Oznaka: 20. nedjelja kroz godinu

Po čemu se razlikuje istinski umjetnik od vrsnog obrtnika? U čemu je „genijalnost“ nekog slikara ili glazbenika, nasuprot prosječnog „obrtnika“? Stručnjaci će reći da tu nije odlučujuće koliko netko tehnički dobro „obavlja“ svoj posao. Pravi umjetnik, kao i pravi govornik ima ono „nešto“. U kritikama nastupa pojedinih glazbenika čuje se kako je netko svoju dionicu besprijekorno i tehnički čisto odsvirao, ali da u svemu tome nije bilo „života“, „vatre“, zanosa. Slično je i sa športašima. Uza sve vrline koje npr. vrhunski nogometaš treba imati (brzina, tjelesna sprema, dribling), traži se i fantazija, duhovitost, nepredvidivost, „vatra“. Tako Isus veli (Lk 12, 49-53): „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ Prva je Crkva svoje poslanje, novinu evanđelja shvaćala kao ...

Nema toga od nas ljudi koji nije u pojedinim situacijama načinio određeni kompromis, jer u zajedničkom životu valja imati razumijevanja i prema drugima, te ne provoditi samovolju ili terorizirati druge svojim stavovima, uvjerenjima i odlukama. Sve se to čini u ime zajedničkoga života i neophodne sloge koja treba vladati u uređenim ljudskim zajednicama kao što su obitelji ili države u kojima živi jedan narod ili više njih. Međutim, činjenica je kako se ljudi često ne snalaze koji su sadržaji i koji je prostor kompromisa, a gdje bi trebali imati čvrsta uvjerenja koja ne podliježu nikakvim kompromisima, jer nisu takva da bi se njima moglo trgovati. Doista, postoje stvari koje su čovjeku dane i kojima je on zadan, te ih ne može mijenjati, dok s druge strane ima mnogo toga što je manje bitno...

Jeremija je bio neobičan prorok. Tih, nenametljiv, sramežljiv. I upravo njega, izvješćuje Biblija, Bog izabire da prorokuje u Jeruzalemu, iako se Jeremija u svojoj sramežljivosti nećkao (Jr 38, 4-6.8-10). I ne bez razloga. Upravo se na njemu ostvarila ona poslovica: „Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.“ Judejsko kraljevstvo s Jeruzalemom kao glavnim gradom bilo je u opasnosti od prodora Babilonaca. Kralj i njegovi velikaši uzdali su se da će ih Egipat zaštititi. Jeremija je kao prorok govorio da se nad njih opasnost nadvila zbog njihove nevjere. Egipat im neće doći u pomoć. Zato bi kralj trebao sklopiti (vazalski) savez s babilonskim kraljem, inače će im se dogoditi posvemašnje uništenje. Nisu ga poslušali, nego su mu se rugali dajući mu nadimak, prema onome što je naviještao: ...