27. Crkva u vrijeme totalitarnih sustava i Domovinskoga rata
Učenik argumentira razloge stradanja Crkve u vrijeme totalitarnih sustava (nacizam, komunizam) i tijekom Domovinskoga rata. (Bilješke za e-Dnevnik)
Gospodine, ti si izvor snage i vjernosti. Danas se spominjemo mnogih kršćana koji su kroz povijest podnosili progonstva i stradanja jer su ostali vjerni svojoj vjeri i savjesti. Pomozi nam razumjeti njihovo svjedočanstvo i prepoznati koliko su istina, sloboda i dostojanstvo čovjeka dragocjeni darovi. Otvori naše srce da iz njihove vjernosti učimo hrabrost živjeti dobro i pravedno. Amen.
27. Crkva u vrijeme totalitarnih sustava i Domovinskoga rata
Progonstva Crkve i snaga svjedočanstva
Povijest Crkve od samih je početaka obilježena i trenutcima progona. Već u prvim stoljećima kršćani su bili izloženi neprijateljstvu jer su vjerovali da je Bog iznad svake ljudske vlasti te su odbijali obožavati državu ili vladara. Iako su se povijesne okolnosti mijenjale, slična napetost između vjere i političke moći pojavila se i u novijem vremenu, osobito u 20. stoljeću. U razdoblju totalitarnih sustava mnoge su države pokušavale potpuno nadzirati društvo i oblikovati čovjekovu savjest prema vlastitoj ideologiji. Budući da kršćanska vjera polazi od dostojanstva ljudske osobe i slobode savjesti, Crkva je često postajala prepreka takvim nastojanjima te je zbog toga bila izložena progonima.
Kršćanska tradicija takva stradanja ne promatra samo kao povijesne tragedije, nego i kao svjedočanstvo vjere. Mučenici i progonjeni vjernici svjedoče da postoje vrijednosti koje nadilaze političku moć i ljudske interese. Njihova vjernost evanđelju pokazuje da istina i savjest ne mogu biti potpuno podređene državnoj ideologiji.
Crkva u sukobu s totalitarnim ideologijama 20. stoljeća
U 20. stoljeću Europa je doživjela uspon totalitarnih ideologija koje su nastojale potpuno oblikovati društvo prema vlastitim političkim i ideološkim ciljevima. Među njima su posebno snažan utjecaj imali fašizam, nacizam i komunizam. Sva tri sustava su, premda različita u svojim polazištima, težila potpunoj kontroli nad društvom i često su religiju smatrala prijetnjom vlastitoj moći.
Fašizam, predvođen Benitom Mussolinijem, težio je stvaranju korporativne države u kojoj bi država bila iznad pojedinca, a Katolička Crkva trebala je podrediti svoju djelatnost državnim interesima. U Hrvatskoj fašizam nije imao široku potporu niti značajan politički utjecaj, ali su dijelovi hrvatske politike pod utjecajem talijanskog fašizma provodili represivne mjere u Istri i Dalmaciji.
Ideologija nacizma, koju je predvodio Adolf Hitler, nastojala je društvo oblikovati prema rasnoj i nacionalnoj ideologiji. Takvo shvaćanje bilo je u suprotnosti s kršćanskim uvjerenjem da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju i imaju jednako dostojanstvo. Zbog toga su nacističke vlasti ograničavale djelovanje Crkve, nadzirale crkvene ustanove i progonile svećenike i redovnike koji su javno kritizirali režim.
Komunistički sustavi, nadahnuti učenjem Karla Marxa, polazili su od ateističkog shvaćanja svijeta te su religiju smatrali preprekom izgradnji novoga društva. U mnogim državama pod komunističkom vlašću Crkva je bila izložena snažnim pritiscima: oduzimana joj je imovina, zatvarane su škole i karitativne ustanove, a brojni su svećenici i vjernici bili zatvarani, progonjeni i ubijeni. Unatoč tomu mnogi su kršćani ostali vjerni svojoj vjeri i svjedočili je u teškim okolnostima.
Papa Pio XI. upozorio je na opasnost sve tri ideologije, osuđujući najprije fašizam enciklikom Non abbiamo bisogno / Nemamo potrebu (1931.), zatim nacizam enciklikom Mit brennender Sorge / S gorućom brigom (1937.) te komunizam enciklikom Divini Redemptoris / Božanskoga Otkupitelja (1937.), naglašavajući da nijedna politička ideologija ne smije zamijeniti Boga i moralni zakon, a pogotovo ne smije biti utemeljena na gaženju dostojanstva čovjeka.
U Hrvatskoj su vjernici posebno bili izloženi komunističkom režimu. U Jugoslaviji, nepravednoj državi koja je zatirala prava Hrvata i vjernika, pod vodstvom Josipa Broza Tita, religija je poimana kao prepreka izgradnji „novog društva“. Komunističke vlasti sustavno su uklanjale Crkvu iz javnog života: oduzimale su crkvenu imovinu, zatvarale katoličke škole, ukinule Vjeronauk u školama (1952.), zabranjivale su katoličku izdavačku djelatnost i ograničavale pastoralnu službu, a mnoge svećenike, redovnike i vjernike laike zatvarale, mučile i ubijale.
