Oznaka: 33. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Dn 12, 1-3; Ps 16, 5.8-11; Heb 10, 11-14.18; Mk 13, 24-32 Složit ćemo se da je malo neobičan način kojim se Isus služi u svojim opomena u današnjem Evanđelju. Svojim učenicima želi istaknuti neke važne istine o kojima ljudi ne misle često, a nezaobilazne su u životu. Isto tako se dogodi da oni koji se upuštaju u govor o tim istinama također previde ono važno, a usredotoče se na sporedno pa im opet izmakne bit njegove poruke. U današnjem odlomku njegov govor je slikovit i živopisan. Služi se izazovnim slikama kojima pokušava dočarati svojim slušateljima što će se zbiti u ‘one dane, nakon one nevolje’. Gotovo da zvuči zastrašujuće kada on govori o velikoj nevolji nakon koje će sunce pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, nakon koje će zvijezde padati, a nebeske se sile poljulj...

Čitanja: Dn 12, 1-3; Ps 16, 5.8-11; Heb 10, 11-14.18; Mk 13, 24-32 Danas je lako odrediti, koji je čovjek moćan i utjecajan. Postoji lista po točno određenim kriterijima: kojim bogatstvom raspolaže, kakve su mu poslovne i političke veze, koliko je utjecajnih ljudi zadužio. Da su takve liste postojale prije dvije tisuće godina, razmjerno bi se lako na nju poredali rimski car, njegovi najbliži suradnici i vojskovođe, vazalski vladari, i tako dalje. Na kojem bi mjestu na toj listi bio Isus iz Nazareta? Sigurno uopće ne bi bio na listi ni među najmoćnijim ljudima u Izraelu. Istina, bio je jak na riječi i u čudesnim djelima, ali sve je to bilo kratka daha. Kada je Isus stajao pred Pilatom, ono mnoštvo koje ga je još do prije nekoliko dana slavilo, složno je vikalo: „Raspni ga!“ Pa ipak, kad...

Danas smo čuli jedno dosta zbunjujuće Evanđelje (Mk 13, 24-32) i Isusove riječi kojima nagoviješta buduće katastrofe čovječanstva. Kao da i nas prođe jeza i strah slušajući sve te riječi o pomrčini sunca i mjeseca, te o padanju zvijezda s neba u trenutku kad se pojavi Sin Čovječji u svojoj moći i slavi. No uslijed toga svega ostavlja vrlo jasnu i upečatljivu poruku o tome što u tim trenutcima trebaju činiti oni koji u njega vjeruju. Ipak, nama se dogodi da baš i ne znamo iščitati tu poruku koja se tiče života svakoga od nas, a usmjerimo se prema sporednim sadržajima koji tek naizgled izgledaju važni, pa čak i središnji u Isusovu govoru. Često je naš pogled usmjeren na društvenu zbilju, uslijed čega pozorno promatramo i uredno kritiziramo i komentiramo sve događaje i pojave našega ...

Uvod i pokajnički čin Tko smo mi ljudi? Propadljiva stvorenja koji su danas ovdje, a sutra nam se ni za trag neće znati? Tko smo mi? Pokvareni i u grijehu ogrizli ili smo slika Božja i Kristova? Božja nam riječ danas u poslanici Hebrejima (Heb 10, 11-14.18) daje razborit i utješan odgovor. Istina je, naime, da smo po svojoj naravi slabi, ali je također istina da je velika i silna Božja milost u nama koja nas doista čini sinovima i kćerima Božjim. Evo, neka nas ta Božja riječ danas ohrabri, a milosno djelovanje ovih svetih otajstva u našim dobrim nastojanjima ojača. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste. Gospodine, na početku ljudskoga roda, ti si grešnim ljudima obećao Spasitelja. Gospodine, smiluj se! Kriste, u punini vremena ti si na se uzeo naše grijehe da nas ...

