»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

24. nedjelja kroz godinu (A): Oprosti nepravdu


Čitanja: Sir 27, 33 – 28, 7; Ps 103, 1-4.8.10-12; Rim 14, 7-9; Mt 18, 21-35


Kako li se ljudi samo znaju utvrdoglaviti u netrpeljivosti i nepraštanju! Poznato vam je kako ponekad dva rođena brata ili brat i sestra godinama ne razgovaraju, jer je svatko od njih uvjeren da je zakinut u nasljedstvu. Ili kada susjedi kroz duge desetke godinama ne žele jedno drugoga pogledati zbog međe koja ide pola metra lijevo ili desno. A tek kada je u pitanju zavist! Tko će ugrabiti neko vodeće mjesto u državnoj tvrtci, tko će napredovati u profesorskoj službi, čije će dijete dobiti nagradu kao najuspješniji učenik ili student. Pa se onda kaže da bi netko nekoga utopio u žlici vode… I onda slijede prijave državnom odvjetništvu, duge parnice… A kad cijeli život prođe, možda – na koncu – čovjek ipak pomisli: zar mi je to stvarno trebalo? Dane i godine trošio sam na sudske parnice, a u međuvremenu mi je dijete odraslo mimo mene i kraj mene, u međuvremenu sam mogao toliko lijepih trenutaka provesti s obitelji, s prijateljima. Ovako, ostala je samo gorčina i jal…

A da su na početku svojih zavisti i sudovanja čuli ove biblijske riječi, tko zna, možda bi se barem zamislili, pa onda drugačije postupili. Veli tako Knjiga Sirahova:

„Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom. Sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi.“

Razumijete? I u ljudskom svijetu, a pogotovo u Božjem svijetu vrijedi ona Isusova: „Mjerom kojoj mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.“ Pogledajmo. Spremni smo osuditi mladog čovjeka i dizati svoj pravedni prst kada vidimo kako je taj mladac pod utjecajem alkohola prouzrokovao prometnu nesreću s težim posljedicama. A kako bismo postupili da je taj mladac – ne daj Bože! – moj sin? Mjerom kojom mjerim, i meni će se mjeriti. Ako ja – koji nipošto nisam besprijekoran i bez ikakve mrlje u prošlosti – od ljudi i od Boga tražim razumijevanje, kako to da onda ne pokazujem nimalo razumijevanja, sućuti i ljubavi za druge? Božja riječ opominje bez okolišanja: „Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?“ Drevna je to mudrost, napisana prije dvije i pol tisuće godina… Za kršćane je k tomu to i Božja riječ. Bilo bi mudro nad njom zastati. Za vlastito dobro.