Oznaka: 28. nedjelja kroz godinu (C)

Vjerojatno ćemo se složiti oko toga da je za skladan obiteljski život prvenstveno potrebna ljubav, nježnost, uvažavanje… Međutim, čime se ljubav najviše hrani? Ljubavlju. Čime se prijateljstvo jača? Uzvraćenim prijateljstvom. Kada je dobročinstvo najslađe? Onda kad se na nj uzvrati zahvalnošću. Zašto je, naprotiv, u nekim brakovima i u nekim obiteljima onako strašno hladno? Onda kada nema lijepe riječi, kada nema zahvalnosti, kada nema nježnosti. Jedna zgoda iz Isusova života govori nam upravo koliko je važna zahvalnost (Lk 17, 11-19). Dok je Isus išao putem, desetorica gubavaca vikala su i tražila da im pomogne. Guba je bila neizlječiva. Tijelo se kroz više godina raspadalo. I, da bi stvar bila još gora, budući da je guba bila zarazna, gubavci su bili posve isključeni iz društva, čak...

Vršeći svoje navjestiteljsko poslanje, Isus je imao priliku doživjeti različite situacije i susresti se s potrebama tolikih osoba. U jednoj takvoj situaciji susreo je deset gubavaca na prostoru između Samarije i Galileje (Lk 17, 11-19). A njih je nevolja natjerala da budu zajedno i da mu zajedno uprave svoju molbu za ozdravljenjem. Isus im u prvi mah ne odgovora ni pozitivno ni negativno, već ih šalje da se pokažu svećenicima, te se oni idući putem očiste, to jest ozdrave od svoje gube. No, povod da sveti Luka Evanđelist zabilježi ovaj događa nije samo ozdravljenje koje je Isus učinio, već je ono što se dogodilo nakon toga. Naime, nakon ozdravljenja desetorice gubavaca, samo je jedan od njih došao zahvaliti se Isusu za primljeno dobročinstvo. Isusa je to ponukalo da dotičnoga pohvali, ...

Biblija pripovijeda kako je Naaman, vrstan vojskovođa aramskog kralja, bio gubav (2Kr 5, 14-17). U ono je vrijeme guba bila strašna i neizlječiva  bolest od koje se sporo umiralo. Kad je čuo da u Izraelu ima prorok Elizej koji može činiti čuda, došao je k njemu. Elizej, nasljednik proroka Ilije, rekao je Naamanu da se okupa sedam puta u Jordanu. I, dogodilo se čudo: kad je to učinio, koža mu se očistila, a tijelo mu je postalo „kao u malog djeteta“. Naaman je bio zahvalan čovjek. Korektan. Htio se odužiti Elizeju. Ta, bilo je neviđeno i nečuveno da bi tko u jednom danu čovjeka posve izliječio od gube! Zato Naaman moli Elizeja da primi njegov dar. A pripravio je „deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina“. Pravo bogatstvo. Međutim, Elizej nipošto ne želi...

Uvod i pokajnički čin U starom je vijeku opaka kožna bolest, guba, bila neizlječiva. Samo je Božje čudo moglo izliječiti takva bolesnika. Slično je i s našim grijesima. Koliko god mi žalili zbog svojih grijeha, jedino ih Bog može oprostiti i izbrisati. Naša je radost da je Bog dobrostiv i da uvijek prašta onome koji se od srca kaje. I mi bismo se, evo, na početku ove svete mise, htjeli riješiti tereta svih naših grijeha, manjih i većih. Tako ćemo odterećeno i radosno moći proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si preko drevnih proroka pokazivao ljudima svoje milosrđe i svoju ljubav. Gospodine, smiluj se! Kriste, došao si da nas oslobodiš svih naših duhovnih bolesti. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo nositelji tvoje dobrote i ljubavi ...

