Oznaka: 15. nedjelja kroz godinu

Čitanja: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13 Kad biste danas pogledali svoje ormare pune odjeće, svoja spremišta i kuhinjske elemente, pa tek kutije s dječjim igračkama, što biste vidjeli? Koliko stvari! Je li moguće da su nam sve te stvari stvarno potrebne, da bez njih ne bismo mogli? Moj poznanik je u svoje vrijeme s društvom išao biciklom iz Njemačke u Grčku. Tri tisuće kilometara. I jako je pazio da nema previše prtljage. Jer svaki dodatni kilogram prtljage na biciklu znači puno veći napor. Gledao sam kako u posebne bisage za bicikl slaže prtljagu. Jedva desetak kilograma. A bili su na putu preko tri tjedna! Sjećam se kako sam u vojsci imao samo metalni ormar veličine noćnog ormarića. I bilo je dovoljno mjesta za sve moje stvari… Stvarno, kako samo čovjek može živjeti...

Čitanja: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13 Kad je Isus počeo slati svoje učenike kao suradnike svoga poslanja, dao im je konkretnu zadaću i pripadajuće ovlasti. Zato Evanđelist piše: “Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.” Apostoli su trebali naviještati kraljevstvo, to jest upozoravati narod da je došlo kraljevstvo Božje, da je došao Mesija. Postavlja se pitanje tko može i treba naviještati kraljevstvo Božje danas nakon Isusa. Može li to bilo tko Ili mora biti kvalificiran ili ovlašten za takvo što? Mora li to biti neki biskup ili svećenik ili može bilo koji vjernik? Ili je najbolje prebacivati odgovornost i lopticu s jednih na druge? I danas mnogi vjernici misle da njihova zadaća nije naviještati Evanđelje, već da je...

Premda je izviješće sv. Marka o slanju dvanestorice vrlo kratko, ipak je vrlo znakovito i bogato sadržajem (Mk 6, 7-13). Isus se kao Učitelj nije ponašao na uobičajen način, kao što su se ponašali židovski rabini onoga vremena. Premda su i sami imali učenika i drugih sljedbenika, ipak nikada ih nisu na ovakav način slali da propovijedaju, niti su im mogli dati ovlasti koje je Isus dao svojim učenicima. Doduše, to nisu ni pokušali, pogotovo što Isus pred svoje učenike stavlja vrlo neobične zahtjeve. Tako od njih očekuje, kako smo čuli, da uza se ne nose ništa, osim štapa, ne zato što je pretpostavio da će sve drugo steći idući putem, već što je smatrao da im ništa od svega toga ne treba, jer je znak navezanosti na zemaljska dobra. Zato veli da im ne treba ni kruha, ni torbe, ni novc...