Utorak, 26 listopada

Prva i Velika (sveta Terezija Avilska)


Ono za čime današnji čovjek čezne je biti PRVI i biti VELIKI. Problem je što mnogi izabiru krive putove u tom svom nastojanju da to i ostvare. Mnogima je neshvatljivo i velika tajna da biti MALEN i PONIZAN nekoga može učiniti VELIKIM i PRVIM među drugima. To je taj apsurd ili ludost, ali to je put Evanđelja. Svetica koju slavimo izabrala je taj put Evanđelja i proglasili su je i nazivaju je VELIKOM a postale je i PRVA ŽENA NAUČITELJICA CRKVE. Postala je Velika poradi uspjeha zbog reforme karmelićanskog reda.

Terezija se rodila u Avili 1515. g. u plemićkoj obitelji od oca Don Alonsa Sanchez de Cepeda i majke Done Beatriz de Ahumada. Bila je to brojna obitelj: jedanaestero djece. Bila je obrazovana i imala je neutaživu žeđ za znanjem te je strastveno čitala djela iz ujakove knjižnice. Tereza je poput svojih vršnjakinja mnogo držala do ljepote, ljupkosti, bogatstva i ljubavi pa se ozbiljno bavila i mislima o udaji. Ipak odabrala je put redovništva. Tu odluku donijela je promišljeno i odlučno. Promišljenost i odlučnost dvije njene odlike koje su je pratile cijeli život.

U karmelićanski red u Avili stupila je 1537. gdje je dugo vremena živjela bez osobitog žara. Živjela je 18 godina u velikom samostanu, koji je imao 120 do 180 sestara. Takav način života nije ju ispunjavao i željela je izaći iz osrednjosti i takvog uhodanog života. Željela je krenuti boljim, drugim i savršenijim putem. Željela je postati svjedok milosti i duhovnoga u ljudskome životu nastojeći svoj život živjeti u duhu Evanđelja.

U četrdesetoj je godini, potaknuta neobičnim nutarnjim iskustvom, krenula obilaziti karmelićanske samostane po Španjolskoj, u nastojanju oživljavanja redovničkog života. Uz pomoć sv. Ivana od Križa poduzela je pravu reformu karmelićanskog reda. U rodnoj Avili utemeljila je prvi samostan u kojemu je život organizirala u skladu s duhom i strogošću izvornog karmelićanskog Pravila.

U svojim djelima Terezija nam se otkriva kao žena duboke vjere, znanja, molitve i zrele duhovnosti. Za nju više nije postojala poteškoća niti zapreka ili bilo kakva druga prepreka koja bi ju zaustavila na putu kojim je krenula. Otvorila je 14 reformiranih samostana i organizirala neovisnu provinciju bosonogih karmelićanki. Terezija se nije brinula samo za duh koji treba pokretati nove i obnovljene samostane već i za materijalnu organizaciju svakodnevnog života u samostanima. Često je govorila: „Terezija bez milosti Božje sirota je žena, s milošću Božjom i puno novca – velika i moćna snaga“.

U tom razdoblju nastala su njezina poznata pisana djela: Moj život, Knjiga Gospodinovih smilovanja, Put savršenosti, Zamak duše, Utemeljenja.

Terezija je bila velika moliteljica i velika mističarka, te je u svojoj duši nosila velike brige Crkve i svijeta svojeg vremena: Tridentski sabor i katoličku reformu, bitku kod Lepanta, događaje u svojoj domovini Španjolskoj, misijski rad u Americi. Njezin život i duhovno iskustvo mističarke savršeno su se utkali u obnoviteljski pokret Crkve što ga je započeo Tridentski sabor. Ona je svojom obnovom karmela pomogla pomaku redovničkoga života, a njezinim se spisima nadahnjuju još i danas vjernici. Svetoj Tereziji pripisuje se i poznata izreka: „Gospodine, sada razumijem zašto imaš tako malo prijatelja!“ Kada se protivljenju onih koji se nisu slagali s njezinim zamislima pridružila još i snažna fizička bol u nogama požalila se Gospodinu: čemu sada još i to treba trpiti, na što joj je On odgovorio: „Terezija, tako ja postupam sa Svojim prijateljima!“. 

Preminula je u 67. godini, na jednom od svojih putovanja za Alba de Tormes, u noći 4. listopada 1582. godine (nakon reforme gregorijanskog kalendara, koji je „preskočio“ upravo deset dana, te stoga njezin blagdan slavimo 15. listopada). Svetom je proglašena 1622. g., a papa Pavao VI. proglasio ju je naučiteljicom Crkve 1970. godine.

Neka i nama u našem vremenu budu nadahnuće riječi koje je zapisala i čuvala u svojem časoslovu: „Neka te ništa ne zbuni. Ništa ne uplaši! Sve prolazi; Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti. Strpljivost sve postizava. Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje; Bog je jedini posve dostatan!“.


P. S. Ime Terezija grčkoga je porijekla i znači: žena-lovac, dok u njemačkome znači: snažna žena. Zaštitnica je karemelićanskoga Reda, te Španjolske.


s. Rita Maržić