Svjedokinja Ruinijeve komisije
Prenosi se završni dio trećega poglavlja iz knjige Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2024., str. 58–69.
Tekst dr. Darinke Šumanović-Glamuzine
Prva izjava potpisana 2008., objavljena 2009. Dr. Darinka Šumanović-Glamuzina (1956.), liječnica, dala je izjavu potpisanu u prosincu 2008. a objavljenu 2009. godine: „Pitala sam djecu mogu li i ja postaviti pitanja toj POJAVI“. Djeca su pitala za dozvolu. „Tada sam postavila nekoliko pitanja, među kojima: TKO je ona […] Pojava je rekla da je KRALJICA MIRA. To znam po svom vlastitom zaprepaštenju nakon tog odgovora (kakvog mira, pa mir je na svijetu i čemu takav naglasak na miru?).[1]
Druga izjava potpisana i predana svetostoličkoj Komisiji 2012., a objavljena 2020. godine: Darinka pita navodnu Gospu: „Tko je ona?“ A Vicka prenosi navodni Gospin odgovor: „Kraljica mira“.[2]
Taj se naslov iz Šestoga dana po prvi put čita i čuje u javnosti 2009., a u talijanskoj javnosti 2020. Što je stvarna istina?
Osvrt. S obzirom na tu tvrdnju da je doktorici Darinki Vicka rekla da se Gospa predstavila kao „Kraljica mira“, to ne donosi ni sama svjedokinja Vicka,[3] koja se toga Šestoga dana dva puta susrela s Darinkom: i na Podbrdu i u svojoj obiteljskoj kući. A to je toliko važan podatak i naslov da ga 17-godišnja Vicka ne bi mogla zaboraviti ni ispustiti.
– Toga naslova nema ni u razgovoru između fra Joze Zovke, župnika, te Mirjane, Marije, Ivana, Ivanke i Vicke 27.–30. lipnja 1981.[4] A to je toliko značajna vijest da je sve petero „protagonista“ ne bi moglo ne istaknuti, odnosno ne spomenuti.
– Ne donosi toga podatka o naslovu ni vlč. Laurentin,[5] gotovo službeni historiograf međugorskih „ukazanja“.
– Darija Škunca Klanac pod Šestim danom bilježi, s obzirom na „vidioce“, „da vide osobu koja se imenuje Blažena Djevica Marija“,[6] a ne spominje se Kraljica mira. Tako je predstavlja i na drugom mjestu i izričito veli: „Kasnije će se očitovati pod nazivom Kraljica mira“.[7]
– Ni Stipe Ćavar u svome dnevniku ne spominje „Kraljicu mira“ pod nadnevkom 29. lipnja 1981.[8]
– Ni Mirjana Stanislava Vasilj-Zuccarini pod Šestim danom ne spominje ni dr. Darinku ni njezinu „Kraljicu mira“.[9]
– Toga naslova „Kraljica mira“ nema ni u razgovoru biskupa Žanića i svih šestero „vidjelaca“ i „vidjelica“, 21. srpnja 1981. u župnom uredu u Međugorju, a svi su odgovarali pod prisegom.[10]
– Ni David Murgia u Kronologiji „ukazanja“ pod nadnevkom 29. lipnja 1981. ne navodi ni Darinku ni njezinu „Kraljicu mira“.[11]
Prema tomu, ova Darinkina izjava o „Kraljici mira“, objavljena na hrvatskom 2009. i na talijanskom jeziku 2020. godine, jedino je mjesto u svoj literaturi o Međugorju gdje se kaže, da to bijaše tek „peti ili šesti dan“ od početka pojave. Zato „svjedočanstva“ u odnosu na prvih sedam navodnih ukazanja slažu se da u trajnu, u nepromijenjenu, u bitnu, u jednostavnu i u prostodušnu načinu iskazivanja nema uopće spomena „Kraljice mira“. Darinkino „svjedočanstvo“ jest samo jedno osobno svjedočanstvo. Priopćeno prvi put javnosti 2009., tj. 28 godina nakon događaja. Prema tomu, ni prema „vidjelici“ Vicki Ivanković, ni prema Renéu Laurentinu, ni prema Kronici župe Međugorje niti prema ijednomu drugom spisu ili dokumentu ne rezultira da je Vicka dr. Darinki odgovorila da se Gospa naziva „Kraljica mira“.