Uvod i pokajnički čin Ovih jesenskih dana i ovih posljednjih nedjelja kroz godinu Crkva nam stavlja pred oči one dijelove Svetoga pisma koji govore o smislu života, o konačnosti i promjenjivosti svega ovozemaljskoga i o potrebi da svoje oči usmjerimo prema pravim duhovnim vrijednostima. Danas nas na poseban način jedan anđeo potiče da Boga stavimo u središte svega i iznad svega. Nažalost, mi kao slabi ljudi upravo prvu Božju zapovijed tako lako i olako zanemarujemo pa se klanjamo koječemu i kojekomu što nije Bog. Zato ćemo na početku ovoga slavlja zazvati na nas Božje milosrđe da nas učini dostojnima ovih otajstava. Gospodine, ti si iznad svega, ti si Gospodar svega, ti si naš Stvoritelj i Bog. Gospodine, smiluj se! Kriste, tebe je Otac prije svih vjekova odredio z...

Današnji evanđeoski odlomak je prilično složen, a i vrlo težak razumjeti nama ljudima koji bismo htjeli da svaka Isusova riječ ima školsku logiku i jasnoću. No mnoge stvari ne razumijemo upravo zato što naš konkretni praktični život ne odgovara snazi Kristova života i nije do kraja vjeran njegovoj riječi. Da živimo do kraja dosljedno onda bismo dobro razumjeli svaku riječ, te bi ona našla odjeka u našim grudima. Doista, riječ Kristova koju čitamo u današnjem Evanđelju upozorava nas na posljednje stvarnost našeg ljudskog života, o kojima mi ne razmišljamo baš tako često. Stavljamo ih po strani i držimo ih u podsvijesti kao da nisu stvarne, a u biti one su neminovne i nitko ih od nas ne može izbjeći. Isus nas pak želi poučiti kako je u životu mnogo toga neizvjesno, ali je izvjesno ...

Dn 12,1-3 Pri svršetku liturgijske godine misna čitanja tematiziraju svršetak stvarnosti u kojoj živimo a o njemu progovaraju na apokaliptički način. Starozavjetna apokaliptička literatura interesira se za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da je svijet osuđen na raspad. Bog će podići novi svijet u koji će ući samo pravedni. To će biti nova, zlatna era – era mira, blagoslova i napretka. Konačno će kraljevati Gospodin! Reci prvog čitanja nastaju u dramatičnim okolnostima Izraelove borbe na kulturnom planu protiv helenizacije a na vojnom protiv snaga Antioha IV u kontekstu makabejskih ustanaka. Borbu za opstanak svoje vjere a i za golo preživljavanje Izraelci su shvaćali kao sudar sila dobra i sila zla. U tako dramatičnim okolnostima Knjiga Danijelova progonj...

Blizu je, na vratima Svi mi koji smo išli u školu ili studirali znademo vrlo dobro kako vrijeme ispita uvijek dođe i prebrzo i iznenadno. Sjećamo se kako su nam se u tome smislu profesori prijetili. I doista, dok bismo ljenčarili i početak učenja odgađali za sutra, negdje je u podsvijesti uvijek bila tjeskoba kako se ipak približava onaj strašni dan. Slično su i neki kršćani godine 1000. u tjeskobi i fatalizmu iščekivali konac svijeta, u ozračju onog himna: „U dan onaj, u dan gnjeva ognjem sav će svijet da sijeva.“ Otkud toliki strah i tjeskoba u iščekivanju „sudnjega dana“? Međutim, današnjom svojom izjavom: „Blizu je, na vratima“, Isus nas nipošto ne želi plašiti niti napunjati tjeskobom. Naprotiv. Isus je u svome propovijedanju naglašavao upravo to da je Kraljevstvo Bo...

U pretposljednju nedjelju ove liturgijske godine Gospodin Isus govori o scenariju posljednjih vremena vrlo živopisnim slikama. Cilj mu je našim ljudskim jezikom predočiti nama ljudima barem dio istina o onome što se ima zbiti o koncu svijeta. Ali ne samo o koncu povijesti, nego o koncu svijeta za nas, koji se događa kad prestane naš zemaljski život. Tako Gospodin s jedne strane naviješta strašne i stravične događaje, a s druge strane ih potvrđuje kao nešto vrlo pouzdano što se ima dogoditi, da ne kažemo vrlo naravno. Zato se čudi da nam svijest o tome izmiče, kao što mnogim ljudima izmiče činjenica da će umrijeti, premda svi znaju da hoće. Tako vidimo, sudeći barem prema tome koliko kao ljudi mislimo na smrt i koliko se spremamo s njome suočiti, da zanemarujemo, previđamo i bjež...