Isus je moj prijatelj, brat i branitelj

Isus je moj prijatelj, brat i branitelj

Pismo pape Benedikta XVI. povodom stručnoga mišljenja o zlostavljanju u Münchenskoj i freisinškoj nadbiskupiji između 1945. i 2019.



Drage sestre i draga braćo!

Nakon predstavljanja stručnoga mišljenja o zlostavljanju u Münchenskoj i freisinškoj nadbiskupiji 20. siječnja 2022. osjećam se ponukanim uputiti osobnu riječ svima vama. Iako sam zapravo smio biti münchenski i freisinški nadbiskup samo nepunih pet godina, i dalje iznutra postoji unutarnja pripadnost Münchenskoj nadbiskupiji kao mojoj matičnoj.

Prije svega želio bih reći riječ srdačne hvale. U ovim danima ispitivanja savjesti i razmišljanja doživio sam toliko ohrabrenja, toliko prijateljstva i toliko znakova povjerenja koje nisam mogao ni zamisliti. Posebna hvala ide maloj skupini prijatelja[1] koji su nesebično napisali moju izjavu od 82 stranice za odvjetnički ured, koji sam ne bih mogao napisati. Uz pitanja koja mi je ured postavio, bilo je gotovo 8.000 stranica digitalne dokumentacije za čitanje i procjenu. Ti su mi suradnici sada također pomogli da proučim i raščlanim stručno mišljenje od gotovo 2.000 stranica. Rezultat će također biti objavljen uz moje pismo.

Tijekom golema posla tih dana – pripreme očitovanja – dogodio se previd koji se tiče mojega sudjelovanja na sjednici Ordinarijata 15. siječnja 1980. Ova pogrješka, koja se nažalost dogodila, nije bila namjerna i nadam se da je isto tako ispričiva. O tom sam već obavijestio priopćenjem za javnost od 24. siječnja 2022. preko nadbiskupa Gänsweina. To ne mijenja na brižljivosti i predanosti stvari, koja je prijateljima bila i ostaje samorazumljiv zahtjev. To što je previd iskorišten da se posumnja u moju istinitost, čak da me se prikaže kao lažljivca, duboko me pogodilo. Još su mi ganutljiviji višestruki glasovi povjerenja, srdačna svjedočanstva i dirljiva pisma ohrabrenja koja sam primio od mnogih ljudi. Posebno sam zahvalan na povjerenju, potpori i molitvi koju mi je papa Franjo osobno iskazao. Na kraju, želio bih zahvaliti maloj obitelji u samostanu „Mater Ecclesiae“, čija mi zajedništvo u sretnim i teškim trenutcima daje unutarnju postojanost koja me nosi.

Ali riječ zahvale sada mora sada pratiti i riječ priznanja. Sve me više dira što Crkva na početak slavlja svete Mise, u kojoj nam Gospodin daruje svoju riječ i sebe, iz dana u dan stavlja ispovijedanje naše krivnje i molbu za praštanje. Živoga Boga pred javnošću molimo da oprosti naš dug,[2] dȁ, naš veliki i preveliki grijeh. Jasno mi je da riječ „preveliki“ ne znači na isti način svaki dan, svaki pojedini. Ali svakoga me se dana pita ne bih li i danas trebao govoriti o prevelikom dugu. I to mi utješno govori, koliko god velika bila moja krivnja danas, Gospodin će mi oprostiti ako mu pošteno dopustim da me pronikne i ako sam doista spreman mijenjati sebe.

U svim svojim susretima s ljudima koje su svećenici spolno zlostavljali, osobito na više apostolskih putovanja, gledao sam u oči posljedicama prevelike krivnje i naučio shvaćati da smo i sami uvučeni u tu preveliku krivnju ako je želimo previdjeti ili ako se s njom ne suočimo potrebnom odlučnošću i odgovornošću, kao što se prečesto događalo i događa se. Kao i kod tih susreta mogu samo još jednom svim žrtvama spolnoga zlostavljanja izraziti svoj duboki sram i veliku bol te ih iskreno moliti oproštenje. Nosio sam veliku odgovornost u Katoličkoj Crkvi. Moja je bol utoliko veća zbog propusta i pogrješaka koji su se dogodili tijekom moga službovanja i na dotičnim mjestima. Svaki pojedini slučaj seksualnoga nasrtaja je grozan i neispravljiv. Žrtve spolnoga zlostavljanja imaju moje duboko suosjećanje i žalim zbog svakoga pojedinoga slučaja.

