Utorak, 18 siječnja

Meditacija uz 3. nedjelju došašća (C)

1


Ponavljam: Radujte se!


Radost i opet radost! Koji puta i nesvjesno Bibliju turobno doživljavamo. Krivo je to. Ne bismo u prvi čas ni povjerovali koliko Božja riječ pršti radošću. Evo samo nekoliko slika.

Nakon grijeha prvih ljudi, Bog proklinje zmiju i govori kako zameće neprijateljstvo između žene i zmije, između roda njezina i potomka ženina. Crkva taj dio Biblije naziva protoevanđeljem: prvim navještajem radosne vijesti i dolasku Spasitelja. I u tom, rekli bismo, najtragičnijem trenutku, evo plamička radosti, evo zračka novog svjetla. Bog će dati Spasitelja koji će poraziti Zloga.

Na polasku iz Egipta Mojsije i Izraelci su se u jednom trenutku našli pritiješnjeni između svojih progonitelja i Crvenog mora. Bog je riješio tu naoko beznadnu situaciju: preveo ih je posred mora po suhu, a njihove neprijatelje uklonio. I onda, na drugoj obali, Mirjam zajedno s drugim ženama, uz bubanj i ples pjeva pjesmu zahvalnicu. I proroci kasnije često navješćuju radost spasenja. Tako danas u prvom čitanju prorok Sefanija navješćuje: „Kliči od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se od sveg srca, Kćeri jeruzalemska… (Bog) će se radovati tebi pun veselja…“

I evo središnjeg navještaja radosti. Običnoj djevojci dolazi anđeo i veli: „Haire Maria!“, tj. „Raduj se, Marijo!“ Konačno se ono protoevanđelje ostvaruje. Došao je za ljude najradosniji trenutak. Božja će Riječ Tijelom postati. I kad je ono Marija došla svojoj rođakinji Elizabeti, Elizabeta kliče: „Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.“ Ivan se raduje već u utrobi svoje majke.

Što su anđeli rekli pastirima one noći kad se Isus bijaše rodio? Naravno: „Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!“ I onda je tridesetak godina kasnije Isus prolazio i navješćivao evanđelje Božje – radosnu vijest spasenja. Na više mjesta evanđelja izvješćuju kako bi, nakon nekog čuda kojega bi Isus učinio, zavladala u tome kraju velika radost. A kakvu li je tek radost donijelo Isusovo uskrsnuće! Luka tankoćutno izvješćuje: „I dok oni od radosti još nisu vjerovali…“ Radost spasenja širila se i po apostolskim rukama. Djela apostolska izvješćuju kako bi zavladala velika radost nakon što bi apostoli učinili neki znak ili nakon što bi pogani vidjeli da je i njima upućena blaga riječ spasenja.

I evo, danas, u drugom čitanju, Pavao naglašava i naglašava: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (…) Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što.“ Doista, treba li ovome tumačenja? Ovo nije isprazan poziv na radost. Naša je radost utemeljena. Na Isusu Kristu i njegovu uskrsnuću. Na spasenju i milosti koju dobivamo djelovanjem Duha Svetoga. Ne možemo i ne smijemo tugovati. Djeca smo Božja. Djeca smo svetaca. Zato puni radosti zahvaljujemo za tolike velike i umnožene darove. Zato je i naša euharistija upravo euharistija, tj. molitva hvale. U radosti iščekujemo blagdan Kristova rođenja. Gospodin je blizu. S nama i u nama. Ispunja nam srca blagošću, mirom i milošću. Ispunja nas radošću, onom radošću koja samo od njega dolazi i koju nam nitko uzeti neće.