Skip to content

Naprijed vode uspravni, pošteni i nepodmitljivi

Prvoga dana apostolskoga pohoda Meksiku 13. veljače 2016., u obraćanju meksičkim vlastima, građanskomu društvu i diplomatskomu zboru u Državnim dvorima (Palacio Nacional, Ciudad de México) papa Franjo izrekao je, između ostaloga, nekoliko misli koje su lako primjenjive i na hrvatsko društvo i mogu biti vrlo poticajne.


Sv. Otac Franjo


Nadom ispunjenu budućnost u sadašnjosti kuju muškarci i žene koji su pravedni, čestiti i kadri ustrajati za zajedničko dobro, ono „zajedničko dobro“ za kojim u dvadeset i prvom stoljeću ne raste potražnja na tržištu. Iskustvo nas uči da svaki put kad tražimo kolosijek povlastica ili pogodnosti za malobrojne na štetu dobrobiti svih, prije ili kasnije život u društvu postaje plodnim tlom za potkupljivost, trgovinu drogom, isključenje različnih kultura, nasilje, pa čak i trgovinu ljudima, otmice i smrti, uzrokujući patnju i usporavajući razvoj.

Meksički narod jača svoju nadu u prihvaćanju i isticanje pripadnosti oblikovane u tvrdim i teškim trenutcima njegove povijesti i kovane veličanstvenim svjedočanstvima građana. Oni su razumjeli da je, radi prevladavanja stanja koja proizlaze iz bezizlaznosti suprotstavljanja interesa pojedinaca interesima zajednice, nužno postići sporazum političkih, društvenih i tržišnih ustanova sa svim muškarcima i ženama predanih traženju zajedničkoga dobra i promicanju dostojanstva osobe.

Naslijeđena kultura i ohrabrujući ljudski kapital koje imate treba biti vrelom poticaja da pronađemo nove oblike dijaloga, pregovaranja, mostova koji su sposobni voditi nas putom uzajamne solidarnosti, povezanosti u kojoj se svi, počevši od onih koji sebe nazivamo kršćanima, predajemo izgradnji „istinski čovječnoga političkoga života“ (Gaudium et spes, br. 73) i društva u kojem se nitko ne osjeća žrtvom kulture odbacivanja.

Usmjeravateljima društvenoga, kulturnoga i političkoga života osobito pripada zalagati se da se svim građanima pruži prilika da budu dostojni pokretači svoje sudbine, u svojoj obitelji i u svim područjima u kojima se razvija ljudska društvenost, podupirući djelotvoran pristup nužnim tvarnim i duhovnim dobrima: odgovarajućem stanovanju, dostojanstvenomu radu, hrani, stvarnoj pravdi, djelatnoj sigurnosti, zdravomu okolišu i miru.

To nije samo posao zakona koji zahtijevaju uvijek nužna posadašnjenja i poboljšanja, nego i žurne izgradnje (odgoja) osobne odgovornosti svakoga pojedinca, uz puno poštovanje drugoga, kao suodgovornoga u zajedničkoj stvari promicanja nacionalnoga napretka. To je zadaća koja uključuje čitav meksički puk u jasnim razinama, kako javnim tako i privatnim, kako skupnim tako i pojedinačnim.

Uvjeravam Vas, gospodine Predsjedniče, da u ovom nastojanju, Meksička vlada može računati na suradnju Katoličke Crkve, koja je pratila život ovoga Naroda i koja obnavlja svoje opredjeljenje i spremnost služiti velikoj stvari čovječanstva: izgradnji uljudbe ljubavi.[1]

Papa Franjo

s kastilskoga preveo Petar Marija Radelj


Koga zanima više: kastilski izvornik cijeloga govora. Prijevodi: engleski, francuski, njemački, portugalski i talijanski.


[1] Ùljudba je hrvatski izraz za civilizaciju (od lat. civilis građanski, uljuđen); ukupnost prenosivih društvenih vrijednosti (religijskih, ćudorednih, estetskih, tehničkih ili znanstvenih) koje su zajedničke razvijenim ljudskim društvima; (nasuprot primitivizmu, barbarstvu) društvo koje je steklo visoku razinu kulture, stabilnosti, političke snošljivosti i životnoga standarda. Pojam su uveli francuski prosvjetitelji.

Dok kultura pripada svakomu obliku društva, uljudba je vezana uz urbanizirana društva i njezini su elementi (pismo, pravo, filozofija, izumi) prenosivi u druge kulture koje pri tom ne moraju izgubiti identitet. Uljudba ima jezik kojim prenosi vrjednote unutar uljudbenoga kruga (grčki u helenističkoj, latinski u kršćanskom srednjovjekovnoj, arapski u islamskoj uljudbi). Izraz kultura prevladava za društvene, duhovne i umjetničke tvorbe, a uljudba se odnosi na znanstveno-tehnološke i materijalne vidove pa se naziva i materijalnom kulturom. Tako uljudba unaprjeđuje uvjete života, stvara tehniku, usavršuje strojeve, omogućuje komunikacije, a čovjek kao takav, cjelovitošću, duhovnom energijom, ostvaruje kulturu.

Ùljudba ljúbavi (latinski civilis cultus amoris, engleski civilization of love, njemački Zivilisation der Liebe, fran. civilisation de l’amour, talijanski civiltà dell’amore, kastilski civilización del amor, portugalski civilização do amor, poljski cywilizacją miłości) jest očovječenje svijeta pomoću ljubavi; civilizacija ljubavi. Do nje se dolazi zalaganjem za pravednost i opraštanjem. Ona je odlika napretka, punoga, solidarnoga, zajedničkoga, planetarnoga razvoja otvorena transcendenciji. Izraz je skovao bl. Pavao VI. i prvi put izrekao na Duhove 17. svibnja 1970. Ponovljen više puta, postao je tijekom ostatka njegova papinstva, kao i onoga sv. Ivana Pavla II., pokretački izričaj i krilatica – prevoditeljska napomena.

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Apostolsko pismo pape Franje “Magnum princip... Papa Franjo je 3. rujna 2017. objavio apostolsko pismo „Magnum principium“ kojim se mijenja kanon 838 Zakonika kanonskoga prava, koji govori o...
Dobar obiteljski odgoj kralježnica je čovječnosti... Kateheza Svetoga Otca Franje o obiteljskom odgoju na općoj audijenciji u srijedu 20. svibnja 2015. U petnaestom nastavku svojih vjerona...
“Stvarnost je važnija od ideje” –... “O Crkvi se” – kako je napisao pokojni fra Špiro Marasović – “slikovito priča kao o ‘lađi’, točnije o – ‘Petrovoj lađi’. Prihvaćajući u potpun...
Povodom prekida prijenosa Feste svetoga Vlaha na H... Poštovani glavni ravnatelju Hrvatske radiotelevizije gospodine Radman, Poštovani ravnatelju Poslovne jedinice Program gospodine Runjiću, Poš...
Festu sv. Vlaha 2016. predvodi Papin izvanredni od... Pismo o upućivanju posebnoga papinskoga izaslanika u Dubrovnik Tiskovni ured Svete Stolice priopćio je 19. prosinca 2015. da je Sveti ...