Izazov nevjere i put k Bogu


Današnji je društvo, više nego ikada u povijesti, izloženo izazovima nevjere. Naime, povijest nas uči da je čovjek oduvijek u nešto vjerovao, a tek u novije doba susrećemo se s izravnim i izričitim odbacivanjem vjere u Božje postojanje. Temelji za takav pogled na svijet postavljeni su još u vrijeme renesanse i humanizma, kada je čovjek zauzeo središnje mjesto, a Bog je polako počeo gubiti na svojoj važnosti. U narednim su se stoljećima razvili mnogostruki i mnogovrsni filozofski pravci i svjetonazori koji su počeli izravno tvrditi da Boga nema, a vjera u njegovo postojanje je besmislena.

Usporedo s tim pravcima raste i broj nereligioznih osoba, tako da statistički podaci pokazuju da je danas u svijetu približno 88% onih koji se izjašnjavaju vjernicima i oko 12% onih koji se smatraju nereligioznima.

Uz to, u svijetu ima veliki broj različitih religija, tako da se kršćanstvo u suvremenom svijetu doživljava tek kao jedna od ponuda, a ne ono učenje koje sadržava puninu istine jer se sam Bog utjelovio i otkupio ljude od grijeha. U tom svjetlu današnjega pluralizma, pred kršćane se stavljaju različiti izazovi kako navijestiti Krista kao jedinoga Spasitelja svijeta. Još se više takvo pitanje odnosi na katolike, kao pripadnike Crkve koja ima puninu istine.

Ukupan broj kršćana u svjetskoj populaciji je oko 34%, a od tog broja 17% otpada na katolike, 8% na protestante, 4% na pravoslavce i oko 5% na ostale grupacije proistekle iz kršćanstva (različite sekte), dok je svih ostalih, bilo da pripadaju nekoj religiji ili su ateisti, oko 66%.

Ti podaci pokazuju da Katolička Crkva, iako je još uvijek najveća i najutjecajnija vjerska institucija, nema ni približno onoliko značenje kako se to može činiti npr. u Hrvatskoj, u kojoj se prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. katolicima izjasnilo nešto preko 86%.

Prateći novije statističke podatke, možemo primijetiti kako novi trendovi odbacivanja Boga najviše utječu na Katoličku Crkvu, odnosno da sve više opada broj katolika, dok se ne može isto reći i za npr. protestante ili muslimane, kod kojih se bilježi porast. Štoviše, iako npr. broj katolika ozbiljno opada u Europi, istovremeno raste u Africi, što znači da se stanje na svjetskoj razini ne mijenja bitno. 

Iako još uvijek ima određeni broj zemalja s velikim brojem vjernika koji se izjašnjavaju kršćanima, ipak se uočava i porast zemalja s visokim brojem nereligioznih osoba. Tako se među zemlje s najvećim brojem kršćana ubrajaju ove: Vatikan (100%), Rumunjska (99%), Američka Samoa (99%), Malta (98%), Venezuela (98%), Grčka (95%), San Marino (97%), Paragvaj (97%), Peru (96%), El Salvador (96%), Barbados (95%) itd. Kad su u pitanju katolici, onda nam je puno važniji podatak koliko njih redovito ide na svetu misu od onoga koliko ih se izjašnjava pripadnicima Katoličke Crkve na popisima stanovništva ili različitim ispitivanjima. Tako npr. najviše, tj. oko 94% katolika u Nigeriji redovito sudjeluje na svetoj misi jednom tjedno, u Keniji oko 73%, u Libanonu oko 70%, na Filipinima oko 56%, u Kolumbiji oko 54%, u Poljskoj oko 50%, u Slovačkoj oko 40%, u Italiji oko 34 %, u Hrvatskoj i Španjolskoj oko 27 % itd.

Zemlje u kojima se najveći broj stanovnika izjašnjavaju nereligioznim osobama su ove: Estonija (76%), Japan (76%), Danska (72%), Švedska (64%), Vijetnam (62%), Makau (60%), Češka (57%), Hong Kong (57%), Francuska (53%), Norveška (51%), Kina (47%), Nizozemska (47%), Finska (44%), UK (41%) itd.

