Oznaka: 20. nedjelja kroz godinu

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 U Rimskom carstvu i vremenima progona kršćana, kad je pripadnost Crkvi bila po život opasna, znalo se dogoditi da su kršćane prokazivali najbliži članovi obitelji i tako ih praktički izručili smrtnoj presudi. Događalo se upravo ono o čemu Isus govori u Lukinom evanđelju: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Isus ovdje govori i iz vlastitog iskustva. U Markovu evanđelju čitamo: dok je Isus propovijedao,  „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer ...

Čitanja: Jr 38,4-6.8-10; Ps 40,2-4.18; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53 Isus u današnjem Evanđelju govori o svojoj zadaći, to jest o cilju s kojim je došao na zemlju. Taj cilj je bio da ognjem zapali zemlju, te napominje da je spomenuti oganj već planuo. No time što je njegov oganj planuo, ne znači da je se iscrpila njegova misija i poslanje. Ta iskra koje je već planula tek je početak, no tu iskru treba znati održati i dati joj da se potpuno uhvati i da cijelu zemlju zahvati taj božanski plamen o kojemu govori Gospodin. No osim što je rekao da je ta iskra već planula, Isus ističe da to nije sve, jer ostaje još mnogo posla koji treba napraviti kako bi se ispunio njegov sveti plan. Zato i veli: „Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ Dakle, on nije samo za iskru,...

Po čemu se razlikuje istinski umjetnik od vrsnog obrtnika? U čemu je „genijalnost“ nekog slikara ili glazbenika, nasuprot prosječnog „obrtnika“? Stručnjaci će reći da tu nije odlučujuće koliko netko tehnički dobro „obavlja“ svoj posao. Pravi umjetnik, kao i pravi govornik ima ono „nešto“. U kritikama nastupa pojedinih glazbenika čuje se kako je netko svoju dionicu besprijekorno i tehnički čisto odsvirao, ali da u svemu tome nije bilo „života“, „vatre“, zanosa. Slično je i sa športašima. Uza sve vrline koje npr. vrhunski nogometaš treba imati (brzina, tjelesna sprema, dribling), traži se i fantazija, duhovitost, nepredvidivost, „vatra“. Tako Isus veli (Lk 12, 49-53): „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ Prva je Crkva svoje poslanje, novinu evanđelja shvaćala kao ...

Nema toga od nas ljudi koji nije u pojedinim situacijama načinio određeni kompromis, jer u zajedničkom životu valja imati razumijevanja i prema drugima, te ne provoditi samovolju ili terorizirati druge svojim stavovima, uvjerenjima i odlukama. Sve se to čini u ime zajedničkoga života i neophodne sloge koja treba vladati u uređenim ljudskim zajednicama kao što su obitelji ili države u kojima živi jedan narod ili više njih. Međutim, činjenica je kako se ljudi često ne snalaze koji su sadržaji i koji je prostor kompromisa, a gdje bi trebali imati čvrsta uvjerenja koja ne podliježu nikakvim kompromisima, jer nisu takva da bi se njima moglo trgovati. Doista, postoje stvari koje su čovjeku dane i kojima je on zadan, te ih ne može mijenjati, dok s druge strane ima mnogo toga što je manje bitno...

Jeremija je bio neobičan prorok. Tih, nenametljiv, sramežljiv. I upravo njega, izvješćuje Biblija, Bog izabire da prorokuje u Jeruzalemu, iako se Jeremija u svojoj sramežljivosti nećkao (Jr 38, 4-6.8-10). I ne bez razloga. Upravo se na njemu ostvarila ona poslovica: „Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.“ Judejsko kraljevstvo s Jeruzalemom kao glavnim gradom bilo je u opasnosti od prodora Babilonaca. Kralj i njegovi velikaši uzdali su se da će ih Egipat zaštititi. Jeremija je kao prorok govorio da se nad njih opasnost nadvila zbog njihove nevjere. Egipat im neće doći u pomoć. Zato bi kralj trebao sklopiti (vazalski) savez s babilonskim kraljem, inače će im se dogoditi posvemašnje uništenje. Nisu ga poslušali, nego su mu se rugali dajući mu nadimak, prema onome što je naviještao: ...