„Kraljica mira“ od kolovoza 1981. Navodimo nekoliko podataka da se, prema izjavama „vidjelaca“ i „vidjelica“, navodna Gospa predstavlja kao „Kraljica mira“ tek od prve polovice kolovoza 1981., tj. skoro mjesec i pol dana nakon što su „vidioci“ počeli tvrditi da se, od trećega dana „ukazanja“, predstavlja kao „Blažena Djevica Marija“. Četvrti dan ukazala se tri puta. Jakov i Mirjana potom Vicka traže „znak“ četvrtoga i petoga dana.[12]
Dne 6. kolovoza 1981. Iz razgovora s Marijom Pavlović u torinskom časopisu Medjugorje prevodimo na hrvatski:
U poslijepodnevnim satima 6. kolovoza [1981.] napokon su uspjeli [svi „vidioci“] ponovo biti zajedno. Marija svjedoči: „Gospa nam se ukazala i rekla: ‘Ja sam Kraljica mira’. Do onoga trenutka uvijek se predstavljala kao ‘Blažena Djevica Marija’. Bilo je to prvi put da je upotrijebila taj poseban naslov i od tada ga stalno ponavlja. Tako smo shvatili da je tim imenom željela obilježiti svoja ukazanja u Međugorju“.[13]
Osvrt. Marija „vidjelica“ u ime ostalih „vidjelica“ govori da se do tada, do 6. kolovoza 1981., predstavljala isključivo kao Blažena Djevica Marija, nitko od nje nije čuo da se zove Kraljica mira, a 29. lipnja 1981., kada je dr. Darinka bila na „ukazanju“, bilo je tu sve šestero djece.
Prema bilješkama u Kronici župe čitamo ovaj nadnevak i podatak:
Dne 12. X. 1981. – „Jakov i Vicka imali su ‘redovno viđenje’, koje je trajalo oko 10 minuta. Gospi su postavili nekoliko pitanja na koja je odgovorila otprilike ovako: […]
– Jesi li ti Bogorodica? Ja sam Bogorodica i Kraljica mira.“
To Vicka prenosi Tomislavu Vlašiću 12. listopada, a ne 29. lipnja 1981. kada je Vlašić prvi put bio na „ukazanju” u Međugorju i kratko se zadržao s „vidiocima“ (prema Laurentinu).
Osvrt. I ovdje, 12. listopada 1981., Vicka svjedoči da prvi put čuje Gospu da se predstavlja kao „Kraljica mira“.
Ne ulazimo uopće u tvrdnju o istinitosti jedne ili druge izjave, samo se čudimo da je taj naslov, priopćen navodno Šestoga dana od početka ukazanja, izišao na vidjelo javnosti na hrvatskom jeziku tek nakon punih 28 godina i onda potpisan kao istinit. A u talijanskoj javnosti 2020. godine, tj. tek nakon 38 godina. Zaustavimo se još malo na toj temi.
Darinkina svjedočenja
Iz Darinkinih objavljenih izjava 2009. i 2020. izdvajamo nekoliko pitanja i odgovora, koji se ukazuju novima u javnosti, a ponešto u povezanosti i s prethodnom Izjavom župnika Zovke. Prema sjećanju dr. Darinke, ispletena je cijela pripovijest, prožeta dijalogom između liječnice i „viđenja“, u prijenosu Vicke „vidjelice“:
1. Darinka: „Bio je peti ili šesti dan ukazanja“
2. Darinka: „Vicka, pitaj: Tko je ona?“
Vicka Darinki: „Gospa kaže da je ona Kraljica mira“.3. Darinka Vicki: „Zašto na ovom brdu?“
Gospa Vicki: „Jer je ovdje vjera jaka. Vjera je čvrsta“.4. Darinka Vicki: Smijem li opipati viđenje?
Gospa Vicki: „Da, neka pristupi“.
Vicka pokazuje Darinki: „Ovdje. Ovdje“.
I to „nešto“ ili „netko“ nestaje.
Darinka se osjeća „srušenom“.
I u sebi osjeća neku
„energiju“, „ne poput one koja je Pavla oborila s konja, ali nešto slično“.[14]
5. Darinka: „Vicka, ma što je ovo?“
Vicka Darinki: „Gospa je rekla: Uvijek ima nevjernih Judâ“.
