3. nedjelja korizme (B)
Izl 20,1-17
Dajući Izraelu deset zapovijedi Bog svom narodu upućuje pouku kako će živjeti i kako hoditi putem života da bi bio Njegov saveznik. Dakako, Izrael je nije morao prihvatiti međutim povijest će pokazati kako u slučaju nepoštovanja ovih Božjih riječi među Izraelcima nastaje nered, kaos na koji Bog neće ostati skrštenih ruku, kao što nije ni na grijehe i okorjelost u zlu drugih pojedinaca i naroda. Bog koji nije morao, ali je htio osloboditi Izraela iz Egipta, želi ga i dalje oslobađati i zato ga čini svojim saveznikom, zato mu udjeljuje riječi koje vode put života. Dakle, njegove riječi nisu zapovijedi nego sredstvo oslobođenja. Njihov ton zvuči kao zapovijed jer kaže npr. ne poželi, ne ubij itd., ali samo da bi Izraelu zatvorio put koji vodi u nered, ropstvo i smrt. Pomoću ovih riječi Gospodin želi „ograditi“ Izraela da ne bude izložen zlu i njegovim razornim učincima. Oslobođenje iz Egipta koje je Gospodin započeo snažnom mišicom tek je početak: kada Izrael uđe u Obećanu zemlju i kada ne bude imao agresora za vratom, i onda treba biti slobodan – slobodan u sebi. Ove riječi, ako ih bude vršio, osigurat će mu nutarnju slobodu – da ne varaju i ne porobljuju jedan drugoga. Da svaki, pa i najslabiji pojedinac u narodu, bude zaštićen i da može živjeti slobodno i dostojno čovjeka! Većina ih je, stoga, usmjerena na ljude a samo manji dio na Boga – i ovdje više brine o ljudima nego o sebi!
1Kor 1,22-25
U sasvim drugo vrijeme i u drugačijim okolnostima sv. Pavao uvodi Korinćane u božanske stvarnosti. Njegov govor redovito polazi od Krista raspetoga i uskrsloga. U današnjem drugom čitanju Korinćanima pred oči stavlja činjenicu Kristove razapetosti. Ona je radikalno zbunjujuća kako za židovsku religioznu misao i iskustvo, tako i za tadašnje visoke standarde poganske civilizacije. No, njezina je različnost nužna jer govori o novosti Božjega kraljevstva, o tome koliko Bog drugačije razmišlja i živi. Korinćanima, koji su propovijedanje Evanđelja prihvatili s velikim entuzijazmom, Apostol posvješćuje da teškoće i zastranjenja u izgradnji crkvene zajednice dolaze od nedovoljne dosljednosti u njegovu življenju: Crkvu se ne može graditi kao sinagogu ili kao ostale segmente grčko-rimskoga društva. Ona je posve nova stvarnost i traži novoga čovjeka. Ili, barem onoga koji takvim dovoljno ozbiljno želi biti.
Iv 2,13-25
Hram je u svim kulturama svijeta mjesto koje spaja zemaljsko s nebeskim. On utjelovljuje smisao čovjekovih stremljenja koja uvijek nadilaze sve što čovjek vidi i kojemu podređuje sve ostalo. No, i Hram može biti izopačen u mjesto zla i prijevare. Samo ono što je jako dobro može doživjeti izopačenje. Izraelov put, vjekovima usredotočen na jeruzalemsko hramsko bogoslužje, trebao je biti stalan hod ka obraćenju i neprestani rast u iščekivanju Božje novine da, kad se ona pojavi, budu za nju spremni. Trebao je biti mjesto stalnog susretanja s Bogom, otvaranja Njegovu svjetlu. Trebao je…
No, Hram je postao mjesto gdje se kupuju žrtveni darovi i mijenja novac u stranim valutama koje su donosili hodočasnici iz drugih zemalja. Uz iskren stav pobožnosti onih koji su ovdje trgovali, ova razina trgovine bila je prihvatljiva. Međutim, u Hramu se odvijala trgovina na višoj razini koja je bila još teža povreda tog mjesta. U njemu se događala neiskrena pobožnost po principu dajem da daš: prinosim žrtve i time sam se „osigurao“! Kupujući životinje, prinoseći ih i „osiguravajući se pred Bogom“ čovjek ulazi u trgovanje na višoj razini. Umjesto susreta s Bogom, želi ga se zaobići na način da se u njegovoj kući trgovanjem osigura od Njega! I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama… Kasniji razvoj događaja, tj. dijalog koji će se voditi očitovat će na koga je Isusova akcija bila usmjerena: prozvanima se ne osjećaju trgovci nego predstavnici vjerskih vlasti jer je zahvaljujući njima omogućena Hramska trgovina i to na obje spomenute razine.
Isus je Riječ, Logos po kojemu je sve stvoreno. I jeruzalemski Hram svoj temelj ima u njemu. Stoga s autoritetom Hramu vraća njegovu prvotnu svrhu. Činjenica da će sudski proces koji je kasnije vođen protiv Isusa biti motiviran Njegovim naučavanjem o sebi kao Sinu Božjemu navela je prvu Crkvu da upravo u njegovoj revnosti i radikalnosti prepoznaje motiv koji je potaknuo protivljenja Židova. Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići. Židovi očigledno nisu uspjeli razumjeti na što je Isus mislio kada je rekao da će razvaljeni Hram podići u tri dana. Oni su mislili na mukotrpne graditeljske radove koji su trajali desetljećima, a On je mislio na hram svoga tijela – na svoje uskrsnuće. Tijelo Jaganjca Božjeg postat će novim svetištem u kojem će se jednom zauvijek izvršiti otkupljenje čovjeka i njegovo izmirenje s Bogom. Mnogi povjerovaše u njegovo Ime… Međutim, Isus se njima nije povjeravao! Sin Božji nije se otvorio onima koji se nisu htjeli otvoriti stvarnosti koju On upućuje svojim riječima i znamenjima! Želi njihovu pažnju odvući sa znakova koje čini na istinu koja on jest (Moloney). Ne pristaje na trgovinu – daj mi čudo a ja ću se zvati tvojim vjernikom. Bez interesa, samo iz ljubavi se predaje i tako u našem otvara dašak Božjeg svijeta. Drugačijeg. Toliko da zbunjuje logiku trgovanja i interesa. Ali toliko stvarnog da je jedini koji je moguć i koji ne propada jer je – Božji! I kojeg nam liturgijska čitanja i ove korizme stavljaju pred oči srca…