Uznesenje Marijino, kako ga je naslikao Tiziano Vecellio, ulje na platnu, oko 1540. (detalj poliptiha na glavnom oltaru prvostolne crkve Gospe Velike u Dubrovniku)
Ave, virgo singularis materposljednica je koju je sastavio augustinac Adam iz Svetoga Viktora (1068.–1146.). Sastoji se od devet kitica po osam stihova od osam slogova. U srednjem vijeku bila je uvrštena i u Misal kao posljednica za blagdan Velike Gospe. Tridentski je sabor odlučio da, budući da od starine nije ondje bila, ne može biti dio najsvečanijega bogoslužja na taj dan.
No, ništa ne priječi da bude sastavni dio pučke i osobne pobožnosti o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije.
U latinskom izvorniku[1] i klasičnom hrvatskom prepjevu o. Milana Pavelića (1878.–1939.)[2] glasi:
Latinski
Hrvatski
1.
Ave, Virgo singularis,
mater nostri salutaris,
quæ vocaris Stella Maris,
stella non erratica.
Nos in huius vitæ mari
non permitte naufragari,
sed pro nobis salutari
tuo semper supplica.
1.
Zdravo Djevo, djevâ slavo,
Našeg Spasa Majko, zdravo,
Zvijezdom mora zvana pravo,
Zvijezdo neprevarljiva!
Morem valâ uzbibanih
Putujemo k vječnoj strani,
Moli Sina, da nas brani
Desnica mu brižljiva.
2.
Sævit mare, fremunt venti,
fluctus surgunt turbulenti,
navis currit, sed currenti
tot occurrunt obvia.
Hic sirenes voluptatis,[3]
draco, canes cum piratis,
mortem pæne desperatis
hæc intentant omnia.
2.
Bjesni more, vjetar vije,
Val na val se grdan lije,
Leti lađa i već bije
Boj sa novim svijetom zlim:
Tu sirene mame klete,
Pas i gusar tuda lete,
Svi ti jadi smrću prijete
Putnicima klonulim.
3.
Post abyssos, nunc ad cœlum,
furens unda fert phaselum;
nutat malus, fluit velum,
nautæ cessat opera.
Contabescit in his malis[4]
homo noster animalis:
tu nos, mater spiritalis,
pereuntes libera.
3.
Sad u bezdan čamac tone,
Sad ga k nebu vali gone,
Škripi jarbol, jedro klone,
Mornar poso ostavlja:
Čovjek jadan, stvor od gline,
U zlu takvu brzo gine:
Spasi, Majko sa visine,
Smrt već na nas eto zja.
4.
Tu, perfusa cœli rore,
castitatis salvo flore,
novum florem novo more
protulisti sæculo.
Verbum Patri coæquale
corpus intrans virginale
fit pro nobis corporale
sub ventris umbraculo.
4.
Ti od rajske rose svéta,
Bijela poput ljiljan-cvijeta,
Dade za spas svega svijeta
Novim putem novi cvijet:
Sin, sa Ocem jedno što je,
U tijelo se skrio tvoje
I tu čovjek postao je
Tvojim krilom obuzet.
5.
Te prævidit et elegit
qui potenter cuncta regit,
nec pudoris claustra fregit
sacra replens viscera.
Nec pressuram, nec dolorem,
contra primæ matris morem,
pariendo Salvatorem
sensisti, puerpera!
5.
Od vjekóva Bog te znao,
On te silan odabrao,
Djevičanstva ne takao
Materinstva dav ti sjaj.
Eva pati rađajući,
A ti Spasa podajući,
Porodi ga ne znajući,
Što je bolan porođaj.
6.
O Maria, pro tuorum
dignitate meritorum,
supra choros angelorum
sublimaris unice.
Felix dies hodierna
qua conscendis ad superna!
Pietate tu materna
nos in imo respice.
6.
Marijo, o radi tvoga
Silnog blaga duhovnoga
Dignuta si ti od Boga
Nad anđele kórâ svih.
