Jeremija je bio neobičan prorok. Tih, nenametljiv, sramežljiv. I upravo njega, izvješćuje Biblija, Bog izabire da prorokuje u Jeruzalemu, iako se Jeremija u svojoj sramežljivosti nećkao (Jr 38, 4-6.8-10). I ne bez razloga. Upravo se na njemu ostvarila ona poslovica: „Tko istinu gudi, gudalom ga po prstima biju.“ Judejsko kraljevstvo s Jeruzalemom kao glavnim gradom bilo je u opasnosti od prodora Babilonaca. Kralj i njegovi velikaši uzdali su se da će ih Egipat zaštititi. Jeremija je kao prorok govorio da se nad njih opasnost nadvila zbog njihove nevjere. Egipat im neće doći u pomoć. Zato bi kralj trebao sklopiti (vazalski) savez s babilonskim kraljem, inače će im se dogoditi posvemašnje uništenje. Nisu ga poslušali, nego su mu se rugali dajući mu nadimak, prema onome što je naviještao: „Užas odasvud“. Na koncu im je dozlogrdilo. Dostojanstvenici su rekli kralju Sidkiji: „Jeremiju valja ubiti. On obeshrabruje ratnike koji su još ostali…“ Dogodilo se, nažalost, upravo ono na što je Jeremija upozoravao. Babilonski kralj zauzeo je Jeruzalem, kraljeve sinove pobio, kralja oslijepio i velik dio pučanstva odveo u prognanstvo u Babilon.
Događa li se i danas da mi svoje proroke „gudalom po prstima bijemo“? Srećom, ipak se sve više sluša one proroke koji govore o očuvanju okoliša. Međutim, što je s onima koji govore o očuvanju ljudske duše? O onima koji govore o vrijednostima obitelji, bračne vjernosti, odgovorne ljubavi, žrtvovanja za vlastitu obitelj i djecu? Što je s onima koji propovijedaju o tome da ne živi čovjek samo o kruhu, o brzoj prehrani i ludoj potrošnji, o neodgovornim zabavama i tulumarenjima. Čovjek nije samo potrošač. Nije stvoren samo za lude provode ili za internetske igrice. Sve to – na kraju balade – ispražnjava čovjeka. I onda kada to kaže župnik ili biskup, onda se zna čuti glas, doduše ne da Jeremiju treba ubiti, ali ipak da te „konzervativne“, “mračnjačke“ i “srednjovjekovne“ ideje treba jednostavno maknuti iz ovoga društva. Međutim, ako ubijemo glasnika, istinu ne možemo ubiti. Samo nesebična ljubav, predanost i odgovornost ispunjava nas mirom i tihom srećom. U jeku reklama koje uzdižu potrošnju, zabave, neobvezatnost i neodgovornost, dobro je koji put čuti i Jeremiju. Jer, što bi rekli Latini: „Neka se čuje i druga strana“ (Audiatur et altera pars).