Sve više razumijem gnušanje i strah koji je obuzeo Krista na Maslinskoj gori kad je vidio sav užas koji je tada iznutra trebao nadvladati. To što su učenici istodobno mogli spavati, nažalost je stanje koje danas opet iznova postoji i u koje se i ja osjećam upućen. Stoga mogu samo moliti Gospodina i sve anđele i svete i vas, dragi sestre i braćo, da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.

Uskoro ću stati pred posljednjega sudca svoga života. Iako imam puno razloga za uplašenost i tjeskobu pri osvrtanju na svoj dugi život, ipak sam dobro raspoložen jer se čvrsto pouzdajem da Gospodin nije samo pravedni sudac, nego ujedno i prijatelj i brat, koji je već sâm propatio moju nedostatnost i stoga je kao sudac ujedno i moj branitelj (Paraklet).[3] U pogledu na sudnji čas postaje mi jasna milost pripadanja Kristu. Darovao mi poznanstvo, čak prijateljstva sa sudcem moga života i pušta me da tako samouvjereno prođem kroz mračna vrata smrti. Uvijek mi pri tom pada na pamet što Ivan pripovijeda na početku svoga Otkrivenja: vidi Sina Čovječjega u svoj njegovoj veličini i pada pred njim kao mrtav. Ali On tada stavlja na njega desnicu i kaže: „Ne boj se, ja sam! …“ (usp. Otkrivenje 1, 12–17).

Dragi prijatelji, u tom smislu sve vas blagoslivljam.

U Vatikanu 6. veljače 2022.

Benedikt XVI.


Njemački izvornik

Češki prijevod

Engleski prijevod

Francuski prijevod

Poljski prijevod

Talijanski prijevod


S njemačkoga preveo Petar Marija Radelj


[1] Prevoditeljska napomena: to su prof. dr. Stefan Mückl (Rim, kanonsko pravo), prof. em. dr. Helmuth Pree (München, kanonsko pravo), dr. Stefan Korta (Buchloe, kanonsko pravo) i odvjetnik dr. Carsten Brennecke (Köln, pravo slobode izražavanja).

[2] Prevoditeljska napomena: u pokajničkom činu (Confiteor) udarajući se desnom pesnicom u prsa misnik i vjernici mole na latinskom: „mea culpa, … mea maxima culpa“ (moja krivnja, … moja prevelika krivnja). To je na njemački prevedeno kao „dug“: „durch meine Schuld, … durch meine große Schuld“. Isti pojam duga moli se u njemačkom prijevodu Očenaša („Und vergib uns unsere Schuld“ – i oprosti nam naš dug). „Dug“ je u Ispovijedam se i na nizozemskom („door mijn grote schuld“), danskom („ved min store skyld“), švedskom („min stora skuld“) i norveškom („ved min skyld“, bez elativa). „Krivnja“ je zadržana u poljskom („moja bardzo wielka wina“), češkom („svou převelikou vinou“), slovačkom („moja preveľká vina“), ukrajinskom („моя дуже велика провина“), ruskom („моя величайшая вина“), bugarskom („моя преголяма вина“), talijanskom („mia grandissima colpa“), kastilskom („por mi grande culpa“), portugalskom („minha máxima culpa“), rumunjskom („din prea mare vina mea“) i litvanskom tekstu misala („esu labai kaltas“). Na hrvatski je prevedeno kao „grijeh“: „moj grijeh, … moj preveliki grijeh“, kao i na novogrčki: „πάρα πολύ αμάρτησα“. Na engleskom je „pogrješka“ („through my most grievous fault“). Na nekim je jezicima izričaj posve napušten; francuski: „oui, j’ai vraiment péché“; slovenski: „Žal mi je, zelo mi je žal“.

[3] Prevoditeljska napomena: παράκλητος, Paráklētos (Ivan 14, 16; 14, 26; 15, 26; 16, 7; Prva Ivanova 2, 1), Paraclitus, advocatus; branitelj, utješitelj, odvjetnik, zagovornik, tješitelj, pomagač.