S obzirom na činjenicu kako je sve veći broj onih koji ne vjeruju i kako se sve češće događa da katolici napuštaju Katoličku Crkvu, danas možemo govoriti o mnogim izazovima koji zahtijevaju da Crkva premisli svoju ulogu u svijetu. Iako se često može govoriti i odgovornosti njezinih članova za takvo stanje, ipak se čini da najviše utječu svjetovni mediji svojim pisanjem, a koji su redovito neprijateljski raspoloženi i prema vjernicima i prema Katoličkoj Crkvi. Time bitno pridonose da se različite filozofije i svjetonazori koji odbacuju Boga sve više nameću i kao način razmišljanja kod vjernika.

Tako danas prije svega valja razlikovati sekularizaciju od sekularizma i njihov odnos prema vjeri. Sekularizacija je načelno neutralan pojam koji ide za tim da država i religija budu razdvojene, odnosno da svaka ima vlast nad svojim područjem i ne mora se brinuti da će se ono drugo miješati u njezin život. Primjerice, kao što biskupi ne odlučuju o političkim i društvenim pitanjima, tako se ni građanska vlast ne upliće u crkvena pitanja. Sekularizacija ima i neka druga značenja, a jedno od njih je i posvjetovljenje, odnosno način razmišljanja i djelovanja koji se udaljuje od crkvenog učenja, a kao takav zahvaća i sve veći broj katolika. Pojam sekularizam označava odbacivanje svega što je vjersko i nijekanje bitnih ljudskih prava vjernicima, kao što su pravo na priziv savjesti, dostojanstvo ljudskog života, pravo na javno ispovijedanje vjere, pravo na političko i društveno djelovanje u skladu s vjerskim načelima i slično. 

Sekularizam je pokret koji je iznjedrio cijeli niz negativnih načina gledanja na vjeru, a između ostalih tu se mogu ubrojiti borbeni ateizam, relativizam, subjektivizam, agnosticizam, nihilizam, sinkretizam, ezoterizam, fundamentalizam itd. Ti svjetonazori bitno utječu na život današnjih vjernika i pridonose njihovu udaljavanju od Boga i Crkve.

Borbeni ateizam ili antiteizam je onaj koji niječe postojanje Boga na način da želi zabraniti bilo kakav oblik vjerovanja i pri tome se služi agresivnim metodama. Osim borbenog ateizma, može se govoriti i o još nekim oblicima ateizma, kao što su npr. znanstveni, humanistički, praktički ili ateizam reakcije. Znanstveni stavlja naglasak na dostignuća znanosti, a vjeru drži nebitnom, humanistički stavlja u središte svoga zanimanja čovjeka, dok Boga drži za infantilnu predodžbu, praktični ateizam je onaj u kojem osobe možda i vjeruju u Boga, ali žive tako kao da njega nema, a ateizam reakcije se odnosi na gubitak vjere koji je izazvan različitim sablaznima članova Crkve.

LocalImage.png

Agnosticizam je skeptično učenje koje tvrdi da je naš razum toliko ograničen da uopće ne može spoznati postoji li Bog ili ne. Sve veći broj i onih koji se izjašanjavaju vjernicima katolicima počinju razmišljati na takav način, odnosno sve češće ne uviđaju razloge svoje pripadnosti Crkvi jer ni nisu uvjereni da Bog stvarno postoji.

Relativizam je učenje koje tvrdi da nema više čvrstih pravila i zakona koja bi bila toliko vrijedna da bi ih se trebalo slijediti, nego je sve relativno i podložno promjenama i prilagodbama. Na takav način za relativizam učenje Crkve i njezini zakoni nisu više nešto što bi vjernik nužno trebao prihvaćati, nego ih može slobodno preispitivati i ukoliko se s njima ne slaže odbijati prihvaćati.

Na sličan način razmišljaju i pobornici subjektivizma, koji tvrde da je sam pojedinac sa svojom životnom situacijom mjerilo prihvaćanja ili odbijanja onoga što Crkva naučava. Tako je za subjektivizam neka relativno teška situacija opravdana okolnost da pojedinac sam odluči kako će se prema njoj postaviti.

Nihilizam je učenje koje naglašava beznadnost i besmisao, a tvrdi da sve prolazi s ovim životom i zato je besmisleno vjerovanje u Boga i vječni život. Njegov je najveći pobornik bio njemački književnik i filozof Friedrich Nietzsche, a poznat je po rečenici: Bog je mrtav!

