Oznaka: 3. nedjelja došašća (C)

Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18 Što je to vijača? Na satovima tjelesnog neki tako nazivaju konop za preskakanje. Međutim, vijača je nešto drugo. U stara vremena požnjevena pšenica stavljala se na gumno – kamenom popločenu ravnu površinu – koje je u sredini imalo učvršćen stup zvan stožer za koji su se privezivali volovi ili magarci, da idu u krug, gaze pšenicu i tako je vrše. Na koncu bi se vilama odvojila slama, a ono što bi preostalo – pljeva i pšenica zajedno – iznosilo se na vjetrovito mjesto, pa bi se širokom lopatom zvanom vijača bacali u zrak pšenica i  pljeva, odnosno, vijala bi se pšenica. Vjetar bi otpuhao pljevu, a pšenica je padala na zemlju. Tako se vršila pšenica. Tu sliku – danas jedva razumljivu – uzima Ivan kada govori o Mesi...

Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18 U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Luka prenosi i vrlo konkretne situacije s kojima se susretao sveti Ivan Krstitelj kad je započeo svoje propovijedanje i pozivao narod da se pripravi na dolazak samoga Mesije. Njegov ton nije bio nimalo blag, već je bio doista prijeteći. Njegove riječi su poticale u ljudima mnoga pitanja koja su pojedinci konkretizirali pred Ivanom svjesni da je on kadar razriješiti njihove dvojbe. U ovom odlomku na poseban način su istaknute dvije skupine koje su imale nejasnoće i dvojbe glede svoga života i djelatnosti kojom su se bavili: carinici i vojnici. No, njima dvojbe nisu dolazile samo iz Ivanova propovijedanja, već i iz okruženja u kojem su živjeli i od stalnih pritiska koje su do...

Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18 Kršćanima u Filipima Pavao piše o radosti. „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!“ Možemo samo zamisliti njihov životni standard kao i stupanj slobode i ljudskih prava koji su tada vladali. Mnogi među njima bili su i siromašni i obespravljeni kao robovi ili su bili jeftina radna snaga, prezirani kao stranci i pridošlice. Pa ipak, Pavao govori o radosti. I to da se uvijek raduju! To stvarno izgleda i nerealno i pretjerano. Kako da budu radosni u onim vremenima i onakvim životnim okolnostima? Pavao dalje razlaže svoju misao. Veli: „Blagost vaša neka je znana svim ljudima!“ Evo pravog recepta za radost! Blagost. To je ono stanje duha i duše kada nas nikakvo zlo ne može izbaciti iz ravnoteže, kada n...

Svi mi ljudi živimo na određeni način od iščekivanja i u iščekivanju. Redovito je riječ o nekom budućem ostvarenju, pa se sa zebnjom i nadom pitamo što će nam to donijeti budućnost. Na osobit način nas zanima hoće li nam se ostvariti planovi koje smo sebi zacrtali, te nas muči kako i kada će doći do ključnog pomaka. Ponekad gajimo i svoja očekivanja od drugih ljudi i njihovih ostvarenja koja mogu biti važna za naš život. Nekada nam je stalo da oni ostvare svoje planove, a nekada sebično očekujemo od njih da ostvare naša očekivanja ili naše planove s njima i od njih. Sebično je doista kad želimo da se drugi ostvaruju, ali ne radi sebe i svoga dobra, već radi nas i našega probitka. Nekada nas na sebičan stav prema drugima nuka taština ili potreba da drugoga prisvojimo i nad njim gosp...

Uvod i pokajnički čin Treća nedjelja došašća koju danas slavimo na poseban način naglašava radost. Radost zbog Božje blizine, zbog spasenja koje nam od njega dolazi. Naše pogreške, naši grijesi, naše mane, sve ono što opterećuje naš zajednički život u obitelji i društvu, naša nevjerstva Bogu, umanjuju radost i polet. Da bismo ovu svetu misu mogli plodonosno i radosno proslaviti, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si nas stvorio na svoju sliku, sebi slične, a mi tako često mrmljamo protiv tvoje volje. Gospodine, smiluj se! Kriste, otkupio si nas svojom smrću i uskrsnućem i učinio dionicima svoje proslave, a mi često tražimo svoje radosti izvan tebe. Kriste, smiluj se! Gospodine, otvaraš nam vrata raja i daješ da budemo dionicima Božanske...

Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18 Čitamo o velikim ljudima i njihov život nam se čini neostvariv za obične ljude. Pa onda i neki vjernici – opravdavajući svoju nedosljednost u vjeri – vele: „Nisam ja svetac!“ Međutim, Ivan Krstitelj daje jednostavan recept kako biti pravi čovjek, pa ako hoćete, i svetac. Kada su ga ljudi pitali: „Što nam je činiti“, rekao je: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.“ Savjetovao je da iskazuju milosrđe onima koji su u potrebi. Dakle, nije im rekao da moraju poći u pustinju kao on, da moraju strogo postiti, da moraju ostaviti svoje domove i svoj posao. Jednostavno to – da čine dobro potrebitima. I onda su ga to isto upitali i carinici. To su bili oni koji su se stavili u službu Rimljana i koji su p...

Uvod i pokajnički čin Dobrohotni vjernici znali su upitati Božje ljude, proroke, pa i samog Isusa: "Što mi je činiti da život vječni baštinim?", a onim nevještima i nedovoljno upućenima ulazak u kraljevstvo Božje povezan je s velikim, neobičnim i posebnim djelima. Tako se može činiti da sigurnu ulaznicu za kraljevstvo Božje imaju tek apostoli mučenici misionari redovnici i svećenici, a svi ostali se mogu ponadati tom istom kraljevstvu tek uz veliku pomoć svetaca i silnog Božjeg milosrđa. Sveto nam pismo, međutim, govori da Bog od nas traži svakodnevne redovite stvari. Neka nas i ovo današnje slavlje u tome smislu prosvijetli, ohrabri i ojača. Gospodine, ti nas svojom riječju prosvjetljuješ na našem životnom putu, Gospodine smiluj se! Kriste, ti nas učiš putu ponizn...

Sef 3,14-18a Prorok Sefanija početkom poglavlja, iz kojeg čitamo odlomak prvog čitanja, upućuje oštre kritike Izraelovoj društvenoj eliti: narodni vođe su lavovi koji riču, suci su muvuci večernji, proroci su lažljivci irazmetljivci, a svećenici skvrne Svetište i krše Zakon. Konstatirajući opću pokvarenost, naviješta Božju kaznu nad svima: i ljudi i životinje bit će istrijebljeni sa zemlje. Dan Gospodnji bit dan tjeskobe, tame, poziva na uzbunu… Taj ton će prevladavati gotovo do konca knjige. Međutim, u nastavku poglavlja nakon govora o pokvarenosti prorok izgovara riječi današnjega prvog čitanja. Iznenada mijenja ton: Gospodin je povukao svoju osudu! Nije narod promijenio smjer nego – Gospodin! On je Izraela  riješio njegove osude, neprijatelje uklonio! Jer je odlučio n...

U današnjem evanđeoskom odlomku odzvanja pitanje koji su mnogi postavljali Ivanu Krstitelju kad su čuli njegov navještaj dok ih je krstio vodom obraćenja: Što nam je dakle činiti? Na postavljene upite Ivan je strpljivo i jasno odgovarao dajući savjete svima zainteresiranima među kojima je bilo i carinika i vojnika. Njih je poticao da ne čine nepravde i bezakonja, dok je cijelom mnoštvu davao savjete da dijele svoja dobra s potrebnima. Tako se je Ivan pokazao duhovnim vođom mnogima koji su bili nesigurni i izgubljeni po pitanju konkretnih čina ne samo prema Bogu, nego prije svega prema svojim bližnjima. Pitanja postavljena Ivanu bila su potpuno usredotočena na aktivnost, to jest na djelovanje, pa bismo s pravom mogli reći da odražavaju i mentalitet današnjega čovjeka radoholičara. ...

Ponavljam: Radujte se! Radost i opet radost! Koji puta i nesvjesno Bibliju turobno doživljavamo. Krivo je to. Ne bismo u prvi čas ni povjerovali koliko Božja riječ pršti radošću. Evo samo nekoliko slika. Nakon grijeha prvih ljudi, Bog proklinje zmiju i govori kako zameće neprijateljstvo između žene i zmije, između roda njezina i potomka ženina. Crkva taj dio Biblije naziva protoevanđeljem: prvim navještajem radosne vijesti i dolasku Spasitelja. I u tom, rekli bismo, najtragičnijem trenutku, evo plamička radosti, evo zračka novog svjetla. Bog će dati Spasitelja koji će poraziti Zloga. Na polasku iz Egipta Mojsije i Izraelci su se u jednom trenutku našli pritiješnjeni između svojih progonitelja i Crvenog mora. Bog je riješio tu naoko beznadnu situaciju: preveo ih je posred...