»Svi smo jednim Duhom napojeni.« (1 Kor 12,13)
Shadow

Potop je predslika krštenja

Noa pušta golubicu

Noa pušta golubicu da provjeri je li Potop prošao i kopno se pojavilo
(mozaik iz XIII. stoljeća u bazilici Sv. Marka u Veneciji, detalj).

Lik svetootajstva krštenja prethodio je još u Potopu. Što je Potop ako ne ono što čuva pravednika da bude rasadnik pravednosti, a da grijeh umre? Zato je Gospodin, videći da ljudska zlodjela preotimaju mah, očuvao jedino pravednoga s njegovim potomstvom i vòdi naložio da se prelije preko brdā. Tako je u onom potopu uništena svaka tjelesna raspadljivost. Održao se samo pravednikov rod i uzorak. Zar potop nije isto što i krst kojim se poništavaju svi grijesi, a uskrsava jedino pravednikov duh i milost?

Kad se svaka pȕt bijaše iskvarila zbog vlastitih opačina, Bog veli: „Moj duh ne će ostati u ljudima jer su pȕt” (Postanak 6, 3). Time pokazuje da se duhovna milost uklanja tjelesnom nečistoćom i mrljom težega grijeha. Stoga Bog, želeći obnoviti što je dao, pripušta potop i nalaže pravednomu Noi da uđe u korablju. Kad je potop opao, Noa je najprije pustio gavrana koji se nije vratio. Potom je pustio golubicu. Ona se vratila s maslinovom grančicom. Vidiš vodu, vidiš drvo, zamjećuješ golubicu, a sumnjaš o otajstvu?

Voda je počelo u koje se tijelo zaranja da se opere svaki tjelesni grijeh. Tu se sahranjuje svako zlodjelo.

Drvo koje golubica donosi u korablju najavljuje križ na koji je prikovan Gospodin Isus kad je trpio za nas, križ koji je djelatan u krsnim vodama.

Duh Sveti je – kako si naučio u Novom zavjetu (Marko 1, 10) – sišao u liku golubice. On ti udahnjuje duševni mir i mirnoću duha.

Crni gavran je slika grijeha što izlazi i ne vraća se ako se u tebi održi pravednikova budnost i lik.


sv. Ambrozij (330.–397.), milanski biskup, O otajstvima, II, 1;
O tajnama
, 10–11; s latinskoga preveo Marijan Mandac