Darinka provjerava kod Mirjane „vidjelice“: „Što mi je Gospa rekla?“
Mirjana: „Uvijek ima vjernikâ, nevjernikâ i Judâ“.
Malo ćemo raščlaniti ova pitanja i odgovore u usporedbi s onim što je onih prvotnih pet-šest godina objavljivano.
Prvo: Kada je dr. Darinka bila na Podbrdu?
Liječnica Darinka napismeno u prosincu 2008. daje izjavu da se događaj zbio u lipnju 1981., ali se ne spominje ni točan ni približan datum. Međutim, pred nekim članovima Međunarodne komisije iz Vatikana u travnju 2012. sjetila se i izjavljuje: „Bio je peti ili šesti dan ukazanja“.[15]
Neki članovi Svetostoličke komisije, koji su uzeli njezinu Izjavu, za nju tvrde: „Bila je nazočna za vrijeme najprvih dana [primissimi giorni] povijesti fenomena i ostala je uvjerena – unatoč što je u početku bila skeptična – u autentičnost navodnih ukazanja“.[16]
Osvrt. Iz Darinkinih pisanih Izjava ne rezultira da je ona bila nazočna u „najprvim [primissimi]“ danima „ukazanja“, nego tek samo jednom, a ni tu nije posve sigurna je li to bio „peti ili šesti dan“ od početka „ukazanja“.
Prema dosadašnjim poznatim izvješćima, dr. Darinka bila je nazočna „ukazanju“ samo šesti dan, na Petrovdan, u ponedjeljak, poslije podne, 29. lipnja 1981. Tako potpisuje svjedokinja Vicka 12. listopada 1984., fra Janku Bubalu;[17] tako prenosi Laurentin,[18] kroničar Međugorja; tako piše Corvaglia.[19] Itd. Počinju li „primissimi giorni“ – najprvi dani od šestoga dana, tj. 29. lipnja od njih sedam koji se uzimaju u obzir? Jesu li „primissimi“ dani svih sedam prvih dana? Zašto Komisija treba isticati „i primissimi giorni“, ako o njima ne govori ni sama Darinka? Qui nimium probat, nihil probat! – Tko previše dokazuje, ništa ne dokazuje!
Drugo: Koji je naslov „ukazanja“?
Ovo smo obradili u prethodnu odjeljku.
Treće: Zašto „ukazanje“ na Podbrdu?
Liječnica Darinka, prema izjavi iz 2008., objavljenoj 2009. i izjavi iz 2012. godine, objavljenoj 2020., moli Vicku da upita navodnu Gospu: „Zašto na ovom brdu?“ – „Gospa“ Vicki: „Jer je ovdje vjera jaka. Vjera je čvrsta“.
Prema svjedočenju „vidjelaca“ i „vidjelica“ „Gospin“ je odgovor drukčiji:
Mirjana fra Jozi: 27. VI. 1981. popodne: Koja je poruka za ljude? Gospa: „Neka čvrsto vjeruju“. A za franjevce? „Reci im neka čvrsto vjeruju“.
Marija fra Jozi: 28. VI. 1981: Gospa za franjevce kaže: „Nek čvrsto vjeruju i nek čuvaju svoju vjeru“.
Vicka i Jakov fra Jozi: Gospa je rekla da „čvrsto vjerujemo“.
Vicka pita što želi od naših svećenika: „… da čvrsto vjeruju“.
Mirjana: I s obzirom na ozdravljenje djeteta: „neka roditelji čvrsto vjeruju“.
Osvrt. Fra Jozo je u svojoj pisanoj izjavi na Petrovdan 1981. rekao da nema „nikakve objave javnoga karaktera“, tj. posebnih poruka ni za narod ni za franjevce. Ove su poruke uobičajene, svakodnevne, prve u našem životu, koje svećenici prenose s oltara, a roditelji svojoj djeci. Uglavnom je poruka poticajna, ekshortativna: neka čvrsto vjeruju, a nije deklaratorna, izjavna, utvrđujuća, potvrdna: „Ovdje je vjera čvrsta“.
Uostalom, kako se Marija udala u Italiju, a Vicka u Krehin Gradac, Ivan živi u Bostonu, njima se navodna Gospa ukazuje svaki dan u tim mjestima izvan Međugorja, bez obzira na vjeru stanovnika, a onima koji su ostali u Međugorju ne ukazuje se svaki dan, nego uglavnom jednom godišnje pojedinim „vidiocima“.
