Četvrtak, 22 listopada

Pogodba s Bogom – razmišljanje uz 25. nedjelju kroz godinu (A)


Čitanja: Iz 55, 6-9; Ps 145, 2-3.8-9.17-18; Fil 1, 20c-24.27a; Mt 20, 1-16a


Prispodoba iz današnjeg Evanđelja uvijek je, koliko god je čitali, vrlo neobična i zbunjujuća. U sebi osjećamo kao da je ipak gospodar učinio nepravdu onima koji su cijeli dan radili, premda im je rekao da ih nije oštetio: Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno sa svojim činiti što hoću? I premda iz perspektive pogodbe stoji ova primjedba, neki osjećaj pravičnosti ipak nas tjera dovesti je u pitanje i reći da je gospodar mogao prema onima prvima biti malo darežljiviji i velikodušniji. I takav nas osjećaj prati dok razmišljamo iz perspektive vlastitoga probitka viđena kroz novac, dok s druge strane ne znamo vidjeti istinsku dobrobit koju su uživali oni prvi time što ih je gospodar uzeo da rade u njegovu vinogradu. Pogotovo ako prispodobu stavimo u duhovni kontekst, tada postaje jasno da je naša optika promatranja sasvim kriva, jer se usredotočujemo samo na zaradu, a ne znamo vidjeti cjelokupnu korist koja se skriva iza zajedništva s Bogom. Ta korist koja stoji u pozadini daleko je veća od uske zarade koja je većini ljudi najveća motivacija za rad.

Na žalost mi ljudi je ne znamo dobro sagledati ponudu Božju te se cjenkamo sa svime i u svemu što nam nudi. Dok nas on velikodušno poziva da dođemo u njegov vinograd, da zdušno radimo na svome spasenju i na spasenju braće ljudi, mi se tome opiremo jer imamo neke svoje privatne ‘faturete’. Ponašamo se kao da su njegove ponude nama na štetu, a ne na korist. I umjesto da budemo zahvalni, prelazimo u sitničavo cjenkanje kojim tražimo svoju zemaljsku i ljudsku ‘korist’ i ‘dobrobit’ bez njega. Umjesto da shvatimo da je nama u interesu prihvatiti ponudu koju nam on daje te da bismo mi njemu trebali biti zahvalni i mi njemu trebali platiti što nas poziva u svoj vinograd, mi uglavnom stajemo na distancu od njega i ponašamo se kao da nam je protivnik ili izrabljivač koji će nas jeftino iskoristiti za svoje ciljeve. Takvu sliku Boga nametnuo nam je moderni svijet koji sve promatra kroz ekonomske odnose i sve njima opisuje. Od prosvjetiteljstva naovamo, razne vrste ateizma, manje ili više otvorenoga ili prekrivenoga, nametali su u društvu i javnosti svoj pogled na Boga i na vjeru, uvjeravajući ljude da ih Bog želi iskoristiti, a oni osloboditi svakoga ropstva, polazeći najprije od robovanja i služenja Bogu.

Upravo jer počesto i sami imamo takvu krivu predodžbu o Bogu, utemeljenu na našem ljudskom iskustvu i pretpostavkama, teško shvaćamo ovu prispodobu kojom nam je Isus želio predočiti kako smo mi ljudi prema Bogu neuviđavni, te se ponašamo i proturječno, jer dok tražimo svoj zemaljski interes i pravimo ljudsku računicu, ona je redovito nauštrb vječnoga spasenja i stvarnoga dobra na koje nas Bog poziva i koje nam želi priskrbiti. On nam želi zajamčiti spasenje već od samoga jutro, od početka dana i života, a mi se ponašamo kao da će nas njegova blizina ugroziti, te po cijeli život idemo na sigurnu udaljenost od njega i njegove privlačne snage, da nas ne zahvati i dovede do toga da promijenimo svoje ljudske navike i svoj način života. Tako se cjenkamo s Bogom na svoju štetu, jer ponašajući se samo kao ljudi, a ne kao njegova djeca kojoj on nudi najbolje što može, pokazujemo da ne znamo što nam je pravi cilj i smisao života, to jest koji nam je pravi interes, rečeno jezikom ekonomije koji bolje razumijemo.

Zato nam ovom prispodobom Isus otvara oči da vidimo da je Bog doista za nas više nego smo mi za sami sebe. On nikada ništa nije napravio na našu štetu, a mi jesmo mnogo toga, pogotovo opirući se njemu i njegovoj blizini u našem životu. Isus nas poučava da se prestanemo ponašati prema Bogu kao da on traži nešto od nas što bi bilo protiv nas, umjesto da uočimo da nam daje ponudu života. Isus ne želi da o Bogu stvaramo neku svoju privatnu predodžbu ili da dopustimo ljudima da nam oni iskrive ono što je istinski lik Boga živoga. Isus je i sam dao primjer kako treba raditi u vinogradu Božjemu, u kojemu je on i život dao za naše spasenje, kako bi i nas poučio da Bog od nas ne traži ništa što bi bilo na našu štetu, pa ni onda kada od nas traži da se žrtvujemo i darujemo za spasenje drugih. Zato ne budimo zli ni prema Bogu ni prema samima sebi, već shvatimo koliko je on dobar i činimo sebi i drugima dobro, stavljajući se velikodušno Gospodinu na raspolaganje za rad u njegovu vinogradu.