20. nedjelja kroz godinu (C): Oganj dođoh baciti


Po čemu se razlikuje istinski umjetnik od vrsnog obrtnika? U čemu je „genijalnost“ nekog slikara ili glazbenika, nasuprot prosječnog „obrtnika“? Stručnjaci će reći da tu nije odlučujuće koliko netko tehnički dobro „obavlja“ svoj posao. Pravi umjetnik, kao i pravi govornik ima ono „nešto“. U kritikama nastupa pojedinih glazbenika čuje se kako je netko svoju dionicu besprijekorno i tehnički čisto odsvirao, ali da u svemu tome nije bilo „života“, „vatre“, zanosa. Slično je i sa športašima. Uza sve vrline koje npr. vrhunski nogometaš treba imati (brzina, tjelesna sprema, dribling), traži se i fantazija, duhovitost, nepredvidivost, „vatra“. Tako Isus veli (Lk 12, 49-53): „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“

Prva je Crkva svoje poslanje, novinu evanđelja shvaćala kao oganj koji prožima cijeloga čovjeka i koji nadilazi svaku mlakost. Ognjevitost svoga vlastitog poslanja Isus vidi u svojoj muci i smrti, pa kaže: „Krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!“ Upravo se to događalo prvim kršćanima. Jednostavno, nisu mogli biti mlaki ni tradicionalni. Ništa im nije išlo u prilog, pa su za svoju vjeru morali izgarati, ako su uopće htjeli u njoj ustrajati. I onda je nužna posljedica bilo razdjeljenje. Veli Isus: „Bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice“.

Oduševljenje, vatra, zanos, entuzijazam, to je ono što je uvijek pokretalo velike ljude, to je ona posebna snaga svakog napretka, to je ono što život čini punim i ispunjenim. Upravo se to događalo u prvoj Crkvi. Bili su manjina, ali manjina koja je gorjela posebnom vatrom. Kako veli evanđelje, bili su sol zemlje, svjetlost svijeta, kvasac koji prožima tijesto ovoga svijeta. Kada su bili proganjani, oni su ustrajavali. Čak je i njihova mučenička smrt bila „sjeme novih kršćana“.  I danas nam itekako treba toga entuzijazma, te zanesenosti dobrom, toga žara u ostvarivanju plemenitih ciljeva. Treba nam entuzijasta koji će gorjeti dobrotom, ljubavlju, zauzetošću za dobrobit čovjeka, obitelji i domovine. Kada čovjek gori takvom vatrom, onda ga ne mogu zaplašiti prepreke. One samo rasplamsavaju žar i želju za onim što je plemenito.