Četvrto: „Trnci“/„žmarci“/“energija“?
Prenosimo Vickino svjedočenje fra Janku Bubalu, također osobno potpisano, 12. listopada 1984. godine.[20]
Janko Bubalo, pod Šestim danom od početka „ukazanja“, 29. lipnja 1981., u razgovoru s Vickom, gdje se navode samo inicijali u izvorniku:
„Vicka – E, tu na Podbrdu tada je bila i jedna doktorica.
Janko – Pa?
Vicka – Ona je tjela da se dotakne Gospe.
Janko – Pa, onda?
Vicka – Mi smo pitali Gospu, i Gospa je rekla: „Uvijek je bilo nevjerni Juda, ali može. Neka pristupi.“
Janko – I, onda?
Vicka – Doktorica je pristupila i dotakla Gospu.
[…]
Janko – Je li išta rekla?
Vicka – Nije ništa tu prid narodom. A poslije se svratila u našu kuću i prid svima rekla da je kod dodira osjetila kroz ruku neke neobične trnce (žmarce, kako je ona rekla), a nije ništa drugo govorila.
Janko – Je li ikada kasnije dolazila na ukazanja?
Vicka – Ja je nisam nikad vidila. A znaš kako je to kod nji. Pametan si, pa…“.[21]
Osvrt. Vicka, dakle, tvrdi i potpisuje da liječnica nije ništa govorila „prid narodom“, a „prid svima“ u kući rekla je da je osjetila samo „trnce“/“žmarce“ kroz ruku. Ništa drugo. Čestitali bismo dr. Darinki da je ona, nakon izlaska Bubalove knjige Tisuću dana 1985., javno posvjedočila da joj je Vicka prenijela Gospino ime: Kraljica mira i da se javno očitovala s obzirom na navodnu Gospinu rečenicu: „Uvijek ima nevjernih Juda“, koja se navodno na nju odnosila.
O istom događaju, Darinkinoj nazočnosti „ukazanju“, 29. lipnja 1981., izvješćuje i René Laurentin 1986.[22]
Međutim, godinu dana poslije toga dolazi do obrata i u doktoričinu „sjećanju“ i u njezinu osjećanju „žmaraca“. Darinka se ne sjeća više ni „žmaraca“. S obzirom na te „žmarce“ ili „trnce“ ili kakav „treptaj“ (brivido) u ruci, dr. Darinka Šumanović-Glamuzina glatko je zanijekala u razgovoru s Laurentinom 1987., tj. šest godina nakon događaja: „Rekla je da se ne sjeća da je doživjela ikakav osjet“.[23]
Najprije kaže 1981. u Vickinoj kući „prid svima“ da je osjetila „žmarce“. Potom 1987. Laurentinu to mirno zaniječe, a 2012. piše da je osjetila neku „energiju“ (silu, snagu), „nešto slično“ poput Pavlove, i to objavljeno godine 2020. Tko u ovom slučaju govori istinu, a tko je zaobilazi? Ovako proizlazi da je sve to neko naknadno selektivno sjećanje, prema potrebama Komisije i društvenim okolnostima.
Komu ćemo sada vjerovati: Vicki „vidjelici“ koja je prenosila „Gospine“ poruke liječnici, i to potpisala 1984., objavila 1985. godine? Ili ćemo vjerovati dr. Darinki koja prvi put objavljuje svoje izvješće 2009., tj. 28 godina nakon događaja? Zar ne bi bilo razborito Darinkina naknadna sjećanja čitati s ozbiljnom rezervom i upozoriti je na njezine nedopustive nedosljednosti?
Peto: „Uvijek ima nevjernih Juda“
Kada je dr. Darinka zamolila Vicku da upita „Gospu“ može li je dodirnuti, navodna je pojava odgovorila: „Uvijek je bilo nevjerni[h] Juda, ali može. Neka pristupi.“ Ta se prvoobjavljena rečenica razgranala u čak četiri pisana neskladna tumačenja:
Vicka: Nije čula nikakva odgovora od Darinke, niti je Darinku više ikada vidjela na „ukazanjima“, do izlaska knjige 1985., a nema nikakve dopune ni u drugom izdanju razgovora s fra Jankom, iz 1998. godine.