Ezoterizam je učenje koje stavlja naglasak na mistično i na neka duboka unutrašnja iskustva, a kao takav je otvoren različitim nekršćanskim poganskim praksama, astrologiji i sličnim praznovjerjima. Iako ezoterizam nije toliko vezan uz kršćanstvo, ipak se sve više javljaju različite skupine, posebno u okviru karizmatskog pokreta, koje idu upravo za naglašavanjem mističnoga i neke posebne spoznaje, pa se dosljedno takva razmišljanja sve više uvlače i među vjernike.

Sinkretizam je nastojanje oko spajanja više religija u jednu, bez obzira što su po svom učenju oprečne jedna drugoj. Tako sinkretizam obično prihvaća Krista i općenito vjeru u Boga, ali ju izjednačuje sa svim drugim religijama koje ne uče o jedinom Spasitelju svijeta. Time se vjernici bitno zbunjuju i ne uočavaju više srž vjerovanja, vrijednost Katoličke Crkve i snagu Kristove poruke spasenja.

Fundamentalizam je pak učenje koje je često vrlo borbeno, odnosno ide za tim da na agresivan način uništi svako religiozno vjerovanje i djelovanje koje nije usklađeno s onim što fundamentalisti zagovaraju. Iako je više uočljivo u nekim drugim religijama, fundamentalizam je u određenoj mjeri prisutan i unutar Katoličke Crkve. Riječ je o takvim nastojanjima koja ne idu za tim da na zdrav način naglase da je punina istine samo u Katoličkoj Crkvi, nego to čine na agresivan način, opravdavajući i upotrebu sile.

Svi ti načini razmišljanja, kao što je rečeno, sve više utječu na vjernike i na njihovu sliku o Bogu i Crkvi, a to onda nerijetko posljedično dovodi do iskrivljene religioznosti i do pogrešnog moralnog djelovanja. Tako se mnogi unutar Crkve nazivaju vjernicima i katolicima, ali žive kao da Boga nema, ne obazirući se na ono što poučava Sveto pismo i što Crkva određuje vjerovati i djelovati. To su ozbiljni izazovi s kojima se Crkva suočava na dvije razine: unutar same sebe, pri čemu postoje različite stupnjevitosti pripadnika Crkvi do mjere da bi se mnogi među njima trebali ponovno evangelizirati, te u odnosu na svijet, tj. prema onima koji ne vjeruju. S obzirom na to, pred nju se stavlja imperativ naviještanja Božje riječi svima, ali se često zbog složenosti situacije ne vidi plodonosan način kako to konkretno i činiti.


Svi nastavni materijali za 4. razred SŠ

1. Uvod u nastavni plan i program

2. Izazov nevjere i put k Bogu

3. Suvremena religioznost i njezina pitanja

4. Kršćanske sekte i učenje Katoličke Crkve

5. New Age, okultne sekte i učenje Katoličke Crkve

6. Pitanje Boga pred iskustvom patnje i zla u svijetu

7. Dokazi o Božjem postojanju

8. Ponavljanje 1. nastavne cjeline i provjera znanja

9. Bog u svjedočanstvu vjere Staroga zavjeta

10. Primjeri vjere u Starom zavjetu: od Abrahama do Mojsija

11. Primjeri vjere Staroga zavjeta: od Mojsija do kraja Staroga zavjeta

12. Bog u svjedočanstvu vjere Novoga zavjeta

Ponavljanje i provjera znanja

12. Iskustvo Božje ljubavi u sakramentima

13. Sakrament ispovijedi – iskustvo milosrdnoga Boga

14. Bog u iskustvu kršćanskih svetaca i svjedoka vjere

15. Ponavljanje i provjera znanja

16. Čovjek kao sustvaratelj

17. Kršćansko vrjednovanje rada

18. Pravda, pravednost i solidarnost u svjetlu učenja Katoličke Crkve

19. Etika poslovanja i učenje Katoličke Crkve

20. Briga za opće dobro i učenje Katoličke Crkve

21. Ponavljanje

22. Budućnost i moć znanja u svjetlu učenja Katoličke Crkve

23. Globalizacija i informatizacija u svjetlu učenja Katoličke Crkve

24. Znanost i poboljšanje ljudskog života u svjetlu učenja Katoličke Crkve

25. Briga za okoliš u svjetlu učenja Katoličke Crkve

26. Zajedništvom do napretka – kršćanstvo između individualizma i kolektivizma

27. Ponavljanje i provjera znanja