim ritmom i obvezama tjera nas da reagiramo trenutačno na svaki podražaj i da koristimo svaku mogućnost koja nam se na zemlji pruža. S time da moramo biti brži od drugih i prije njih iskoristiti taj sretni i prigodni trenutak. Tko kasni može izgubiti korak ili priključak s drugima, te sebi prouzročiti neuspjeh. Upravo zbog tog brzog ritma, a i brzih promjena u društvu, živimo kao strojevi koji moraju ispuniti programiranu normu zemaljskih obveza. Zaboravljamo međutim da nismo svi kao ljudi savršeni niti jednaki, te da se ne mogu svi na isti način snalaziti u takvom svijetu trke i nadmetanja. Zaboravljamo da se može dogoditi neželjena nezgoda, da por...

Mt 18, 21-35 Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ’Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ’Vrati što si dužan!’ Drug padne ...

Uvod i pokajnički čin Prastaro je filozofsko pitanje: Gdje smo, odakle dolazimo, kamo idemo? Koji je smisao našeg života? Kao vjernici znamo i vjerujemo da nas je Bog stvorio: u njemu živimo, mičemo se i jesmo (Dj 17,28), on nas je odredio za vječno gledanje njegove slave. Nažalost, toliko puta nismo toga svjesni, pa živimo kao da nam je samo do ovoga svijeta i do ovoga života. Pokajmo se za te svoje grijehe, da budemo dostojni današnje Božje riječi i otajstava koja slavimo. Gospodine, u svome si Sinu sve stvorio. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojim uskrsnućem ti si preobrazio cijeli svijet. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da u ovome svijetu budemo glasnici duhovnih vrijednosti. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Djeca se rado smi...

Uvod i pokajnički čin Mi smo ljudi nesavršena bića i neprestano moramo učiti i truditi se da postanemo i ostanemo ono što bismo trebali biti. Evo, na primjer, tko je to savršen vozač? Uvijek iznova učimo, neprestano pazimo, pa ipak griješimo. Tako je u svakom našem poslu, a tako je, na žalost, i u našem duhovnom životu. Griješimo. I u ovom je slučaju, naravno, potrebno pogrešku i grijeh priznati, za nj se pokajati, a znamo, Bog je milostiv i milosrdan Bogat dobrotom i ljubavlju, Bog prašta potičući i nas da od srca oprostimo svojim bližnjima. Gospodine, ti si dobrostivo oprostio svome izabranom narodu kada te je Mojsije zamolio da im se smiluješ. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si raskajanom razbojniku oprostio njegove grijehe i obećao mu raj. Kriste, smiluj se! ...

Sedamdeset puta sedam Ako čovjek putem upadne u rupu, možemo reći da nema sreće. Međutim, ako po drugi puta u istu rupu upadne, onda očito nema pameti, rekla bi većina od nas. Nije li zadnji puta na istom mjestu stradao? Međutim, postaje problematično kad se čovjek počne tako ponašati prema drugim ljudima. Naime, ako me netko jedanput prevario, uvrijedio, oštetio…, hoću li dopustiti da mi po drugi puta tako nešto učini? Doista nije lako praštati. Pa što bi čovjek i oprostio (“Nek’ ga mutna voda nosi”), ne želi ispasti budala, pa da uporno prašta onome koji ga uporno vara i vrijeđa. Sigurno je i Petar imao takvih poteškoća. Unatoč svojoj ljudskoj nestalnosti, očito je da je Petar ipak imao jedno veliko srce. Nije htio biti cjepidlaka. Znao je on da čovjek može pogriješiti, p...