Oznaka: 3. korizmena nedjelja (C)

U svim vremenima bilo je zala, nedaća i tragedija koje su pogađale ljude. Počesto su ostajali nerazjašnjeni i neprotumačivi uzroci istih. Ljudi su se pitali nekada, kao i danas, odakle takva zla. Isusovi sunarodnjaci u njegovo vrijeme, a i tijekom svoje povijesti, znali su da je Bog dobar i pravedan, te kao takav nije odgovoran za zla koja se ljudima događaju. U traženju odgovora o uzrocima zla, pomišljali su onda da su za to krivi ljudi koji svojim grijesima na se navlače stradanja u katastrofama. Bili su uvjerenja da dotični imaju pojedini skriveni grijeh koji onda Bog kažnjava puštajući na njih zla i druge vrste kazni. Drugi pak ljudi su, kao i mnogi naši suvremenici, bili mišljenja kako je Bog u svojoj pristranosti odgovoran za takva zla, te da proizvoljno izabire nedužne ljud...

Uvod i pokajnički čin Danas ćemo čuti kako se Bog objavio Mojsiju iz jednog grma koji je gorio (Izl 3, 1-8a.13-15), ali nije izgarao. I onda Bog progovara Mojsiju: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." I mi danas stojimo pred Gospodinom. Danas ćemo slaviti velika i uzvišena otajstva. Bog će nam govoriti po naviještenoj riječi. Slavit ćemo veliko otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća. Među nama će se dogoditi, kako to Pismo veli, prolazak Gospodnji. Otajstva su to koja nikada ne možemo do kraja sagledati i premjeriti. Zato bismo htjeli, slikovito govoreći, "izuti" obuću grijeha, tj. skinuti sa sebe breme naših zloća, da bismo, po Božjem oproštenju, bili dostojni ovih velikih i uzvišenih otajstava. Gospodine, ti si svoj narod po svetim prorocima po...

Uvod i pokajnički čin Naš kršćanski život kao i naš ljudski život – poziv je. Na svijetu smo jer je Bog to htio. Danas sam ovdje jer je Bog htio da budem i da sam ovdje. Bog me je pozvao u život. Kao vjernika Bog me poziva da slušam njegov glas, da slijedim njegove zapovijedi, da idem njegovim stazama. Veliki ljudi – to su upravo oni ljudi koji su u potpunosti slijedili Božji glas, slijedili njegov poziv. Jedan od takvih velikana bio je Mojsije, čovjek preko kojega je Bog izveo svoj narod iz Egipta. Danas ćemo čuti izviješće o Mojsijevu pozivu. Prisjetit ćemo se da Bog svakoga pojedinoga od nas poziva da ga slijedimo. Taj njegov poziv na poseban način odjekuje u ovo sveto korizmeno vrijeme. Da bismo jasno čuli Božji glas i Božji poziv za svakoga pojedinoga od nas, pokajat će...

Izl 3,1-8a.13-15 Mojsije – nakon što spašava Izraelca i ubija Egipćanina, mora bježati – napola Hebrej, napola Egipćanin, a sada ni jedno ni drugo nego izbjeglica. Treba donositi život a donio je smrt – čovjek koji je ostao bez identiteta… U krizi je i traži ga. U stranoj zemlji traži kako započeti novi život. Napustio je ideje i projekte oslobađanja svog naroda. I sada kada je odustao – kada je prestao život pomagati tako što ga ubija – sada može početi nešto novo! Spreman za novi početak! Ali više ne po njegovom nego po Božjem. Gospodin ga je pustio dok se ne ostavi naopakih stavova da bi s njim započeo nešto novo. Napasajući ovce svoga tasta Jitra, dolazi do gore Horeba, koja se češće naziva Sinaj i na kojoj će kasnije svi Izraelci doživjeti objavu Božju. Gospodin se ...

Današnji evanđeoski odlomak stavlja nam pred oči svu tegobnost ljudskoga života koja počesto prelazi u tragičnost. A kako je nama ljudima skriven smisao tragedija koje nas prate ili se događaju oko nas, sve skupa nas nemalo zbunjuje. Na isti način su bili zbunjeni i preneraženi Židovi koji su nazočili jednom takvom nemilom i krvavom događaju u Jeruzalemu. Naime, rimski su vojnici, po Pilatovu nalogu, brutalno ubili neke Galilejce koji su došli u Jeruzalem prinijeti žrtve Bogu u Hramu. Po svoj prilici nije bilo čovjeka koji se nije upitao zašto se takva nesreća dogodila ljudima koji su došli častiti Boga prinosom svojih žrtava. Ovakvo postavljeno tjeskobno pitanje nije moglo ostati kao prigovor Bogu, jer nijedan pobožni Židov nije dvojio oko Božje dobrote i skrbi za svoj narod. No a...

Onaj koji jest Evo u prvom čitanju jednog od ključnih događaja starozavjetne povijesti spasenja. Dok je čuvao ovce, Mojsije ugleda grm koji gori, a ne izgara. Kad se približio, čuje Božji glas. Sveto je tlo na kojem stoji, zato Mojsije treba izuti obuću s nogu. Bog se predstavlja kao Bog njegovih otaca, i upućuje ga da ide izvesti njegov narod iz ropstva. Mojsije je iznenađen, ne zna što bi rekao. On koji je bio na egipatskom dvoru veoma dobro zna da čovjek ne može samo tako doći na faraonov dvor i zahtijevati nešto od najsilnijeg vladara onoga svijeta. Mojsije onda (možda zato da bi dobio na vremenu) pita Boga za njegovo ime. I Bog mu objavljuje. Ja sam onaj koji jesam - Jahve! To je bio i odgovor na pitanje, ali i utemeljenje zadaće koju mu Bog daje. To će ime biti snaga...