2Kr 5, 14-17 Naaman Sirac nije bio slučajni putnik prolaznik pred kućom proroka Elizeja. Bio je general moćne vojske koja je osvojila velik dio Sirije i Palestine. Čovjek na vrhuncu karijere, po ugledu odmah uz aramskoga kralja. Slika uspješnog čovjeka, pripadnika istinske društvene elite. No, ima samo jedan problem – obolio je od gube. Gledano iz kuta običnog čovjeka, reklo bi se: da mu se riješiti te tehničke poteškoće, uživat će u svom položaju. Stjecajem okolnosti (zalaganjem Izraelke koja je kao ropkinja služila u njegovu domu) saznaje za Elizeja i polazi k njemu. Nakon kupanja u Jordanu prestaje ga smatrati inferiornim od damaščanskih rijeka i shvaća: ovdje je na djelu živi Bog! Valja uočiti kako ozdravljenje u njemu nije pobudilo samo zahvalnost. Sigurno, itekako je bio zahva...

U svom mesijanskom djelovanju Gospodin Isus je pokazao svoju božansku moć liječeći bolesne od raznih bolesti. U današnjem pak Evanđelju (Lk 17, 11-19) imamo opisan događaj kad Isus oslobađa desetoricu gubavaca od njihove neizlječive bolesti u jednom solu kojim je prolazio dok je putovao u Jeruzalem. No nakon što ih je izliječio desetoricu, dogodilo se da je se vratio zahvaliti mu samo jedan, i to Samarijanac. Isus to nije mogao ne opaziti, te je onda i prokomentirao pitajući se: Zar se ne očistište desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovog tuđinca? Njegovo razočaranje i doza tuge i prijekora u glasu nije bila radi povrijeđenog ponosa ili taštine, jer on nije imao krivog ponosa i grješne taštine, nego je bio iskreno z...

Uvod i pokajnički čin Ako ne već u dječjem vrtiću, a ono smo bar u prvom razredu osnove škole učili koja su to „četiri ključa“ ili četiri čarobne riječi koje su temeljne za dobre međuljudske odnose. To su, naravno: „Izvoli – hvala – molim – oprosti“. Te riječi trebamo koristiti ne samo u ophođenju sa susjedima ili onima koji nam nisu bliski, nego ih osobito valja koristiti u ophođenju s našim ukućanima, s onima koje posebno volimo. Evo nas danas pred našim Gospodinom. Htjeli bismo mi reći: „Oprosti za naše grijehe i propuste; oprosti nam što toliko puta zanemarujemo ljude oko sebe, oprosti nam sve naše nezahvalnosti. Hvala za toliku ljubav koju nam iskazuješ; izvoli primiti našu ljubav i spremnost vršiti tvoju volju; molimo te da nam u tome pomogneš“. U tome smislu, na počet...

U događaju ozdravljanja desetorice gubavaca, opisanom u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 17, 11-19), sveti Luka ističe nezahvalnost devetorice i zahvalnost Samarijanca koji je, nakon ozdravljenja, držao prikladnim vratiti se i zahvaliti Isusu za dar ozdravljenja. A jer je Gospodin Isus bolje i dublje protumačio sve što se dogodilo, dao je i nama prigodu razmišljati o samoj biti događaja. Dok je ove ljude životna nevolja ponukala da od Isusa zatraže pomoć, s druge pak strane Gospodin nam je otkrio da je ovaj zahvalni Samarijanac imao nakon toga i unutarnji poticaj vjere da se vrati i zahvali autoru čuda za sve što se dogodilo. Kad je vidio da je ozdravio, shvatio je da je ozdravljen Božjom moću, nakon čega je dopustio da ga ta ista Božja moć zahvati i iznutra darujući mu svjetlo vj...

Zlopatim se kao zločinac Danas Pavao, govoreći o Gospodinu Isusu, veli (2Tim 2, 8-13): „Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac.“ Nije lako govoriti o patnji. Čini mi se da je ovdje ključna riječ onaj grčki prijedlog syn, što znači s ili sa. Govoreći o Kristu Isusu Pavao veli: „Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti.“ Duboki smisao našega života sadržan je u životu našega Gospodina Isusa. Pogledajmo. Isus je govorio: „Moja je hrana činiti volju moga nebeskog Oca... Ja uvijek činim što je njemu milo.“ Konačno u najodsudnijem trenutku svoga života molio je: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.“ Eto, tu je sva mudrost Isusovog zemaljskog života: vršiti Očevu volju. Ako je to značilo zasluženi odmor u kući Mar...