Utorak, 27 srpnja

15. nedjelja kroz godinu (B): Samo sandale


Čitanja: Am 7,12-15; Ps 85,9ab.10-14; Ef 1,3-14; Mk 6,7-13


Kad biste danas pogledali svoje ormare pune odjeće, svoja spremišta i kuhinjske elemente, pa tek kutije s dječjim igračkama, što biste vidjeli? Koliko stvari! Je li moguće da su nam sve te stvari stvarno potrebne, da bez njih ne bismo mogli? Moj poznanik je u svoje vrijeme s društvom išao biciklom iz Njemačke u Grčku. Tri tisuće kilometara. I jako je pazio da nema previše prtljage. Jer svaki dodatni kilogram prtljage na biciklu znači puno veći napor. Gledao sam kako u posebne bisage za bicikl slaže prtljagu. Jedva desetak kilograma. A bili su na putu preko tri tjedna! Sjećam se kako sam u vojsci imao samo metalni ormar veličine noćnog ormarića. I bilo je dovoljno mjesta za sve moje stvari… Stvarno, kako samo čovjek može živjeti s malo stvari, kada se nađe u posebnim prilikama. Tako su prognanici u Domovinskom ratu doslovno svu svoju imovinu stavili u jednu najlonsku vrećicu i bili sretni da su izvukli živu glavu.

U Markovu evanđelju čitamo kako Isus šalje učenike da idu propovijedati: „I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.“ Uz ovo Isusovo ograničenje, sigurno je da apostoli na svome putu nisu oskudijevali. U ono je vrijeme gostoprimstvo bilo veoma važno. Uvijek su mogli naći prenoćište i ponešto za jelo. Nakon određenog vremena vratili su se živi i zdravi, puni prekrasnih dojmova o uspješnosti svoje misije.

Kada bolje pogledamo, toliko toga nabavljamo. Zatrpavamo se stvarima. Ne treba odmah pomisliti samo na žene čiji su ormari prepuni odjeće i obuće. Ni ja, na primjer, redovito ne mogu odoljeti da na sajmu antikviteta ne kupim neku knjigu. Nije baš da mi je potrebna, ali, evo, volim je prelistati i staviti na policu… A onda, svi mi, ovisno o sklonostima, moramo imati, moramo kupovati, moramo se opskrbiti, moramo imati najnovije modele. Novi mobitel, novi tablet, nove aplikacije, a o dječjim igračkama da ne govorimo. I onda svim tim starim stvarima punimo kutije, koje onda stavljamo na tavan ili u garažu. Kao da nam te stvari daju sigurnost, kao da bismo bez njih bili ogoljeni, slabi, nezaštićeni. A nije tako. Veli Isus: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Dobro bi bilo razmisliti o ovim Isusovim riječima. Nije nam život u onome što posjedujemo. Božanska je to mudrost.