29. Crkva i drugi – dijalog i solidarnost
Učenik opisuje zalaganje za opće dobro, mir i solidarnost, opisuje angažman Crkve za dobro čovjeka u suvremenome društvu, analizira povezanost solidarnosti i izgradnje društva te vrednuje doprinos drugih religijskih zajednica i društvenih skupina u izgradnji društva solidarnosti i civilizacije ljubavi. (Bilješke za e-Dnevnik)
Gospodine, ti nas učiš da ljubav prema bližnjemu i solidarnost čine temelj dobrog društva. Otvori naša srca da danas bolje razumijemo kako Crkva surađuje s drugima u promicanju mira, pravde i općega dobra. Daj nam hrabrosti i mudrosti da i sami u svakodnevnom životu budemo nositelji ljubavi i solidarnosti prema svima. Amen.
29. Crkva i drugi – dijalog i solidarnost
Crkva u službi općega dobra
Kršćanska vjera ne promatra čovjeka kao izolirano biće, nego kao osobu koja živi u odnosu s drugima i pozvana je graditi zajedništvo. Zato Crkva naglašava važnost općega dobra, odnosno onih društvenih uvjeta koji omogućuju svim ljudima i zajednicama da se mogu razvijati u dostojanstvu i slobodi. Briga za opće dobro uključuje zauzimanje za mir, pravdu, zaštitu ljudskih prava, brigu za siromašne i solidarnost među ljudima.
U suvremenom svijetu Crkva nastoji pridonijeti izgradnji takvoga društva različitim oblicima djelovanja. Kroz karitativne ustanove, socijalne inicijative, obrazovne institucije i pastoralni rad nastoji pomoći onima koji su u potrebi te poticati ljude na odgovornost za zajedničko dobro. Jedna od najpoznatijih crkvenih dobrotvornih organizacija je Caritas, koji djeluje u brojnim zemljama svijeta i pruža pomoć siromašnima, izbjeglicama i žrtvama prirodnih katastrofa. Na taj način Crkva nastoji svjedočiti evanđeosku poruku ljubavi prema bližnjemu.
Solidarnost i izgradnja društva
Jedno od temeljnih načela socijalnog nauka Crkve jest solidarnost. Ona znači svijest o međusobnoj povezanosti ljudi i spremnost da se zauzimamo jedni za druge, osobito za najslabije. Papa Ivan Pavao II. naglašavao je da solidarnost nije samo osjećaj suosjećanja, nego trajna odluka da se radi za dobro svih ljudi.
Solidarnost pridonosi izgradnji pravednijega društva jer potiče ljude da prevladaju sebičnost i ravnodušnost. Ona se ostvaruje kroz konkretna djela: pomoć siromašnima, zaštitu dostojanstva radnika, brigu za bolesne i starije, zauzimanje za mir i pomirenje među narodima. U tom smislu Crkva potiče vjernike da aktivno sudjeluju u društvenom životu te da svojim djelovanjem pridonose stvaranju društva koje se temelji na pravednosti i uzajamnom poštovanju.
Papa Pavao VI. u enciklici Populorum progressio (Napredak naroda) istaknuo je da pravi razvoj društva ne znači samo gospodarski napredak, nego cjelovit razvoj čovjeka i svih ljudi. Takav razvoj moguć je jedino ako se temelji na solidarnosti i brizi za dostojanstvo svake osobe.
Dijalog i suradnja s drugima
U suvremenom pluralnom društvu ljudi pripadaju različitim religijama, kulturama i svjetonazorima. Crkva zato naglašava važnost dijaloga i suradnje sa svima koji žele raditi na izgradnji pravednijega i mirnijega svijeta. Takav pristup snažno je naglašen na Drugom vatikanskom saboru (1962.-65.), koji je potaknuo otvoreniji odnos prema drugim kršćanskim zajednicama, religijama i društvenim skupinama.
Dijalog ne znači odricanje od vlastitih uvjerenja, nego međusobno poštovanje i traženje zajedničkih vrijednosti. U tom su smislu brojne religijske zajednice i društvene organizacije pozvane surađivati u promicanju mira, zaštiti ljudskog dostojanstva, pomoći siromašnima i očuvanju stvorenoga svijeta.
Takvu je viziju posebno promicao papa Ivan Pavao II., koji je poticao susrete i molitve za mir među predstavnicima različitih religija. Njegovo djelovanje pokazalo je da religije mogu biti snažan poticaj pomirenju i suradnji među narodima.
Civilizacija ljubavi
Cilj takve solidarnosti i dijaloga jest izgradnja društva koje papa Pavao VI. naziva „civilizacijom ljubavi“. To je društvo u kojemu se poštuje dostojanstvo svake osobe, promiče pravednost i razvija kultura međusobne brige i odgovornosti.
Crkva zato potiče vjernike da u svakodnevnom životu budu nositelji takve kulture: u obitelji, školi, radnom mjestu i društvu. Kada ljudi različitih uvjerenja i pripadnosti surađuju u promicanju dobra, tada se stvara prostor u kojemu se mogu graditi mir, solidarnost i pravedniji svijet za sve.
Dobri Bože, zahvaljujemo ti za primjer Crkve i svih ljudi koji se zalažu za opće dobro, mir i solidarnost. Neka nas njihov primjer potakne da i mi svojim riječima i djelima gradimo pravednije i ljubavlju ispunjeno društvo. Blagoslovi nas da budemo otvoreni za bližnje, spremni pomagati i svjedočiti tvoju ljubav u svijetu. Amen.