Oznaka: 25. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a Poznato vam je ono iskreno divljenje prema mladom uspješnom čovjeku: „Pogledaj, isti otac!“ I onda pucaju od ponosa i otac i sin. Jednako je tako, kada se za lijepu i pametnu djevojku kaže: „Ma, ista majka!“ Onda roditelji znaju da se nisu uzalud trudili i da njihova ljubav prema djeci nije bila uzaludna. Tako na prvim stranicama Biblije čitamo, što Bog govori prigodom stvaranja čovjeka: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji.“ Mi smo Bogu slični, na Božju smo sliku stvoreni! Naravno, naizvan i ne možemo biti Bogu slični. U čemu je onda sličnost i priličnost? Katolički će katekizam tumačiti da je naša sličnost Bogu u tome što imamo ...

Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a Prispodoba iz današnjeg Evanđelja uvijek je, koliko god je čitali, vrlo neobična i zbunjujuća. U sebi osjećamo kao da je ipak gospodar učinio nepravdu onima koji su cijeli dan radili, premda im je rekao da ih nije oštetio: Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? I premda iz perspektive pogodbe stoji ova primjedba, neki osjećaj pravičnosti ipak nas tjera dovesti je u pitanje i reći da je gospodar mogao prema onima prvima biti malo darežljiviji i velikodušniji. I takav nas osjećaj prati dok razmišljamo iz perspektive vlastitoga probitka viđena kroz novac, dok s druge strane...

Tumačeći istine o kraljevstvu Božjemu Gospodin je iznio i jednu neobičnu prispodobu koja uvijek nanovo izaziva. A ova koju smo čuli danas (Mt 20, 1-16a) izaziva, jer zvuči neuobičajeno i gotovo neprihvatljivo i za naše ‘suvremene’ uši navikle na govor o pravednosti i zalaganje za ostvarenje iste u društvu i međuljudskim odnosima, kao što je izazivalo i reakcije Isusovih suvremenika. Doista, u današnjoj prispodobi Isus predstavlja kraljevstvo Božje kako neku vrstu nepoštenog dara koji, kad se daje jednima, kao da nanosi nepravdu drugima. Jer i da živimo u zemlji u kojoj se poštuju prava radnika i u kojoj poslodavci redovito isplaćuju plaće i zaslužena primanja, isto bismo svi zadržali dozu rezerve prema spomenutom gospodaru, uvjereni negdje u dubini duše kako je ipak bio nepošten pr...

Uvod i pokajnički čin U vremenima jednoumlja uvjeravali su nas da je ono što je staro, nužno nazadno, a da je ono što je novo nužno dobro i napredno. Međutim, neke su stvarnosti dobre ili loše bez obzira koliko su nove ili stare. Mi kršćani, sa svoje strane, uvijek se iznova vraćamo na svoja izvorišta: Božju riječ i prema njoj nastojimo uređivati i ravnati svoj život. U tome ćemo se smislu, na početku ove svete mise, pokajati za zanemarivanje Božje riječi i nevjerstvo našim korijenima. Gospodine, tvojom su riječju nebesa sazdana. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si utjelovljena Božja Riječ, ti si Put, Istina i Život. Kriste smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da svoje misli i svoje putove uskladimo s tobom. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju ...

Uvod i pokajnički čin U židovskoj predaji pripovijeda se kako je mali dječak Jošua došao plačući svome djedu Rabbi Baruhu: "Igrali smo se skrivača, ja sam se sakrio i nitko me nije tražio!" Tada Rabbi Baruh, pobožan čovjek, čovjek koji je poznavao Božju riječ, odgovori svome unuku: "Vidiš, drago dijete, to se isto događa i Bogu. On veli: Ja se skrivam i nitko me ne želi tražiti!" Je li stvarno tako? Tražimo li mi Boga? Zato nam danas govori prvo čitanje (Iz 55, 6-9): "Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu!" Evo, potražit ćemo Boga danas u njegovoj riječi i u slavlju ovih svetih otajstava. Zato ćemo se na početku pokajati za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si dobrostiv. Ti ljubiš sva stvorenja koja si stvorio. Gospodine, smiluj se! K...

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 55,6-9 Slaveći Gospodinovo kraljevstvo i svetost, Izaija promatra dijalektiku grijeh-kazna-spasenje te na kraju predviđa prevlast spasenja koje će Izrael iskusiti kao pravednost tj. oproštenje grijeha. Poglavlje iz kojega je uzeto prvo čitanje naglašava osobine i djelovanje riječi Božje: dostupna je svima i plodna, objavljuje misli Gospodnje koje su bitno drugačije od ljudskih. Samo prihvaćajući tu logiku može se proročku riječ doživjeti kao radosnu vijest (euangelion). Prorok ovdje po prvi puta titulu sluge koristi u množini – svi, pa i dojučerašnji bezbožnici mogu postati dionici oproštenja i vječnoga saveza. Izraelci, iako zasužnjeni u Babilonu, ne mogu očekivati jednostavnu i linearnu Božju odmazdu nad Babiloncima. Najavljeno os...

PRIJATELJU, NE ČINIM TI KRIVO Koji je grijeh najveći, koji najstrašniji? Teško je to reći. Međutim, još nas stari učitelji duhovnosti poučavaju kako je najbesmisleniji i najjadniji grijeh zavisti i zluradosti. Kako to? Jednostavno. Koji god drugi grijeh čovjek činio, ima barem privid nečeg dobrog, neke koristi. Eno, ako neki nesretnik nešto ukrade, ima “koristi” – ukradenu stvar. Ako netko zanemari misu i molitvu, ima “koristi” – može ljenčariti. Naravno, da je ta “korist” zapravo šteta. No pogledajmo zavist! Ima li ikakve “koristi” od nje? Moj bližnji ima ili postigne nešto i meni je krivo što je on to postigao, iako meni ništa ne nedostaje. Dobio sam dobru ocjenu, ali mi je krivo što je to i on dobio. Kako to opterećuje čovjeka! Zavidim drugima na mladosti, ljepoti, uspj...