24. Crkva pred izazovima novoga doba
Učenik objašnjava situaciju Crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma, renesanse i Francuske revolucije. (Bilješke za e-Dnevnik)
Gospodine, hvala Ti što nas okupljaš u svojoj Crkvi i vodiš kroz povijest vjere. Pomozi nam da bolje razumijemo izazove pred kojima je Crkva stajala u humanizmu, renesansi i prosvjetiteljstvu. Daj nam snagu da prepoznamo Tvoje vrijednosti u ljudskim djelima i učenju, da učimo od vjernih i mudrih ljudi prošlih vremena i da rastemo u vjeri, ljubavi i poštovanju prema Tebi i bližnjima. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
24. Crkva pred izazovima novoga doba
Crkva u doba humanizma, renesanse, prosvjetiteljstva i Francuske revolucije bila je pozvana odgovoriti na intelektualne, kulturne i društvene izazove. Ljudi su sve više isticali vrijednost razuma, znanosti i umjetnosti, a Crkva je morala čuvati evanđeoske istine i moralni red, često u teškim političkim i društvenim okolnostima. Poseban problem u tom društvenom kontekstu predstavljale su borbe s Turcima, a koje su osobito pogađale naše krajeve, dok je veći dio Europe, bez opterećivanja obranom zemlje, razvijao umjetnost i kulturu.
1. Humanizam i renesansa
Humanizam i renesansa bili su pokreti koji su vraćali čovjeka u središte interesa, pronalazeći inspiraciju u antičkoj kulturi. Humanizam se više odnosio na obrazovanje i znanost, renesansa na umjetnost.
Važni europski humanisti bili su:
- Erazmo Roterdamski – promicao je obrazovanje, moralnu obnovu i dijalog vjere i razuma.
- Sveti Toma More – kancelar engleskog kralja Henrika VIII., obrambeni zagovornik katoličke vjere, ubijen zbog odbijanja prelaska na anglikanizam, autor djela Utopija.
- Francesco Petrarca, Dante Alighieri, Giovanni Boccaccio, Hugo Grotius – kroz književna i filozofska djela promicali su ljudske vrjednote i moral, ali ne uvijek u skladu s evanđeoskim razumijevanjem čovjeka.
Renesansni umjetnici, inspirirani ljepotom Božjeg stvaranja, uključuju: Leonarda da Vincija, Michelangela, Raffaella Santija, Tiziana Vecellija, Albrechta Dürera. Njihova sakralna djela podsjećala su vjernike na transcendentno i Božju prisutnost.
U Hrvatskoj su poznati humanisti i umjetnici:
- Marko Marulić – autor Judite i Pouka za čestit život, promicao kršćanske vrjednote, pobožnost i moral te podizao narod u nadi u oslobođenje od turskog jarma.
- Ivan Česmički / Jan Panonije, Marin Držić, Džore Držić, Šiško Menčetić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović, Petar Zoranić – književnici koji su povezivali humanističke ideale s kršćanskom pobožnošću.
- Renesansni umjetnici: Nikola Božidarević, Mihajlo Hamzić, Juraj Dalmatinac, Ivan Duknović, Lucijan Vranjanin, Nikola Firentinac – slikari, kipari i graditelji sakralnih prostora koji su povezivali umjetnost i vjeru.
Iako su humanizam i renesansa donijeli brojne pozitivne kulturne vrijednosti, prevelik naglasak na čovjeka ponekad je umanjivao transcendentno, što je dovelo do površne pobožnosti i praznovjerja. To je potaknulo nastanak devotio modernae, unutarnje pobožnosti usmjerene na nasljedovanje Krista, primjerice kroz djelo Nasljeduj Krista Tome Kempenca, najprevođeniju vjersku knjigu poslije Svetoga pisma.
2. Prosvjetiteljstvo i Francuska revolucija
Prosvjetiteljstvo (17.–18. stoljeće) je naglašavalo razum, znanost i kritičko promišljanje, često dovodeći u pitanje crkvenu vlast i tradiciju. U nekim dijelovima Europe to je dovelo do radikalnijih oblika koji potpuno odbacuju vjeru u Boga, ističući samo razum i prirodu kao izvore istine. Vrhunac takvog radikalizma bio je tijekom Francuske revolucije (1789.–1799.), kada su bile ukinute crkvene institucije, samostani i javna bogoslužja, crkvena imovina konfiscirana, svećenici i vjernici progonjeni i ubijani, a u Francuskoj je 1793. proglašen ateizam kao službena “vjera”.
U tom kontekstu pojavili su se različiti sekularistički pravci:
- Galikanizam – pokušaj podređivanja Crkve državnoj vlasti i odvajanja od Rima.
- Relativizam, utilitarizam, agnosticizam – filozofije koje umanjuju važnost vjere i autoritet Crkve.
U Hrvatskoj se prosvjetiteljstvo razvijalo znatno umjerenije i imalo je širi kontekst od povijesnog okvira, odnosno odnosio se na sve one koji su uz vjeru promicali znanje, kulturu, obrazovanje, moral i nacionalni identitet. Vodeći su bili svećenici i redovnici fra Andrija Kačić Miošić, fra Petar Matija Katančić, fra Grgo Martić, isusovci Bartol Kašić, Juraj Križanić, Juraj Habdelić, Ruđer Bošković i drugi. Prosvjetiteljske ideje promicat će i biskupi, npr. Maksimilijan Vrhovac (Zagreb), Josip Juraj Strossmayer (Đakovo), Josip Stadler (Vrhbosna/Sarajevo), Juraj Dobrila (Istra) i drugi. Na taj su način vjernici u Hrvatskoj očuvali moral, obrazovanje i vezu s Bogom, dok je veći dio Europe bio izložen radikalnim sekularističkim idejama.
3. Zaključak
Razdoblje humanizma, renesanse, prosvjetiteljstva i Francuske revolucije pokazuje koliko je Crkva pozvana promišljati i djelovati u skladu s evanđeoskim istinama, a vjernici mogu svjedočiti vjeru i u teškim društvenim okolnostima. Primjeri Erazma Roterdamskog, Marka Marulića, svetog Tome Morea i hrvatskih prosvjetitelja pokazuju da je moguće živjeti vjeru, promicati moral i obrazovanje, te povezivati ljepotu ljudske kulture s transcendentnim vrijednostima.
Gospodine, hvala Ti na svemu što smo danas spoznali o Crkvi i ljudima koji su živjeli s Tobom u srcu. Neka naše spoznaje o vjernicima, humanistima i prosvjetiteljima potaknu našu vjeru i ljubav prema Tebi. Daj nam da svojim životom svjedočimo Tvoju prisutnost, čuvamo Tvoje vrijednosti i budemo svjetlo u svijetu, uvijek vjerni Tebi i Tvojoj Crkvi. To Te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.