Djeci rastavljenih nije dobro
Najveće ikada provedeno istraživanje te vrste otkriva istinu o djeci i rastavi braka.
Nedavna objava na NextDooru pitala je: „Što ste učinili za svoju djecu, a što biste od srca preporučili drugim roditeljima?“ Moja je politika gotovo nikada ne objavljivati na društvenim mrežama, ali bio sam u iskušenju odgovoriti: „Oženite se i, ako je ikako moguće, ostanite u braku.“
Naravno, odluku o ostanku u braku moraju donijeti obje strane u braku. Tako se u mnogo slučajeva majka ili otac nađu rastavljeni protiv svoje volje. Ipak, normalizacija rastave braka bila je potaknuta često ponavljanim mitom da će „djeca biti dobro“, da djeci više od roditelja koji su u braku, trebaju „sretni“ roditelji.
Međutim, statistički gledano, djeca rastavljenih roditelja nisu dobro, a sada imamo još više dokaza koji to potvrđuju. Novo istraživanje, koje je u svibnju 2025. objavio američki Nacionalni ured za ekonomska istraživanja, najveće je ikada provedeno te vrste; prati više od milijun djece rastavljenih roditelja tijekom pedeset godina. Rezultati su zapanjujući.
Prema istraživačima Andrewu Johnsonu, Maggie Jones i Nolanu Popeu, prosječni prihod kućanstva odmah nakon rastave braka manji je od polovice prihoda roditelja u braku i nikada se u potpunosti ne oporavi. Oni koji su pretrpjeli rastavu braka u ranom djetinjstvu čak i kao odrasli zarađuju manje novca, oko 13 % manje do potkraj svojih dvadesetih. Prema autorima taj je gubitak usporediv s gubitkom godine školovanja ili odrastanjem u siromašnijem dijelu grada.
Djeca rastavljenih roditelja također imaju 60 % veći rizik od tinejdžerske trudnoće i „oštar i uporan“ povećan rizik od smrtnosti u djetinjstvu. Puno više vremena provode odvojeno od barem jednoga roditelja, s prosječnom udaljenošću od 160 km između mame i tate. Takva djeca imaju 40 % veći rizik da će biti osuđeni na zatvorsku kaznu, upola su manje sklona pohađanju fakulteta i imaju 45 % veći rizik od rane smrti kao odrasli u usporedbi s djecom čiji su roditelji ostali u braku.
Ni jedno od ovih otkrića nije osobito novo. Goleme količine prethodnih istraživanja povezuju rastavu braka s dugoročnim, negativnim posljedicama za djecu. Ono što je ovdje novo jesu snažni dokazi da rastava braka uzrokuje te loše posljedice. Kao što je Grant Bailey primijetio na stranicama Zavoda za proučavanje obitelji, kritičari „zastrašujućih“ statistika rastave braka obično prigovaraju da korelacija nije uzročnost. Drugim riječima, samo zato što su djeca rastavljenih roditelja statistički siromašnija, žive rizičnijim životima, stječu manje naobrazbe i češće idu u zatvor ne znači da rastava braka uzrokuje te probleme.
Ovo novo istraživanje razrješava to pitanje. Uspoređujući ne samo milijun skupina braće i sestara (golem uzorak) tijekom pedeset godina (očito dovoljno vremena), nego i uspoređujući braću i sestre unutar obiteljî, ovi su autori uspjeli izolirati učinke rastave braka, ponajviše na mlađu djecu. Kao što se i očekivalo, rastava braka pokazala se kao psihološki i društveni šok za malu djecu na način na koji ništa drugo nije bilo prije rastave braka.
Prema Bailey sada imamo uvjerljive dokaze da „negativne posljedice povezane s rastavom braka nisu samo posljedica temeljnih kućanskih problema, nego i samoga čina rastave.“ Autori studije dodali su: „Veličina učinaka… podcrtava kako rastava braka može dramatično preoblikovati posljedice za djecu“ i to s mogućnošću da to učini doživotno.
Naravno, postoji puno djece koja prebrode traumu rastave braka svojih roditelja kako bi uspjela i napredovala u životu. A postoje i djeca iz cjelovitih, divnih domova s oba roditelja, koja završe u zatvoru. Drugim riječima, statistike nisu sudbina za pojedince, ali one, osobito preplavljujuće poput ovakvih, sugeriraju neizbježno za društvo.
U ovom slučaju jasno je kako je geslo „djeca će biti dobro“ bio laž i da mu se više nikada ne smije vjerovati. To je, zapravo, bila propaganda i još uvijek je proglašavaju oni koji su uložili u seksualnu revoluciju i njezina lažna obećanja o slobodi. Bailey, zapravo, ukazuje na nedavne naslove iz velikih medija poput Slatea, Washington Posta i New York Timesa koji proglašavaju opasne i obmanjujuće stvari poput „Rastava može biti čin temeljne ljubavi prema sebi“, „Žene se rastavljaju – i konačno pronalaze sreću“, „U obranu rastave braka“, pa čak i „Rastava braka je dar“.
To sigurno nije dar djeci i nikada nije bio. Namjesto toga, rastavljanje braka bez krivnje bio je najambiciozniji i najrašireniji primjer davanja prednosti željama odraslih nad pravima i dobrobiti djece. Kao što aktivistica za prava djece Katy Faust često ističe, jadno je društvo koje traži od slabih i bespomoćnih da se žrtvuju za jače i zrelije.
Zamisli imaju posljedice. Loše zamisli imaju žrtve. Loše zamisli seksualne revolucije osobito pogađaju djecu.
Tragično je kada je roditelj uvučen u rastavu braka protiv svoje volje. U tim slučajevima obitelji i Crkva moraju pronaći načine da se uključe i pruže potporu. Postoje junačke samohrane mame i tate koji su osigurali da njihova djeca ne postanu jedna od tih statistika. Bog ih blagoslovio! Jedan od načina na koji mi ostali možemo pomoći jest da ponovo naučimo skupno cijeniti brak, zbog svega što jest, a posebno zbog svega što jest za djecu.
John Stonestreet i Shane Morris
