Oznaka: Svi sveti – homilije

Uvod i pokajnički čin Ljudska pisana povijest bilježi tek veoma maleni dio onoga što se među ljudima zbivalo. Postoje zapisi samo o nekim kraljevima, vojskovođama, velikanima, a o velikom broju tolikih dobrih ljudi nije ostalo zapisano ništa. A ono što nije zapisano, nama je nepoznato. Isto je tako u povijesti spasenja i u povijesti Crkve. Mi slavimo velike svece i velikane vjere, ali oni predstavljaju tek maleni broj tolikih dobrih, velikih i svetih ljudi o kojima do nas nije došao nikakav pisani trag. Slavimo danas sve svete, nebrojene milijarde onih koji su u svome životu nastojali ljubiti Boga i bližnjega i koji su sada u nebeskoj slavi s Kristom Gospodinom. Oni su ona nebeska Crkva. Htjeli bismo ovu svetkovinu i ova sveta otajstva dostojno proslaviti. Zato ćemo se pokaj...

Svetkovina svih svetih koju danas slavimo potiče u nama razna pitanja koja ne možemo iscrpiti jednom proslavom, već iz godine u godinu tražimo još bolje i dublje razumjeti otajstvo vječnoga života koje je pred nama, a za koji vjerujemo da su ga dohvatili mnogi koji su išli pred nama u vjeri. A mnoga pitanja postavljamo da bismo došli do veće jasnoće i sigurnosti tog istog života vječnoga koji nam je otajstven jer nam nije vidljiv tjelesnim očima, te tako nije neposredan, ali ga osjećamo cijelim svojim bićem kao potrebu i zahtjev naše naravi. I dok nije razvidan tjelesnim osjetilima, s druge pak strane promatramo ga i osjećamo kroz vjeru koja nam ukazuje da je izuzetno bitan u našem životu kao težište života bez kojega je isprazno živjeti. I dok nam s jedne strane naviru u svijest ...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo sve svete, silno mnoštvo Božjih ljudi, vjernika, onih koji su bili prije nas i koji su ostavili divan primjer dobrote i ljubavi. Oni su bili Božja slika na ovome svijetu. Oni se nisu dali zavarati blještavilom ovoga svijeta nego su slijedili glas svoga srca, svoje savjesti i svetoga Evanđelja. I mi bismo htjeli ići njihovim stopama. Zato ćemo se na početku pokajati za sve svoje grijehe. Gospodine, ti si svome izabranom narodu dao Zakon, da po njemu živi. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojom poniznošću i svojom smrću na križu ispunio si sav Zakon. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti si u naša srca urezao Zakon svoje ljubavi i ispunio radošću svoga blaženstva. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Koliko puta znamo ...

Uvod i pokajnički čin Crkva danas slavi sve svoje svete članove, sve one koji nakon ovozemnog života uživaju u nebeskoj slavi. To su svi oni na kojima Kristova milost nije bila uzaludna. To su oni koji su "trku završili, vjeru sačuvali" i koji su prispjeli do vijenca pravednosti u nebeskom kraljevstvu. To su toliki o kojima nema ljudskog spomena ni ljudskih zapisa. Ali su pred Bogom i u Bogu veliki. Htjeli bismo ih nasljedovati na njihovom ovozemnom putu vjernosti i u njihovoj nebeskoj slavi. Zato ćemo na početku ove svete mise zamoliti Gospodina da nam oprosti sve naše grijehe i propuste. Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku, sebi slične. Gospodine, smiluj se! Kriste, tvojom smo milošću suobličeni tebi, po kome je sve stvoreno. Kriste, smiluj se! Gospodine,...

Blaženi siromašni duhom, blaženi gladni i žedni pravednosti, krotki,čak i progonjeni… Jesu li, jesmo li blaženi? Kad su jednog mistika upitali: što ti je donijela milost?, odgovorio je: kad se ujutro probudim, nisam siguran hoću li doživjeti večer. Zar to ne zna većina ljudi? Da, ljudi to znaju, ali ja to osjećam! Zašto je važna ta razlika između znati i osjećati? Starozavjetni mudrac Sirah kaže:misli na svoj svršetak pa nećeš nikada pogriješiti! Kad bi čovjek živo imao u vidusvoj svršetak, dohodište svoga hoda, korak bi mu bio jasniji i sigurniji! Kad bismo kao zajednica vjernika živo osjećali nešto od cilja, imali predokus onog konačnog, sigurno je da bi naš život u mnogome bio drugačiji i puniji. Jer biti u Crkvi znači biti na putu. Crkva je zajednica putujućih – narod Božji na...