Siguran hod na putu istine i ljubavi

Propovijed Njegove Svetosti Benedikta XVI. na blagdan Prikazanja Gospodinova

Patrijarhalna bazilika sv. Petra u Vatikanu, četvrtak 2. veljače 2006.

Draga braćo i sestre,

Današnji blagdan Isusova prikazanja u hramu, četrdeset dana nakon njegova rođenja, stavlja pred naše oči osobit trenutak u životu Svete Obitelji: Marija i Josip, u skladu s Mojsijevim zakonom, donijeli su maloga Isusa u jeruzalemski hram da ga prikažu Gospodinu (usp. Luka 2, 22). Šimun i Ana, po Božjem nadahnuću, prepoznaju u tom Djetetu dugo očekivana Mesiju i prorokuju o Njemu. Nalazimo se u nazočnosti otajstva, jednostavna i svečana, u kojem sveta Crkva slavi Krista, Pomazanika Očeva, prvorođenca novoga čovječanstva.

Sugestivan ophod sa svijećama na početku našega slavlja čini da ponovo proživimo veličanstveni ulazak, pjevan u otpjevnom psalmu, o Onomu koji je „Kralj slave“, „Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!“ (Psalam 24, 7–8). Ali tko je Bog silni koji ulazi u hram? To je Dijete; to je Mali Isus u naručju svoje Majke, Djevice Marije. Sveta je Obitelj poštovala ono što je Zakon propisao: čišćenje majke, prikazanje prvorođenca Bogu i njegovo otkupljenje žrtvom.

U prvom čitanju Bogoslužje govori o proroštvu proroka Malahije: „Gospodin će… iznenada doći u hram svoj“ (Malahija 3, 1). Te riječi priopćuju svu jakost žudnje koja je stoljećima nadahnjivala iščekivanje hebrejskoga naroda. „Anđeo Saveza koga žudite“ napokon ulazi u svoj dom i podvrgava se Zakonu: dolazi u Jeruzalem da uđe u Božju kuću u stavu poslušnosti.

Značenje toga događaja dobiva širu perspektivu u odlomku iz Poslanice Hebrejima, koji je danas proglašen kao drugo čitanje. Ovdje se upoznajemo s Kristom, posrednikom koji ujedinjuje Boga i čovjeka dokidajući udaljenosti, uklanjajući svaku podjelu i rušeći svaki zid razdvajanja. Krist dolazi kao novi „Veliki svećenik“ da „milosrdan bude i ovjerovljen u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda“ (Hebrejima 2, 17). Stoga primjećujemo da se posredovanje s Bogom više ne postiže u svetosti-odvojenosti drevnoga svećeništva, nego u oslobađajućoj solidarnosti s ljudima. On još kao Dijete počinje hodati putem poslušnosti, koji će slijediti do kraja. Poslanica Hebrejima to dobro ističe kada kaže: „On je u dane svoga zemaljskoga života… prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti… premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja“ (Hebrejima 5, 7–9).

Prva osoba koja se pridružila Kristu na putu poslušnosti, prokušane vjere i podijeljene patnje njegova je Majka Marija. Evanđeoski tekst pokazuje nam je u činu prinošenja Sina: bezuvjetna prikazanja koje je uključuje u prvoj osobi: Marija je Majka Onoga koji je „slava puka svoga izraelskoga“ i „svjetlost na prosvjetljenje (neznabožačkih) narodā“, ali i „znak osporavan“ (usp. Luka 2, 32.34), znak proturječnosti, protiv kojega se govori. I ona sama, u svojoj neokaljanoj duši, morat će biti probodena mačem boli, pokazujući tako da se njezina uloga u povijesti spasenja ne iscrpljuje u otajstvu Utjelovljenja, nego se dovršava u sudjelovanju, punom ljubavi i žalosti, u smrti i uskrsnuću njezina Sina. Donoseći Sina u Jeruzalem, Djevica Majka prinosi ga Bogu kao pravo Janje koje oduzima grijehe svijeta; nudi ga Šimunu i Ani kao navještaj otkupljenja; prikazuje ga svima kao svjetlo za siguran hod na putu istine i ljubavi.