Laurentin: On u svom opisu događaja od 29. lipnja 1981. donosi ovo izvješće: „Ovaj šesti dan prisutna je liječnica Darinka Glamuzina. Navodno je poslana iz Čitluka, da promatra što se događa na brdu. Traži da učini test:
– Mogu li dodirnuti Gospu?
Vidioci pitaju ukazanje i prenose odgovor ovim riječima:
– Uvijek ima nekih nevjernih Toma, kako god, može se primaknuti. Pogrješan prijenos ove riječi – tumači Laurentin „Gospu“ – pretvorio je Tomu u Judu, izdajicu. Rimuju se dva imena [Toma i Juda], ali nije riječ o izdaji, nego o skepticizmu apostola koji želi staviti prst u Kristove rane: provjeriti i prije nego povjeruje.
Gospa ponavlja ono što uskrsli Krist govori Tomi.
– Blago onima koji ne vidješe i povjerovaše (Iv 20,29).
Doktorica Glamuzina je uz desno Gospino rame. Pokazuju joj točku. Ona dodiruje: učini pokret natrag, potvrđuje Vicka. Prolazeći pokraj Ivanke, žena će joj reći:
– U tom sam trenutku osjetila drhtaj [brivido] po cijeloj ruci.
Više ništa nije rekla i od tada je nitko nije vidio. Vidioci utvrđuju:
– Ona je dodiruje … i Gospa ode“.[24]
Osvrt. Ovo je Laurentinovo tumačenje i samovoljno i nekorektno i nasilno. Ne kaže da mu je tako Vicka prenijela, nego je on siguran kako je „Gospa“ rekla pa su djeca Tomu pretvorila u Judu. Riječ nevjerni, tj. koji nema vjere, jednako se odnosi na nekadašnje Judino stanje u Kafarnaumu: „A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju“ (Iv 6,64), kao i na Tomino duševno stanje u vrijeme Kristova uskrsnuća: „Toma, prinesi ruku i stavi je u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran“ (Iv 20,26). Uostalom u hrvatskom se ne rimuju Juda i Toma, kako nas Laurentin poučava, osim u slovu „a“ od njih osam! To je za njega rima!
Mirjana: Dr. Darinka u već navedenoj Izjavi kaže da je, pitajući Mirjanu što je „Gospa“ rekla, čula odgovor: „Uvijek ima vjernikâ, nevjernikâ i Judâ“. Ona za Mirjaninu rečenicu kaže da je to „vidjelica“ ublažila iz samilosti prema Darinki. Dakle, falsificirana navodna Gospina izjava!
Darinka: Ona se u Izjavi pred Svetostoličkom komisijom 2012. priklanja Vickinoj rečenici: „Gospa je rekla: ‘Uvijek ima nevjernih Judâ’. Judâ, a ne Tomâ. U tom sam trenutku i sama bila toga svjesna. To sam ja.“
Osvrt. Da je dr. Darinka tako hrabro i odlučno posvjedočila onoga Šestoga dana kada je šutjela, kao što je posvjedočila 2012. (31 godinu kasnije), a objavljeno pred talijanskom publikom 2020. (38 godina kasnije), ne bi trebalo raznih samovoljnih i nasilnih interpretacija u kojima se čitatelj ne snalazi. I može li stoga dr. Darinka biti pouzdan svjedok s ovakvim nepouzdanim podatcima?
Kako nijedna komisija nije ispitala dr. Darinku?
Tako se pita i čudi jedan član Svetostoličke komisije: „Zašto doktoricu Šumanović-Glamuzinu nisu nikada ispitale prethodne komisije?“[25]
Odgovor bismo mogli potražiti na više mjesta. Već smo vidjeli da je Vicka rekla da do 1984. Darinku nije više nikada vidjela na „ukazanjima“.
Vratimo se u 1985. godinu da vidimo što piše tadašnji kroničar župe Međugorje Vlašić:
Postoji zapis u Kronici župe da je kapelan Vlašić išao dr. Darinki s Jakovom „vidiocem“ na pregled.
