Oznaka: 3. korizmena nedjelja

Čitanja: Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9 Vrlo često se svećenik u pastoralnom radu susreće s osobama koje mu iznose svoje pritužbe na Boga koji je, drže, nepravedan ili u najmanju ruku neuviđavan. Pogotovo kada osobe tvrde da su se uvijek držale Boga i Crkve, vjere i molitve, a onda su im se u nekom trenutku počela događati zla. Bilo da je riječ o narušenom zdravlju, ili djeci koja su pošla krivim putem i upali u probleme s ovisnošću, ili su napustili vjeru, Boga i sakramente. U svakom slučaju, mnogi se pitaju: Zašto mi je Bog to učinio? Što sam skrivio? Bio sam uredan i revan u svemu, a vidi što mi se događa! A u isto vrijeme oni koji su daleko od Boga, žive daleko bolje, ljepše i bezbrižnije. Njih ne dotakne ni bolest niti im se dogodi kakva nevolja ...

Čitanja: Izl 3,1-8a.13-15; Ps 103,1-4.6-8.11; 1Kor 10,1-6.10-12; Lk 13,1-9 Mojsije u pustinji vidi grm koji gori, a nikako da izgori. I onda mu iz toga grma Bog progovara i šalje ga da izbavi njegov narod iz Egipta. Mojsije tada pita Boga kako mu je ime, a Bog odgovara: „Ja sam koji jesam“, hebrejski „Jahve“. Neobično ime, blisko nekim filozofskim definicijama. Filozofi naime sve što postoji, svako biće smatraju „nenužnim“. Što to znači? Evo. Ja mogu postojati, ali ne nužno. Jednako tako Europa kao kontinent. Zemlja postoji, ali po sebi je mogla i ne postojati. Sve što postoji po sebi i ne mora postojati. Sve je „nenužno“, rekli bi filozofi. Sve je nastalo, sve je postalo, sve je stvoreno, pa onda znači da je moglo i ne postati. Jedino biće koje je „nužno“, koje jednostavno jest, uvije...