Oznaka: 2. vazmena nedjelja (C)

Uvod i pokajnički čin Danas je Bijela nedjelja, kada su nekoć novokrštenici odlagali svoje bijele krsne haljine koje su dobili na svome krštenju u uskrsnoj, vazmenoj noći. Neki ovu nedjelju nazivaju i Tominom nedjeljom, jer se danas čita odlomak o nevjeri apostola Tome. Kad je Toma i sam vidio uskrslog Gospodina, uskliknuo je: "Gospodin moj i Bog moj!" I mi danas ispovijedamo Isusovo uskrsnuće i zazivamo na nas milost Krista uskrsloga. Gospodine, ti si svojim učenicima poželio mir. Daj nam milost da se tvoj mir i u nama nastani. Gospodine, smiluj se! Kriste, pokazujući učenicima svoje probodene ruke i bok poučio si ih kako tek preko muke i smrti čovjek stiže do uskrsnuća. Ojačaj i nas u našim kušnjama i nevoljama. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti si apostole poz...

U Evanđelju druge uskrsne nedjelje (Iv 20, 19-31) sveti Ivan nam opisuje kako se Isus ukazao apostolima na dan uskrsnuća, kao i osam dana nakon toga. Kako smo proteklih dana razmišljali o samom događaju uskrsnuća, to jest o pokušaju onih koji su Gospodina vidjeli da shvate što se dogodilo, tako danas dužnu pozornost usmjeravamo prema dobro nam poznatom događaju koji se zbio osam dana nakon uskrsnuća. Radnja je usmjerena prema apostolu Tomi koji nije bio s drugim apostolima na dan uskrsnuća, a čak je nakon njihovih svjedočanstava odbijao vjerovati da je Gospodin uskrsnuo. Da bi povjerovao Toma postavlja svoje uvjete: Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati. Toma, dakle, želi staviti sv...

Uvod i pokajnički čin Današnju nedjelju neki nazivaju "Tomina nedjelja", jer nas današnje evanđelje izvješćuje o nevjeri apostola Tome (Iv 20, 19-31). Njemu je Isus rekao velike riječi: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Evo, danas, na ovom euharistijskom slavlju s nama je isti Gospodin Isus. Istina, mi ga ne možemo vidjeti onako kako ga je mogao vidjeti Toma, ali je Gospodin jednako prisutan, a mi smo blaženi, jer ga tjelesnim očima ne vidimo, a ipak znamo i vjerujemo, on je među nama i to na poseban način upravo u ovoj svetoj misi! Da bismo bili dostojni ovih otajstava, zamolit ćemo Gospodina da nam otpusti naše grijehe i propuste, da bismo mogli dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si uvijek bio blizak svome...

Iv 20,19-31 Uvečer onog istog dana, prvog u tjednu… pa onda osmog dana… Iako su Isus i apostoli kao Židovi slavili subotu kao dan Gospodnji, Isus Uskrsli odlučuje svojima doći u predvečerje prvog dana nakon subote. I onda opet osmog dana, dakle opet u dan poslije subote. Stoga su kršćani počeli slaviti nedjelju: to je dan kada su se evo vidimo nakon prvog dolaska Uskrslog učenici počeli okupljati i čekati da dođe među njih. Valja uočiti da su se okupljali kako bi zajedno susreli Gospodina: iako su Ga neki već susreli i kao pojedinci (Marija Magdalena), On redovito dolazi tamo gdje su svi na zajedničkom sastanku. A što s onima koji ne pohađaju zajedničke susrete? Drevno (ali i aktualno) pitanje. Prvi koji se našao u toj situaciji, a Novi zavjet nam je opisuje, jest apostol Toma...

Dok čitamo uskrsne izvještaje, napose o tome što se dogodilo u zoru uskrsnuća i na sam dan, vidimo da su apostoli i žene koje su susrele Gospodina bili više nego zbunjeni. Njima je Gospodin bio na neki način neuhvatljiv, to jest neopipljiv. Nitko ga od njih nije dotaknuo onda kad im se ukazao, najviše radi toga jer im on sam nije ostavio mogućnost da to učine. Mariji Magdaleni koja je to pokušala na uskrsno jutro pored groba, Isus je rekao da ga ne dodiruje, to jest da se ne zadržava s njim, nego da ide navijestiti njegovoj braći da je uskrsnuo. A i kad se ukazao Petru i drugim apostolima u dvorani posljednje večere, premda je pokazao da je to on, nije ostavio dovoljno prostora za tjelesni kontakt, nego im je prije svega dao svoga Duha. Očito Gospodin nije htio da Marija Magdalen...

Gospodin moj i Bog moj! Po kojim je to načelima Isus birao svoje apostole? Ne može se lako na to odgovoriti. Znamo da baš nisu bili besprijekorni. Petar je bio spontan i silovit, brz na riječima, ali u isto vrijeme kolebljiv i nestalan. Ivan i Jakov su bili častohlepni, Matej kao bivši carinik nije baš imao čistu prošlost. Pavao je bio netolerantan i nasilan. A današnji Toma? Sumnjičav i tvrd. Podsjetimo se, nadalje, da su oni išli za Isusom maštajući o ovozemnom kraljevstvu i o posebnim mjestima koja ih u njem čekaju. Po čemu su oni ipak bili posebni? Rekao bih da nam odgovor može dati upravo današnja zgoda s Tomom. Evo. Toma nije htio ni mogao povjerovati da je Isus uskrsnuo. Za njega je to bilo isuviše lijepo da bi bilo istinito. Život se s njim nije šalio. Tvrdo je bi...