Oznaka: 18. nedjelja kroz godinu (B)

Zamislimo najfiniju gozbu i nama najdraža jela. Počnemo s predjelom, pa nekoliko sljedova mesa, priloga, salata. Pa onda deserti, voće, sladoled. Nakon toga slijedi možda druga večera. Divota. I što se događa? Problem. Sutradan – mi opet gladni! Kako s hranom, tako i sa svim ostalima stvarima. Ima li tome kraja? Veli pjesnik: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije…“ Nikad nismo baš u svemu zadovoljni, uvijek nam nešto – barem malo – nedostaje. Isus uzima upravo hranu, odnosno kruh, da nam ukaže na pravo stanje stvari. Očito je, veli, da ćemo i od najfinijeg kruha opet ogladnjeti. Zato veli: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.“ Pitanje je, dakle, kome idemo i što nas vodi. Znamo vrlo dobro – iako to n...

Čitanja: Izl 16,2-4.12-15; Ps 78,3.4bc.23-25.54; Ef 4,17.20-24; Iv 6,24-35 Oduvijek se je, kako pojedincima tako i cijelome narodu, nametala velika dvojba i veliki izazov izbora između ‘dva kruha’, onog duhovnog i onog tjelesnog, onog nebeskog i onog zemaljskog. Naime, neupitno je bilo da su oba ova kruha čovjeku potrebna, te da ne može živjeti bez njih, ali je veliko pitanje bilo kojemu od njih dati prednost i koji postaviti za temelj vlastite sigurnosti. Isto tako je fenomenološka činjenica da čovjek, a i narod, koji prizemljeno gleda, vrlo često ne vidi već samo onaj zemaljski i tjelesni kruh, dok njegovu traženju izmiče onaj nebeski. Uglavnom se ljudi posvećuju tome kako tražiti i priskrbiti kruh koji hrani tjelesni život i time ga stavlja za temelj svoga postojanja. Tako je bilo o...

U današnjem Evanđelju (Iv 6, 24-35) čitamo nastavak odlomka od prošle nedjelje (Iv 6, 1-15) u kojem je sv. Ivan opisao čudesno umnažanje kruha. Naime, nakon umnažanja kruha Isus se povukao u goru posve sam jer je čuo da su bili naumili doći i zakraljiti ga. Budući da su ga nakon toga i dalje bili tražili, tako su i došli u Kafarnaum u nadi da će ga tamo sresti. I upravo to se dogodilo. A sveti Ivan je to uredno zapisao: Kad mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Nakon toga, kad su ga pronašli, on je započeo otvoren razgovor s njima, nadasve predbacujući im da ga ne traže na ispravan način ni s ispravnim motivima: Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kr...

Uvod i pokajnički čin Kada vidimo djecu i mlade ljude kako se ponašaju pristojno, kako su marljivi i veseli, čestiti i odgovorni, odmah pomislimo kako je to zasigurno u velikoj mjeri zasluga njihovog kućnog odgoja. A što reći za nas vjernike: ako smo vrijedni i čestiti, strpljivi i ljubazni, ako nam pogled nije prikovan samo za ovu zemlju, onda je to znak da je u nama velika i sveta Kristova milost i njegovo evanđelje. Veli Pavao da smo se u Krista obukli. Međutim, nažalost, zbog naše ljudske slabosti nije uvijek baš tako s nama. Zato, da bismo u tome smislu mogli plodonosno poslušati Božju riječ i proslaviti ova sveta otajstva, pokajmo se za svoje grijehe i zazovimo na nas Božje milosrđe. Gospodine, ti si nas stvorio na svoju sliku. Gospodine, smiluj se! Kriste, t...

Uvod i pokajnički čin Božja nas riječ uči kako čovjek ne živi samo o kruhu. To jednostavno znači da je čovjeku kruh svagdanji potreban, pa zato za nj i molimo u Očenašu. Međutim, čovjek, osim kruha za vremeniti život, potrebuje i duhovnu hranu za duhovni život. Bog nam daje kruha svagdanjega, ali nam želi darovati i Kruh života – Tijelo i Krv svoga sina koji nam daju vječni život. O tome nam danas govori Krist Gospodin. Htjeli bismo čista i jednostavna srca poslušati tu njegovu riječ. Zazovimo, stoga, na nas njegovo milosrđe. Gospodine, ti si svoj narod u pustinji hranio kruhom s neba. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si u pustinji za gladno mnoštvo umnožio kruh i ribe. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nas danas želiš nahraniti Kruhom života. Gospodine, smiluj s...