Riječi koje u ovom susretu dolaze na usne starcu Šimunu – „vidješe oči moje spasenje tvoje“ (Luka 2,30) – nalaze odjek u duši proročice Ane. Ti pravedni i pobožni ljudi, obavijeni Kristovim svjetlom, u Djetetu Isusu mogu promatrati „Utjehu Izraelovu“ (Luka 2, 25). Njihovo se čekanje tako pretvara u svjetlo koje obasjava povijest. Šimun je nositelj drevne nade i Gospodinov Duh govori njegovu srcu: zato može promatrati onoga koga su mnogi proroci i kraljevi žudjeli vidjeti, Krista, svjetlost koja prosvjetljuje narode. U tom Djetetu prepoznaje Spasitelja, ali u Duhu predviđa kako će se sudbina čovječanstva odvijati oko Njega i kako će morati jako trpjeti od onih koji Ga odbacuju. Naviješta identitet i poslanje Mesije riječima koje čine jedan od hvalospjeva nastajuće Crkve, iz kojega žari puno ushićenje zbog zajedništva i zbog zagrobnih stvari, veselje zbog nadošla spasenja, ispunjena očekivanja. Uzbuđenje je toliko veliko da su život i umiranje jedno te isto, a „svjetlost“ i „slava“ postaju sveopća objava.

Ana je „proročica“, mudra i pobožna žena koja tumači duboki smisao povijesnih događaja i Božju poruku skrivenu u njima. Zbog toga može „hvaliti Boga“ i pripovijedati „o Djetetu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema“ (Luka 2, 38). Njezino dugo udovištvo posvećeno bogoštovlju u hramu, vjernost tjednim postovima, sudjelovanje u očekivanju onih koji su čeznuli za otkupljenjem Izraela, dostiže vrhunac u susretu s Djetetom Isusom.

Draga braćo i sestre, na blagdan Prikazanja Gospodinova Crkva slavi Dan posvećena života. Prigoda je to da slavimo Gospodina i zahvaljujemo mu za neprocjenjiv dar posvećena život u njegovim različitim oblicima; istodobno i poticaj da se u svom Božjem puku promiče spoznaja i poštovanje za one koji se potpuno posvećuju Bogu. Kao što je Isusov život, u njegovoj poslušnosti i predanju Otcu, živa prilika „Boga s nama“, tako konkretno predanje posvećenih osoba Bogu i braći postaje rječitim znakom nazočnosti Kraljevstva Božjega za današnji svijet. Vaš način života i rada u stanju je zorno očitovati punu pripadnost jedinomu Gospodaru; Vaše potpuno, bezpridržajno prepuštanje u ruke Krista i Crkve snažan je i jasan navještaj Božje prisutnosti jezikom razumljivim našim suvremenicima. To je prva služba koju posvećeni život nudi Crkvi i svijetu. U sklopu Božjega naroda posvećene su osobe poput stražara koji opažaju i navješćuju novi život koji je već nazočan u našoj povijesti.

Obraćam se sada vama, draga braćo i sestre koji ste prigrlili poziv posebna posvećenja. S ljubavlju vas pozdravljam i srdačno vam zahvaljujem na vašoj nazočnosti. Neka Gospodin svaki dan u vama i u svim posvećenim osobama obnavlja radosni odgovor na njegovu besplatnu i vjernu ljubav. Draga braćo i sestre, poput upaljenih svijeća uvijek i posvuda sjajite ljubav Kristova, svjetlosti svijeta. Presveta Marija, posvećena žena, pomagala vam u potpunosti živjeti vaše zvanje i poslanje u Crkvi za spasenje svijeta.

Amen!


* Opis slike: Blaženi Ivan iz Fiesola (Beato Angelico), Isusovo prikazanje u Hramu, freska u samostanu sv. Marka u Firenci, oko 1441. U gornjem redu: sv. Josip, Gospa, sv. Šimun i Mali Isus; dolje sv. Petar Veronski i sv. Ana Proročica. 


talijanski izvornik
engleski prijevod
francuski prijevod
kastilski prijevod
njemački prijevod
portugalski prijevod