13. V. 1985. (Ponedjeljak) – […] „2. Danas sam oko 11 sati išao sa Jakovom na Čitluk liječniku. Pregledala ga je liječnica Darinka, koja je prvih dana dolazila promatrati vidioce 1981. Zamolio sam Ružicu Vasilj, sestru fra Joze Vasilja, da između nas postavi kontakt. Možda mi može dati dragocjene podatke o ponašanju vidjelaca s početka. Propisala je Jakovu nekoliko vrsta tableta zbog upale grla i vjerojatne alergije.“
Osvrt. Nije nam iz objavljenih spisa znano ni je li Ružica uspostavila kontakt s Darinkom, i obavijestila o tome o. Vlašića, ni je li kapelan Vlašić uspostavio kontakt s Darinkom da mu ona dadne „dragocjene podatke“.
Međutim, dr. Darinka nekim članovima spomenute Međunarodne komisije u Međugorju 26. travnja 2012. – 31 godinu kasnije – usmeno kaže „da je jedan jedini put jedan svećenik, koju godinu poslije [njezina prisuća „ukazanju“], nju molio da ispriča taj događaj, nakon čega je više nitko nije pitao o tome“.[26] Ne kaže ni koji je to svećenik, ni je li član Dijecezanske komisije, ni kada je to točno bilo, ni je li opisala događaj od 29. lipnja 1981., ni je li išta od toga zabilježeno ili objavljeno.
Pitamo se: Nije li, možda, to taj događaj koji spominje Vlašić u Kronici 13. svibnja 1985.? On je tada još uvijek bio navodni „duhovni voditelj“ međugorskih „vidjelaca“ i „vidjelica“. On se bio zainteresirao za Darinkin slučaj, poznat mu vjerojatno iz fra Jankova razgovora s Vickom. Ako je ona ispričala događaj tomu svećeniku, a on nije ništa zabilježio i objavio, znači li to da nije ocijenio nijedan podatak „dragocjenim“ da to zabilježi ili obznani?
Osim toga, to je bila izvrsna prigoda za toga svećenika, pogotovo ako je to bio o. Vlašić, da priopći slučaj fra Ivanu Dugandžiću, članu Dijecezanske komisije, ili da taj svećenik, konkretno o. Vlašić, sam pošalje svjedokinju u Mostar da je ispita Dijecezanska komisija ili netko od Komisije dođe k njoj u Međugorje. Ništa od toga. U komu je ili u čemu je razlog za taj nehaj? Iz Vickina odgovora proizlazi da su na dr. Darinki ostale tri nerazriješene rečenice:
Prva: „Uvijek je bilo nevjerni[h] Juda“;
Druga. „Ja je nisam nikad vidila“;
Treća: „A znaš kako je to kod nji[h]. Pametan si, pa…“. Ovo je sve moglo biti poznato dr. Darinki nakon objavljene knjige fra Janka Bubala, 1985.
Dr. Darinka bila bi učinila veliku uslugu crkvenoj javnosti da je takvo svjedočanstvo o svome iznenadnu obraćenju, „fizičkoj metamorfozi“, ili „energiji“ koja je slična Pavlovoj, kako ona piše u Izjavi 2012., bila dala te iste 1981. ili sljedeće godine, ili tomu svećeniku prikazala slučaj 1985., sve „u lice komunistima“ kada je bio mir po svoj zemlji! Pokazala bi da je „Gospu“ dodirnula, da je „Gospa“ nju opomenula, da je osjetila „energiju“, da je doživjela istinsko obraćenje, da je iz agnosticizma izišla i postala prava vjernica, da je skinuta s nje „Gospina“ opomena da je ona „nevjerni Juda“, kao što je ostalo zapisano u knjigama tih godina s različitim interpretacijama te opomene, bez ikakva opovrgnuća.
