Kardinale, oprosti!
Okupljeni, u doslovnosti i prenesenosti,
fizički i duhovno,
ispod Svetca,
odnosno ispod njegova lika u znaku danas
uzdignute slike
mi Svetca, njegovu sliku, ne blagoslivljamo –
sol u more ne stavljamo –
nego ponizno,
radi čega i jesmo ovdje i
njegova slika je radi istoga od danas među nama (!),
za Svetčev blagoslov
na nas,
Župu i Crkvu našu,
i cijeli narod naš
mi ga molimo.
U kardinala Stepinca,
njegov jaki duh i osobnost,
posebno smo večeras zagledani
al’ pred njim našu sveopću duhovnu slabost
sami sebi prokazujemo,
pod slikom njegova svetačkoga stava
ovako nikakvi kakvi danas jesmo –
duhovno rasklimani –
stidimo se i ponizno molimo:
Kardinale, oprosti!
Oprosti ne samo ono kamenje i jaja
s kojima su Te zasuli
nekoć u Zaprešiću[1]
nego i ovo
nedostojno Tebe,
Tvoga životnoga stava,
današnje naše trgovanje
Tvoje kristalno čiste svetosti,
jer ako Ti nisi svet,
tko je onda svet[2]
i to, ni manje ni više,
trgovanje od Vatikana preko Beograda,
do Moskve,
a čemu i
za volju tuđincu ne znam komu?!
Oprosti,
molimo Te,
oprosti,
kukavičluk i šutnjom pristajanje na sve to
Tvoga i moga, Zagreba,
njegova i Kaptola i Griča,
oprosti za propuste i
nemar svekolike Tvoje Hrvatske,
za koju se nisi dao u ljubavi ni od koga natkriliti,
Oprosti ovo naše,
Tebe i Domovine nedostojno,
svekoliko sa Zlim bratimljenje.
Oprosti,
Kardinale,
oprosti!
Tebi govorim,
ispovijedam se:
u vremenu smo pljačkaša i prevaranata,
laži i obmana,
izdajica Domovine
al’ i vremenu izdaje od Domovine,
vremenu ljudskoga šljama
i sveopćeg našega srama (…).
Trgovci su u naš život ušli[3]
maglu nam prodaju
matematikom nas ponižavaju,
a svojim ništicama nas hrane i
zagrijavaju.
Znam da si u malo godina
proživio četiri državne vlasti:
i Carevu,
i Kraljevu,
i Poglavnikovu,
i Predsjednikovu
ne podliježući,
za razliku od nas,
od njih nijednoj.
Svaki narod, učio si nas,
svi bili pripadnici ciganske ili koje druge rase,
bili Crnci ili Evropejci,
bilo Židovi ili Arijci
imaju pravo na život dostojan čovjeka i
svi imaju isto pravo govoriti:
Oče naš, koji jesi na nebesima.[4]
Makar si živio u ozvjerenom stoljeću
bio si svoj i samo Božji,
istinit do kraja
i sam uz Istinu
u Getsemaniju svome.
Jedini si
u povijesti Katoličke Crkve
imenovan kardinalom,
a da nikada nisi nosio kardinalske epolete ili
znamenje svoga imenovanja,
i s razlogom ga nema ni na ovoj Tvojoj među nama slici.
Zašto? – Jer ako pođem u Vatikan,
što su Ti FNRJ i njezine komunističke vlasti velikodušno nudile,
a ne mogu se, Tvoja je rečenica, vratiti u moju Hrvatsku,
onda i pod cijenu života
ja iz nje neću nikada otići.[5]
Ti onda tako
a gle ovo danas među nama ovako i svakako:
naša unutarnja halapljivost za znamenjima
a nikakvim životnim svjedočenjima,
prazna i zastrašena poslušnost,
već se je zazornost popela na mjesto uzoritosti
ukletost i
prijetvornost potisnule su svetost
Koliko vremena traje rat
nakon što završi?
Otrovne pare komunizma još nas truju
Domovinu podcjenjujemo,
za razliku od Tebe nizašto napuštamo,
njezina blaga rasprodajemo.
Oprosti na
Tvojim novim od nas razapinjalištima i
među nama na razapinjateljima.
Ti nekoć reče kako vjera nije kabanica koju možeš
po volji okretati.[6]
Oprosti nam,
Kardinale,
na ovoj našoj bezglavoj vrtnji –
Juda se, nažalost, uvijek pronalazi i plaća (!?).
U župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Pridragi, 10. veljače 2025.
u prigodi uzdizanja Svetčeve slike
[1] 4. studenoga 1945.
[2] Papa Benedikt XVI.
[3] Miro Gavran, Hrvatska – poema, 1991.
[4] Propovijed na svetkovinu Krista Kralja 1942.
[5] Vladimir Horvat, Kardinal Alojzije Stepinac Mučenik za ljudska prava, Zagreb, 2008., str. 257.
[6] 25. listopada 1935.