Izl 16,2-4.12-15 Izvještaj u kojem nam biblijski pisac pripovijeda hod Izraelaca kroz pustinju uokviruje tj. dolazi i prije i poslije velikog kompleksa zakona. To je put koji nije lagan i stoga se poput refrena u njemu ponavljaju tegobe ili iskušenja gladi, žeđi i umora. U tim trenucima Izraelcima se sloboda, u kojoj nemaju materijalnu sigurnost i visinu standarda, čini mizerna u odnosu na ono što su imali u Egiptu. Više puta se bune protiv Mojsija i Boga. Ropstvo uz solidan standard činilo im se boljim od slobode i vjernosti Bogu koji sa sobom nose određeni stupanj neizvjesnosti i teškoća – kao da u povećanoj normi radova u Egiptu nisu proživljavali teškoće? Ovaj stav nije samo rezultat trenutnih povijesnih okolnosti nego će se tijekom povijesti pokazati konstantnom karakte...

Naš Gospodin Isus nije gajio iluzija glede svoga puka, njegovih želja i vrijednosti. Isto tako nije dopuštao niti da oni zavaravaju ni sebe ni njega po tom istom pitanju. Koliko je htio da steknu stvarnu sliku o samima sebi i o njegovu poslanju očitovalo se nakon čudesnog umnažanja kruha kad su ga oni potom uporno i ustrajno tražili, te ga napokon pronašli u Kafarnaumu gdje se bio vratio sa svojim učenicima. Da ne bi bilo zabune, Isus im odmah jasno daje do znanja da ga nisu tražili iz pobožnosti ili iz potrebe da čuju njegovu pouku, nego radi kruha koji je bio umnožio: Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. No Gospodin se ne zadržava samo na analizi njihova ponašanja, nego i tu prigodu koris...

Učitelju, kad si ovamo došao? Možda smo i mi doživjeli slično razočarenje: nekome poklonim svoje vrijeme i pažnju, darujem svoju ljubav. Onako, od srca, jednostavno, bez primisli. A onda osjetim kako onoga drugoga zanima samo konkretna materijalna korist. Kako to boli! Pripraviš poklon s puno ljubavi i nježnosti, utrošiš u njega vrijeme i iskrenost svoje ljubavi, a onda osjetiš kako s druge strane stoji goli interes i neizrečeno pitanje: Koliko to košta, kolika je vrijednost poklona? I onda razočaran pomisliš: „Nisi ga ti ni vrijedan“. Gorko je to i tužno. I baš se to jednom dogodilo Isusu. Silno mnoštvo oko njega. Slušaju ga. Oduševljeni su. Pohrlili su za njim sve do ruba pustinje. Mnoštvo. Muževi i žene, djeca i starci, bolesni i nevoljni, grešnici i nevini. A on ih je p...

U odlomku današnjega Evanđelja uočavamo više detalja koji se mogu primijeniti i na čovjeka današnjega vremena. Tako vidimo kako mnoštvo ljudi nastoji pronaći, a potom i susresti Isusa koji se nakon umnažanja kruhova povukao u osamu jer su ga bili planirali zakraljiti. Ukrcali su se u svoje lađice i otišli su s drugu stranu Galilejskog mora, jer im je stalo da ga nađu. Ni danas vrijeme nije drugačije, te postoji mnoštvo ljudi koji traže Isusa, izlažući se također i stanovitim naporima da ga pronađu. Kao što su se onda Isusovi sunarodnjaci ukrcali u barke i otputovali na drugu stranu mora tražeći ga, tako i danas ima mnoštvo onih koji prelaze preko mora i oceana, preko gora i planina da dođu na neko mjesto gdje su čuli da se tamo osjeti na poseban način njegova prisutnost. Takva mjes...