Ponedjeljak, 21 lipnja

3. nedjelja kroz godinu (C)

Isus Krist


Neh 8,2-4a.5-6.8-10


Nakon propasti obaju kraljevstava i uništenja Jeruzalema te odvođenja naroda u babilonsko sužanjstvo, uslijedit će preokret kad perzijski kralj Kir osvoji Babilon i pusti Izraelce kući. Time prestaje babilonsko sužanjstvo i počinje nova epoha u povijesti Izraela. Opisujući obnovu, Knjiga Nehemijina intonirana je kao njegovo osobno sjećanje na događaje kojih je bio akter, zapisano većim dijelom u prvom licu. U opisu hramskoga slavlja naglasak više nije na žrtvi nego na čitanju Zakona. Od središnje važnosti za obnovljenu zajednicu sada postaje Zakon Gospodnji tj. riječ Božja. Ezri u čitanju pomažu leviti koji tumače pojedine dijelove knjige a narod odgovara sa Amen, amen. Ovdje naziremo strukture kasnije sinagogalne službe Božje. Čitanje riječi Božje za sobom povlači posljedicu – čovjek postaje svjesniji svoga stanja i svojih grijeha tako da će u slijedećem poglavlju knjige doći do velikog narodnog pokorničkog bogoslužja.

Iako su obnovljeni važni elementi koji povezuju Izrael s njegovom prošlošću, postoji velika razlika: Izrael više nema monarhiju nego je dio perzijskog imperija. Mnogi Izraelci ostali su u tuđini i udarili temelje dijaspori kao budućoj nacionalnoj konstanti. Jeruzalem, Hram Božji i njegov Zakon pojavljuju se kao gravitacioni centar izraelskog bića, ma gdje ono živjelo. Obaveze koje će narod preuzeti na sebe služe vjernom vršenju Zakona-riječi Božje, koji i dalje – odlukom perzijskog dvora – ostaje zakonska regulativa i na građanskom području. U periodu kada je Izrael ostao bez svoga kralja kao vidljivog Božjeg zastupnika, narod prigrljuje Zakon Božji i Hram kao pravilo života i kao vezu s Bogom, jamcem svog opstanka i budućnosti. Ovako započeta obnova označava nastanak židovstva.


Lk 1,1-4; 4,14-21


Mnogo ih je koji govore. Na raznim razinama. Mnogi govore „uspješno“ pa im je govor postao posao. Kod mnogih je govor jednako širok kao i mašta, toliko elastičan da se pomoću njega sve može. Jeste li ikada vidjeli govornicu odostraga? – pita Günter Grass u svom romanu Limeni bubanj. Da, svi bi se trebali familijarizirati s pogledom na pozadinu govornice prije nego se okupe pred njom. Onaj tko ju je vidio straga imun je protiv svakog magičnog rituala koji u jednom ili drugom obliku biva na njoj slavljen. Dok joj prednja strana zna biti ukrašena i pompozna, u pozadini se vidi prašina, žice i možda govornik koji se nakon govora podsmjehuje sretan što je još jednom uspio. To je sasvim u skladu s tekućim trendovima jer nažalost, kako kaže André Gide, u ovom svijetu je važno ne izgledati onakav kakav zapravo jesi!

Prije ovog odlomka kojeg smo danas čuli, Isus je u Evanđelju po Luki bio na testu: Sotona Ga je stavio na kušnju po pitanju onoga na što su ljudi najosjetljiviji (biti sit, biti slavljen, moći od Boga dobiti zaštitu kad god poželiš). Isus je pobijedio, rekao je svojoj ljudskoj želji NE; u sebi je otvorio prostor Božjoj riječi, da u Njemu ona zazvoni i zaživi. Da bi živio po njoj, a ne po bilo kojoj želji i komociji. I, stoga, kada je u sinagogi nakon Božje riječi po Izaiji proroku rekao da se ta riječ danas ispunja, to je bilo nešto što se nikada prije u povijesti nije dogodilo. Nikada nijedan govornik nije mogao obećati tako velike stvari, a pogotovo dolazak Kraljevstva Božjeg, i reći: danas se ispunja! Kad su očekivali da nakon čitanja Izaije počne tumačenje, da govornik eventualno pusti mašti na volju, Isus ima samo jedno za reći: danas se ispunja! On ne nudi govor, maštu nego stvarnost, istinu – riječ Božju koja se u Njemu ostvaruje! Jer ne stavlja ništa što bi se moglo ispriječiti između Njegovog života i riječi Božje. I zato se događa čudo.

Isus, govoreći da će blagovjesnikom biti siromašnima i na slobodu pustiti potlačene, navodi retke iz Izaije proroka koji su tradicionalno prihvaćani trijumfalističkim i nacionalističkim nabojem u očekivanju obnove na Sionu a koja, mislilo se, treba ići nauštrb drugih naroda. Međutim, zaobilazeći ovakve detalje a spominjanjem čudesa koja su u prilog strancima učinili Ilija i Elizej, Isus reinterpretira pojam izabranja i njegovo ograničavanje na samo jedan narod te daju impuls univerzalnoj perspektivi obnove – Božji izabranici su siromašni, slijepi, hromi tj. svi oni potrebni konkretnog zahvata spasenja. Dakle, poruku nade koju Izaija upućuje Izraelcima, povratnicima iz Babilonije, On transponira u radosnu vijest svima koji trebaju spasenje. Štoviše, intenzivira njezinu socijalnu usmjerenost i najavljuje svekoliko oslobođenje čovjeka. Ono nastupa – danas! Isusovi uspjesi u mijenjanju društva koje ga je okruživalo možda su bili skromni, ali i za takve je plaćao visoku cijenu – upravo stav kojim su Njegovi Nazarećani dočekali ovu propovijed nagovještava usud koji će kasnije zadesiti i Njega i njegove učenike vjerne Božjoj riječi.

Isus je kazao: gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce! Neki se smatraju kršćanima jer obavljaju ovo ili ono, ali blago njihovog života za kojim im čezne srce i kome predaju svoje sile negdje je daleko. I zato onaj tko čita Bibliju prije ili kasnije će primijetiti da Biblija zapravo čita njega (T. Merton). To razumiju oni koje Evanđelje naziva malenima jer su svjesni veličine Božje riječi; to su oni koji znaju da je njezina mudrost veća od njihove i zato od nje uče, njoj se predaju i u njima se ispunja. Oni koji između sebe i Božje istine ne stavljaju svoje ideje i maštu… Koji sa nebeskom Majkom mogu reći: neka mi bude po riječi Tvojoj!