Oznaka: 3. korizmena nedjelja

Uvod i pokajnički čin Korizma je vrijeme pokore i obraćenja. U prvi nam se mah može učiniti da smo mi pozvani obratiti se i promijeniti svoj život. To je tek djelomično točno. Naime, Bog nas potiče na obraćenje, Bog nam daje snage da činimo ono što smo odlučili i Bog nas čini obraćenima. Božje je to djelo, a mi smo tek njegovi suradnici. No, s druge strane Bog koji nas je bez nas stvorio, ne želi nas bez nas samih spasiti. Bog se ne nameće, nego nas poziva da surađujemo s njegovom milošću. Tako nas i ove korizmene nedjelje Bog blago poziva i potiče na obraćenje, baš kao što je Isus, kako nam pripovijeda današnje evanđelje, na put Spasenja izveo ženu Samarijanku. Zato ćemo se na početku ove svete mise pokajati za svoje grijehe i propuste i zazvati na nas milosrđe Gospodnje. ...

DAJ MI PITI! Zaručnici i bračni parovi na tečajevima za zaručnike rado pripovijedaju kako su upoznali svog izabranika, odnosno izabranicu: poznavali su oni više svojih vršnjaka u susjedstvu, u školi. Tako su djevojke s nekim mladićima i „hodali“, odnosno mladići s nekim drugim djevojkama ali su ipak osjećali da to nije bilo ono pravo: kao tijesne cipele. I onda, pripovijedaju s oduševljenjem, dogodilo se! Susreli su pravu osobu! I već u prvim trenucima i danima nekako su osjećali da je to prava osoba, posebna i jedinstvena. To se jednostavno srcem osjeti. Nešto se slično dogodilo i ženi Samarijanki. Puno je puta dolazila na Jakovljev zdenac. Tamo je puno ljudi susretala. Poznatih i nepoznatih. U svom selu i i u svom životu upoznala je tolike ljude. Ali danas se na zdencu dogodilo nešto p...

U svakom čovjeku postoji žeđ za savršenijom spoznajom i za punijim življenjem života, to je u biti žeđ za neprolaznim vrijednostima, u svijetu koji nas draška i mami svojim obiljem, ali koji nas u konačnici ne zasićuje. Zato možemo reći da nas nosi njegova bujica kao rijeka do mjere da ne uspijevamo utažiti žeđ, premda smo u nju uronjeni. I dok živimo u bujnoj rijeci svijeta, ne uspijevamo donijeti vode do žednih usta. I što se više pojavljuje obilja oko nas, to se manje uspijevamo zasititi ostajući sve više i više žedniji i gladniji. U svojoj naivnosti ne shvaćamo da nas ovaj svijet želi prevesti žedne preko vode, pa se sve više u nj uranjamo, ali ne pronalazimo ono što bismo htjeli i trebali. Takvog ljudskog stanja bila je svjesna i grčka mudrost kad je u mitološkoj priči govorila o Tant...

Izl 17, 3-7 Voda je Izraelcima tijekom kretanja po pustinji postala istoznačnica za život. Bez nje su se gasile nade u  bolje sutra. U kontekstu jedne od mnogih navala straha za golo preživljavanje događa se radnja prvog čitanja. Ovdje imamo dvostruki paradoks. Bog je Izraelce izveo iz Egipta i proveo kroz Crveno more – pokazao se gospodarem vodâ – ali oni već u slijedećoj kriznoj situaciji nemaju pouzdanja u Nj. Često je tako s čovjekom koji tek uzima u posjed svoju slobodu, koji se od staroga obraća u novi život. Paradoks postoji i na drugoj razini: utemeljujući događaj Izraelove povijesti kojim postaje narod i počinje pisati svoju povijest obilježen je pobunom naroda! Kasnije generacije će iz ovoga zaključiti da stvarnost i teškoće Izlaska nisu bile plod ljudske mašte, nego se ra...