21. Redovnici, graditelji duha i civilizacije
Učenik istražuje i vrednuje pojavu, razvoj i doprinos redovništva, a posebno prosjačkih redova u naviještanju i svjedočenju evanđelja. (Bilješke za e-Dnevnik)
Gospodine, zahvaljujemo Ti za dar ovog dana i za sve ljude koji su Ti kroz povijest služili molitvom, radom i ljubavlju. Po primjeru svetog Franje, svetog Dominika i svih redovnika nauči nas tražiti istinu, ljubiti bližnje i vjerno živjeti svoju vjeru. Otvori naš um za razumijevanje i naše srce za dobro koje danas učimo. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
21. Redovnici, graditelji duha i civilizacije
1. Redovnici – graditelji duha i civilizacije
Redovništvo predstavlja posebnu dimenziju kršćanskog života. Redovnici su muškarci i žene koji svoj život posvećuju Bogu kroz zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Za razliku od laika, koji žive u svijetu i obavljaju svakodnevne poslove, te svećenika, koji primarno služe u sakramentalnom i pastoralnom radu, redovnici svoj život oblikuju zajedničkim životom u samostanu ili zajednici. Njihov cilj je kroz molitvu, rad i služenje ljudima svjedočiti Evanđelje i oblikovati Crkvu i društvo.
2. Pustinjaci – početak monaškog života
Prvi oblici redovništva pojavili su se već u 3. stoljeću u Egiptu i Palestini kroz pustinjski život asketa. Najpoznatiji među njima je sv. Antun Pustinjak, koji je povukao mnoge sljedbenike u pustinju i pokazao vrijednost molitve, odricanja i kontemplativnog života. Pustinjaci su dali temeljna načela monaškog života – samostalnost u duhovnom rastu, disciplinu i predanost Bogu – koji će oblikovati kasnije samostanske redove u Europi.
3. Benediktinci – molitva i rad („Ora et labora“)
U 6. stoljeću sv. Benedikt iz Nursije osniva benediktinski red u Monte Cassinu, postavši uzor monaškog života u zapadnoj Europi. Njegovo pravilo temelji se na ravnoteži molitve i rada, a geslo „Ora et labora“ simbolizira sklad između duhovnog i tjelesnog djelovanja.
Benediktinci su kroz stoljeća bili nositelji kulture i obrazovanja: osnivali su samostane koji su postali središta molitve, rada i učenja, prepisivali su i čuvali knjige, uključujući djela klasičnih autora, Svetog pisma i crkvenih otaca te razvijali poljoprivredu, skrbili za zajednicu i napredovali u organizaciji rada.
U Hrvatskoj su poznati benediktinski samostani, primjerice na otoku Krku i u Zadru, koji su stoljećima oblikovali duhovni i kulturni život.
4. Prosjački redovi – sveti Franjo i sveti Dominik
U 12. i 13. stoljeću, u vrijeme snažne urbanizacije, nastaju tzv. prosjački redovi, s ciljem da budu bliže ljudima i odgovore na potrebe siromašnih i marginaliziranih.
Franjevci – Red manje braće
Osnovao ih je sv. Franjo Asiški (1181/82.–1226.) koji je odbacio bogatstvo i privilegije kako bi slijedio primjer Isusa Krista. Red se zove prosjački jer franjevci žive u siromaštvu, bez osobne imovine, i ovise o dobroti ljudi. Njihov život naglašava: ljubav prema bližnjima i siromašnima, brigu za bolesne i marginalizirane te poštovanje i ljubav prema stvorenjima.
Franjevci se mogu prepoznati po smeđem habitu s užetom oko struka i jednostavnom načinu života. U Hrvatskoj postoje brojni franjevački samostani, primjerice u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku, Požegi…
Dominikanci – Red propovjednika
Dominikance je osnovao sv. Dominik de Guzmán (1170.–1221.) s ciljem borbe protiv hereza i širenja istine Evanđelja kroz obrazovanje i propovijedanje. I dominikanci su prosjački red: žive u jednostavnosti, bez osobne imovine, i djeluju među ljudima. Naglašavaju obrazovanje i intelektualni pristup vjeri, propovijedanje i pastoralnu skrb i borbu protiv krivovjerja
Prepoznatljivi su po crno-bijelom habitu. U Hrvatskoj ima više dominikanskih samostana, npr. u Zagrebu, Dubrovniku i Trogiru.
Franjevci i dominikanci odigrali su ključnu ulogu u širenju kršćanske vjere, kulturnom razvoju gradova i obrazovanju, ali i u humanitarnom djelovanju.
5. Još neki važni redovi i njihova uloga
Isusovci – Družba Isusova (sv. Ignacije Lojolski, 16. st.) – naglasak na obrazovanju, misijama i duhovnoj formaciji. Osnovali su škole i sveučilišta, širili vjeru u Europi i svijetu, i vodili misije.
Klarise (sv. Klara Asiška, 13. st.) – ženski prosjački red, naglasak na molitvi, siromaštvu i služenju zajednici.
Cisterciti (sv. Robert iz Molesme, sv. Bernard iz Clairvauxa, 11.–12. st.) – stroži benediktinski red, dali su značajan doprinos arhitekturi samostana, poljoprivrednoj tehnici i liturgijskoj glazbi.
Kartuzijanci (sv. Bruno, 11. st.) – povučeni kontemplativni red, njeguje očuvanje molitve, liturgije i rukopisne baštine.
6. Redovnici i školstvo – začetnici europskog obrazovanja
Jedan od najvažnijih doprinosa redovništva je razvoj školstva i znanosti: samostanske škole bile su prve obrazovne ustanove, sveučilišta poput onih u Parizu, Bologni i Oxfordu nastala su pod utjecajem redovničke misli i organizacije, a u školama se podučavalo teologiju, filozofiju, retoriku, glazbu, prirodne znanosti i umjetnost. Bez redovnika, prijenos znanja iz antike u novi vijek bio bi gotovo nemoguć. Oni su sačuvali djela klasičnih autora, Svetog pisma i crkvenih otaca, čime su stvorili temelj za procvat europske kulture.
7. Zaključak – nezamjenjiva uloga redovništva
Redovnici su bili duhovni stupovi Crkve, ali i kulturni i znanstveni mostovi između starog i novog svijeta. Njihov život u molitvi, radu i služenju oblikovao je duboko ukorijenjenu kršćansku vjeru u Europi, očuvanje znanja i pismenosti, kao i razvoj kulture, obrazovanja i humanitarnog djelovanja. Kroz povijest i danas redovnici pokazuju da život posvećen Bogu može oblikovati ne samo osobnu svetost, nego i duh i napredak cijelih zajednica.
Gospodine, hvala Ti za ono što smo danas učili o ljudima koji su svoj život posvetili Tebi i drugima. Pomozi nam da i mi u svakodnevici budemo graditelji dobra, mira i istine. Daj nam snagu da ono što smo naučili živimo djelima ljubavi i odgovornosti. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.