Bl. Alojzije Stepinac i drugi mučenici vjere pod komunizmom
Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac simbol je hrabrog svjedočanstva Crkve u vremenima totalitarnih sustava. Tijekom komunizma u Jugoslaviji, pod vodstvom Josipa Broza Tita, Stepinac je postao meta politički montiranog procesa jer je dosljedno branio slobodu Crkve i dostojanstvo svake ljudske osobe. Unatoč pritiscima, prijetnjama i zatvoru, ostao je vjeran evanđeoskom pozivu i nauku Crkve, pokazujući da moralni zakon i Božja istina nadilaze zemaljske ideologije. Njegovo mučeništvo i život posvećen službi Bogu i narodu Crkva je prepoznala proglašenjem blaženim 1998. godine, a Stepinac ostaje trajni simbol otpornosti vjere pred nasiljem i nepravdom.
Uz njega, hrvatska Crkva pamti i druge mučenike vjere, koji su svoj život položili u obrani Božje istine. Među njima je bl. Miroslav Bulešić, mlad svećenik, istarski župnik, kojega su komunisti u ateističkom bijesu ubili u župnom stanu, jer je hrabro i odano dijelio sakramente svima i neumorno obnavljao vjerski život svojih župljana. Njegova smrt svjedoči o dosljednosti i spremnosti na žrtvu za vjeru, a Crkva ga je proglasila blaženim 2013. godine.
Također, Crkva pamti i Drinske mučenice, časne sestre koje su tijekom Drugog svjetskog rata pomagale i skrbile za ranjene i prognane, a četnici su ih odvukli iz njihova doma na Palama, mučili, izboli noževima i bacili u rijeku Drinu nedaleko od Goražda u BiH. Njihova vjernost Kristu i služba ljudima, unatoč prijetnji smrću, ostaje trajno svjedočanstvo hrabrosti i svetosti u vremenu nasilja.
Tvi mučenici pokazuju da vjernost Kristu i obrana ljudskog dostojanstva ponekad zahtijevaju najveću žrtvu. Njihov život i smrt potiču vjernike da u svakom vremenu ostanu odani Evanđelju, ne podliježući ideologijama koje zanemaruju istinu i moralni zakon.
Crkva i Domovinski rat (1991.-1995.)
Domovinski rat u Hrvatskoj započeo je agresijom JNA (Jugoslavenske narodne armije) i paravojnih srpskih formacija, s ciljem teritorijalne okupacije i političkog podjarmljivanja Hrvatske. Tijekom rata mnoge crkve, samostani i kulturni spomenici bili su namjerno uništavani, a svećenici, redovnici i redovnice su ubijani, ranjavani ili protjerivani zajedno s vjernicima koje su služili. Ovaj progon Crkve bio je dio šireg sustavnog nasilja nad hrvatskim narodom.
U tim teškim okolnostima Crkva je ostala blizu ljudima pogođenima ratom. Svećenici, redovnici i redovnice pružali su karitativnu pomoć, skrbili za prognanike i izbjeglice te poticali zajedništvo, solidarnost i molitvu za mir. Mnoge župe postale su utočišta i mjesta ohrabrenja za one koji su izgubili domove i obitelji.
Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić posebno se isticao svojim porukama mira i oprosta, naglašavajući da zlo ne smije biti pobijeđeno novim zlom, nego pravednošću, ljubavlju i moralnom odgovornošću. Njegovo vođenje Crkve u ovim kriznim vremenima ostaje trajni primjer hrabrog i mudrog pastirskog svjedočanstva.
Svjedočanstvo vjere u povijesti
Stradanja kroz koja je Crkva prolazila u različitim razdobljima povijesti podsjećaju da kršćanska vjera nije samo skup ideja, nego način života koji ponekad traži i veliku hrabrost. Mučenici i progonjeni vjernici svjedoče da su istina, sloboda savjesti i dostojanstvo čovjeka vrijednosti koje nadilaze političke sustave i prolazne ideologije.
Zbog toga se njihovo svjedočanstvo u kršćanskoj tradiciji ne pamti samo kao povijesna činjenica, nego i kao poticaj vjernicima da ostanu vjerni Evanđelju te da u svakom vremenu brane istinu, pravdu i dostojanstvo ljudske osobe.
Dobri Bože, zahvaljujemo ti za sve ljude koji su u teškim vremenima ostali vjerni tebi i svjedočili istinu. Neka nas njihov primjer potakne da i mi budemo hrabri u zauzimanju za dobro, mir i dostojanstvo svakoga čovjeka. Daj da u našim riječima i djelima uvijek prevladaju pravednost, milosrđe i ljubav. Amen.