Danas na dan sreće puni,
Što u raju tebe kruni,
Nek se milost na nas truni
S pogleda ti majčinih.
7.
Radix sancta, radix viva,
flos, et vitis, et oliva,
quam nulla vis insitiva
iuvit ut fructificet.
Lampas soli, splendor poli,
quæ splendore preces soli,
nos adsigna tuæ proli,
ne districte iudicet.
7.
Sveta šipko iz korijena,
Cvjetna lozo omiljena,
Maslino nekalamljena,
Koja tako ùrodi:
Zubljo zemlje, sjaju raja,
Iznad sunca snagom sjaja,
Moli Sina, u dan vaja
Neka nas ne òsudi!
8.
In conspectu summi Regis,
sit pusilli memor gregis
qui, transgressor datæ legis,
præsumit de venia.
Iudex mitis et benignus,
iudex iugi laude dignus
reis spei dedit pignus,
crucis factus hostia.
8.
Zbori Kralju svemoćnomu
O svom puku ubogomu,
Što unatoč grijehu svomu
Mìlostivu čeka riječ.
Sudac, koji praštat znade,
Koga slavit sveđ valjade,
Zalog nade nama dade
Sebe za nas prinoseć.
9.
Iesu, sacri ventris fructus,
nobis inter mundi fluctus
sis via, dux, et conductus
liber ad cœlestia.
Tene clavum, rege navem,
tu procellam sedans gravem,
portum nobis da suavem
pro tua clementia.
9.
Isuse, kog Djeva rodi,
Kroz sve bure s nama hodi,
Ti nas uči, ti nas vodi
U nebeski zavičaj!
Ti na krmi drži ruku,
Tišaj ljutu vjetra huku,
U tihu nam stići luku
Po milosti svojoj daj!
Posljednica je prepjevana i na druge jezike, primjerice: engleski, njemački, francuski,[5] poljski.[6]
[2]Crkveni himni, preveo Milan Pavelić, Zagreb, 1945., str. 320–323.
[3] Nadahnuto Izaijom 13, 22: „et respondebunt ibi… sirenes in delubris voluptatis“ (Vulgata); „I odgovarat će ondi… sirene u cerkvam’ nasladjenja“ (Petar Kataničić); „Odgovarati će… u njegovih raskošnih stanovih sirene“ (Ivan Matij Skarić); „I dovikivaće se… zmajevi u dvorovima veselijem“ (Milan Rešetar), „zavijat će divlji psi u dvorima od veselja“ (Lujo Bakotić); „zavijaju čaglji u dvorima veselja“ (Ivan Evanđelist Šarić); „zavijat će čaglji iz raskošnih dvorova“ (Antun Sović, Zvonimir Mrkonjić i Janko Oberški); „Onud će… plašila plese izvoditi, dvorcima urlikat urlikuše, ljetnikovcim zavijat zavijuše“ (Silvije Grubišić); „zavijati će zmajevi po njihovim udobnim dvorima“ (Rajko Telebar).
[4] Nadahnutom Psalmom 107 (106), 26: „anima eorum in malis tabescebat“: „duša njih u zlieh tugovaše” (Bartol Kašić); „duša njiova u zlima trunjaše“ (Petar Kataničić); „njihova se duša raztapaše u pogibili“ (Ivan Matij Skarić); „duša se njihova u nevolji razliva“ (Bogoslav Šulek); tada je duša njihova obnemogla od nevolje“ (Ivan Evanđelist Šarić); „u nevolji duša im ginula“ (Filibert Gass); „te im duša od muke klonu“ (Ljudevit Rupčić).
[5] Jean Grosfillier, Les séquences d’Adam de Saint-Victor. Étude littéraire (poétique et rhétorique), texts et traductions, commentaires, Turnhout: Brepols, 2008. (Bibliotheca Victorina 20), broj XXXV, str. 399–403 i 700–705.
[6] Adam ze Świętego Wiktora, Sekwencje, Lublin: Wydawnictwo Academicon, 2023., br. XXXV, str. 203–206.