Ipak predstavnik „crkvene komisije“
Međutim, u izjavi objavljenoj 2009. Darinka je rekla da je dolazio neki član „crkvene komisije“: „Nakon izvjesnog vremena, došao je na razgovor i predstavnik ‘crkvene komisije’ za ispitivanje slučaja, pričali smo o događaju, pitao me jesam li ja nešto vidjela, rekla sam da nisam, ali da djeca ‘nešto’ vide. Više me nitko ništa nije pitao“.[27]
Osvrt. Bilo bi korisno i potrebno znati tko je dolazio od „crkvene komisije“. Kada je dolazio? Koje „crkvene komisije“? Dijecezanske ili BKJ? Tko se tako predstavio? Tko je postavio samo jedno pitanje: je li ona išta vidjela? Kada je odgovorila da nije vidjela, prestao je svaki daljnji interes. Je li moguće da je susret završio s jednim pitanjem i s jednim odgovorom? Vidi se ipak da je bio neki predstavnik „crkvene komisije“. Zašto se onda Svetostolička komisija sablažnjava da liječnicu nitko nije pohodio ni pitao?! I zašto se taj predstavnik Komisije vlada kao da je Vatikanska komisija otkrila Ameriku i da je ona s liječnicom prva razgovarala u Međugorju o Međugorju? A liječnica je taj podatak objavila tri godine prije susreta s članovima Ruinijeve komisije? I kako je pred Izjavom liječnice članovima zastao dah zbog njezina uvjerenja u autentičnost „ukazanja“. „Impresionirala nas je ova osoba, nakon toliko godina, opisujući onaj događaj jako se uzbudila zacrvenivši se u obrazima, sa suzama u očima“.[28]
Čuđenje članova Komisije
Komisija se, dakle, ne može čudom načuditi kako je dr. Darinka čuvala tajnu u sebi i kako nitko za nju nije znao, niti je itko zvao da je intervjuira, s njome porazgovori kroz tih 30 godina, a ona nosi u sebi takvo bogatstvo koje dokazuje autentičnost ukazanja u „najprvim [primissimi]“ danima! I Komisiji je Darinkino svjedočanstvo donijelo savršenu iluminaciju da prizna autentičnima navodna ukazanja u „najprvim“ danima.
Zaključak
Liječnica je bila „nazočna za vrijeme najprvih dana povijesti fenomena i ostala je uvjerena […] u autentičnost navodnih ukazanja“.[29]
Liječnica, „nakon toliko godina [31 godine], opisujući onaj događaj jako se uzbudila zacrvenivši se u obrazima, sa suzama u očima“.[30]
Ergo: Constat de supernaturalitate za primissimi giorni! Vjerodostojno je najprvih sedam dana od njih deset, i sedam ukazanja od njih dvanaest!
Pa se ti snađi, vjerniče i putniče, u ovakvim međugorskim „ukazanjima“.
[1] Darija Škunca Klanac, Razumjeti Međugorje, Međugorje, 2009., str. 156.
[2] David Murgia, Rapporto su Medjugorje, Torino, 2020., str. 87: „Io domando: „Vicka chiedi: Chi è Lei?“ Vicka domanda e rimane in ascolto della risposta. Vicka risponde: „La Madonna dice che Lei è la Regina della Pace“.
[3] Janko Bubalo, Tisuću susreta, Jelsa, 1985., str. 43; Međugorje, 21998., str. 53. Vicka donosi podatak da se navodna Gospa Trećega dana predstavila: „Ja sam blažena Djevica Marija“, str. 28, 2. izd. str. 36.
[4] Ivo Sivrić, La face cachée de Medjugorje, Saint-François-du-Lac (Québec), Kanada, 1988., str. 247–380. Englesko izdanje: The Hidden Side of Medjugorje, Saint-François-du-Lac (Québec), Kanada, 1989., str. 253–379.
[5] René Laurentin, Medjugorje: Récit et chronologie des apparitions, Paris, 1986., str. 42–43; René Laurentin, Racconto e messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 46.
[6] Tako Darija Škunca Klanac, Na izvorima Međugorja, Mostar, 1997., str. 26.
[7] Darija Škunca Klanac, Razumjeti Međugorje, Međugorje, 2009., str. 29,
[8] Stipe Ćavar, Prvi mjeseci ukazanja u Međugorju, Mostar, 1999., str. 26.
[9] Mirjana Stanislava Vasilj-Zuccarini, Gospin poziv iz Međugorja, Međugorje, 62005., str. 60–62.
[10] Biskup Žanić o Međugorju, Mostar, 2021., str. 32–45.
[11] David Murgia, Processo a Medjugorje, Rubbettino, Soveria Mannelli (Catanzaro), 2021., str. 56.
[12] Janko Bubalo, Tisuću susreta, 1985., str. 28, 32–33, 38.
[13] Saverio Gaeta, Dossier Medjugorje. Svelata la Relazione finora segreta della Commissione vaticana che ha giudicato credibili le apparizioni mariane, Cinisello Balsamo, 2020., str. 150–151: Nel pomeriggio del 6 agosto [1981] riuscirono a trovarsi finalmente di nuovo insieme. Testimoniò Marija: „La Madonna ci apparve e disse: ‘Io sono la Regina della Pace’. Era la prima volta che usava quel titolo specifico e da allora lo ripete sempre. Capimmo così che con quel nome voleva caratterizzare le sue apparizioni a Medjugorje“. Cjelovit razgovor u časopisu: Medjugorje, Torino, svibanj 2001., br. 99.
