Što nam je činiti?

Čitanja: Sef 3,14-18a; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18

Čitamo o velikim ljudima i njihov život nam se čini neostvariv za obične ljude. Pa onda i neki vjernici – opravdavajući svoju nedosljednost u vjeri – vele: „Nisam ja svetac!“ Međutim, Ivan Krstitelj daje jednostavan recept kako biti pravi čovjek, pa ako hoćete, i svetac. Kada su ga ljudi pitali: „Što nam je činiti“, rekao je: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.“ Savjetovao je da iskazuju milosrđe onima koji su u potrebi. Dakle, nije im rekao da moraju poći u pustinju kao on, da moraju strogo postiti, da moraju ostaviti svoje domove i svoj posao. Jednostavno to – da čine dobro potrebitima.

I onda su ga to isto upitali i carinici. To su bili oni koji su se stavili u službu Rimljana i koji su ponajčešće bili nepošteni i gramzivi prigodom ubiranja poreza. Njima Ivan daje jednostavan zadatak: „Ne utjerujte više nego što vam je određeno!“, to jest da budu pošteni u svome poslu. Nije od njih tražio da posvema promijene svoj način života, pa da, na primjer, napuste službu i postanu putujući propovjednici. Budu li bili pošteni u svome poslu i budu li imali ljubavi i razumijevanja za ljude, bit će blagoslovljeni i ljudi će ih blagoslivljati. 

I onda su došli i vojnici, koje su ljudi većinom doživljavali kao nasilnike. Nije im rekao da trebaju napustiti svoju službu, obući se u kostrijet i okajavati svoje grijehe. Rekao im je jednostavno: „Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.“ Kad je rekao da budu zadovoljni svojom plaćom, to je značilo da si sami ne povećavaju plaću pljačkom. I to bi bilo to! Dakle, kada su u pitanju bilo obični ljudi, bilo carinici ili vojnici, svaki je od njih mogao radosno uskliknuti: „Pa to je lako!“

Doista, lako je čovjeku – samo ako hoće! – pomoći bližnjemu koji je u potrebi. Lako je cariniku – samo ako hoće – biti pošten u svome poslu. Lako je vojniku – samo ako hoće! – biti pravedan i blag prema običnim ljudima. Nije im Ivan dao pretešku zadaću, a ipak im je rekao ono što je bitno. Tako bi i nama danas Ivan mogao reći da pomognemo svakom čovjeku u potrebi, da budemo strpljivi i ljubazni. Studentu bi zacijelo rekao da odgovorno pristupi studiju. Supružnicima bi poručio da imaju puno strpljivosti, ljubavi, dobrote, praštanja, a poslovnim ljudima da budu korektni i pošteni. Službeniku bi preporučio ljubaznost, a policajce bi opomenuo da budu savjesni i nepodmitljivi. Svećenicima bi zacijelo rekao da iznad svega budu Božji ljudi, ljudi molitve, da budu strpljivi, ljubazni, i tako dalje… Zato, prema Ivanovu savjetu, dobro je potruditi se oko redovitih stvari. To je lako i to je moguće.