[14] Djela apostolska (gl. 9.) opisuju kako se Savao, pred Isusovom svjetlošću, srušio na zemlju, kod „otvorenih očiju nije ništa vidio“, u Damasku je proveo tri dana, bez vida, „nije jeo ni pio“. A kada ga je po Isusovu nalogu učenik Ananija pohodio i krstio, progledao je i okrijepio se. Dodajmo i ovu upadljivu „sličnost“: kao što je Savao pitao pojavu: „Tko si ti, Gospodine“, slično je i Darinka zamolila Vicku da upita: Tko je ona?
[15] Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 85: „Era il quinto o sesto giorno delle apparizioni“. Doktorica nije sigurna u dan, a tako važan u njezinu životu!
[16] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 43; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 34: „Esiste la testimonianza firmata della dottoressa Darinka Šumanović-Glamuzina, raccolta durante il sopralluogo a Medjugorje della Commissione internazionale, che racconta l’avvenuto in un’ottica estrinseca e neutra. E’ stata presente in loco durante i primissimi giorni della storia del fenomeno ed è rimasta convinta – pur essendo stata molto scettica all’inizio – dell’autenticità delle presunte apparizioni.“
[17] Janko Bubalo, Tisuću susreta, Jelsa, 1985., str. 43; Međugorje, 21998., str. 53.
[18] René Laurentin, Medjugorje: Récit et chronologie des apparitions, Paris, 1986., str. 42–43; talijanski prijevod: Racconto e messaggio delle apparizioni di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 46.
[19] Marco Corvaglia, Medjugorje è tutto falso, Torino, 2007., str. 32–33.
[20] Janko Bubalo, Tisuću susreta, Jelsa, 1985., str. 220; Međugorje 21998., str. 271.
[21] Janko Bubalo, Tisuću susreta, Jelsa, 1985., str. 43; Međugorje, 21998., str. 53–54.
[22] René Laurentin, Medjugorje: Récit et chronologie des apparitions, Paris, 1986., str. 42–43. (talijanski prijevod: Racconto e messaggio di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 46–47.
[23] Navedeno u: Marco Corvaglia, Medjugorje è tutto falso, str. 33: „Ha detto che non ricorda di aver provato nessuna sensazione“. Corvaglia upućuje na bilješku 58 na str. 107 njegove knjige: René Laurentin, Latest News of Medjugorje, n. 6, Milford, 1987, str. 21.
[24] René Laurentin, Racconto e messaggio di Medjugorje, Brescia, 1987., str. 46–47.
[25] Murgia, Processo a Medjugorje, str. 133: „Perché la Dottoressa Šumanović-Glamuzina non è mai stata interrogata dalle commissioni precedenti?“
[26] Murgia, Processo a Medjugorje, str. 129: „Dopo l’evento, infatti, si sentiva piena di energia. Dice che una sola volta un sacerdote, qualche anno dopo, le chiese di raccontare questo evento, dopodiché più nessuno la interrogò al riguardo“.
[27] Darija Škunca Klanac, Razumjeti Međugorje, str. 158.
[28] Murgia, Processo a Medjugorje, str. 129: „Ci ha colpito come questa persona, dopo tanti anni, nel raccontare quell’evento si sia molto emozionata, diventando rossa in volto, con lacrime negli occhi“.
[29] Gaeta, Dossier Medjugorje, str. 43; Murgia, Rapporto su Medjugorje, str. 34: „Esiste la testimonianza firmata della dottoressa Darinka Šumanović-Glamuzina, raccolta durante il sopralluogo a Medjugorje della Commissione internazionale, che racconta l’avvenuto in un’ottica estrinseca e neutra. E’ stata presente in loco durante i primissimi giorni della storia del fenomeno ed è rimasta convinta – pur essendo stata molto scettica all’inizio – dell’autenticità delle presunte apparizioni.“
[30] Murgia, Processo a Medjugorje, str. 129: „Ci ha colpito come questa persona, dopo tanti anni, nel raccontare quell’evento si sia molto emozionata, diventando rossa in volto, con lacrime negli occhi“.
