Oznaka: 3. vazmena nedjelja (A)

Čitanja: Dj 2, 14.22-23; Ps 16, 1-2a.5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35 Nakon Gospodinove muke i smrti, uočljivo je da su apostoli i drugi Isusovi učenici potonuli u mrak i beznađe. Oni, naime, nikada i nisu došli do onog stupnja gledanja na život za koji ih je osposobljavao Isus svojom prisutnošću, naukom i djelima. Točnije, nisu nikada došli do te točke da ga sa sigurnošću otkriju kao Sina Božjega, već su ga promatrali, što je sasvim razumljivo, svojim ljudskim očima. I za njih se može reći da su bili slijepi pored zdravih očiju ili da su bili nesposobni vidjeti ono bitno što nadilazi okvire ljudske svakodnevnice i ljudske predodžbe. Apostoli su imali svoje ljudsko shvaćanje i pokušali su u to svoje shvaćanje staviti Isusa, dok je on s druge strane njima pokušao ukazati da trebaju d...

Čitanja: Dj 2, 14.22-23; Ps 16, 1-2a.5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35 Stari su propovjednici rado govorili o smrti, da bi ljude odvraćala od navezanosti na zemaljsko. Tako je srednjovjekovna ikonografija prepuna simbola smrti i prolaznosti, do te mjere da je u svoje vrijeme među vrlo strogim redovnicima bio uobičajen pozdrav (umjesto „Dobar dan“): „Memento mori – Sjeti se smrti!“ Svakako da je to pretjerano. Međutim, valja priznati, koliko god se neki junačili, smrt je uvijek strašna, tako da je i Krist uoči svoje muke molio: „Oče ako je moguće, otkloni ovu čašu“… Biblija je realna. Govori o gorkoj smrti, o smrti pred kojom čovjeka hvata tjeskoba. U jednoj od svojih prvih propovijedi Petru je to jasno. Međutim, to je samo jedna strana medalje. Krist je, istina, zbog ljudske zlobe i...

Čitanja: Dj 2, 14.22-23; Ps 16, 1-2a.5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35 Na dan Isusova uskrsnuća dvojica njegovih učenika uputila su se iz Jeruzalema u nedaleki Emaus. Čuli su svjedočanstvo nekih žena da su vidjele Isusa živog, ali oni to jednostavno nisu mogli ni vjerovati. Na putu im se pridružio Isus, ali tako da ga nisu mogli prepoznati. U razgovoru s njime oni su izrazili svoje duboko razočaranje. Naime, oni su bili očekivali da će Isus u političkom smislu obnoviti moćno židovsko kraljevstvo – kao u vremenu Davida ili Salomona. I sada, kada su vidjeli da je Isus bio pogubljen kao zločinac, izgubili su svaku nadu. Rekli su: „A mi smo se nadali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela…“ Jer, za njih je Mesija trebao biti prvenstveno snažna ličnost koja će ognjem i mačem – ili Božjom...

Čitanja: Dj 2, 14.22-23; Ps 16, 1-2a.5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35 U ne tako davnim vremenima ljudi su – pogotovo navečer – u pravilu zajednički blagovali. Budući da hrane redovito nije bilo u izobilju, otac ili mati dijelili su hranu, pazeći da nitko ne bude prikraćen. Uz taku večeru redovito je išla molitva i obiteljski razgovor o minulom danu i onime što sutra trebaju činiti. Obiteljski je stol bio mjesto susreta, bio je neka vrsta kućnog svetišta. U povijesti su gotovo sva važna zbivanja i odluke bile vezane uz zajedničko blagovanje. Najveći židovski blagdan Pasha slavi se kao obredna obiteljska večera. Najveća kršćanska svetinja, euharistija, zapravo je „Gospodnja večera“ jer ju je Isus ustanovio na Posljednjoj večeri. Evanđelje tako opisuje kako su dvojica Isusovih učenika ...

Današnji evanđeoski odlomak (Lk 24, 13-35) opisuje jedan od događaja na sam dan uskrsnuća prema informacijama koje je o njemu prikupio sveti Luka i zapisao u svome Evanđelju. U središtu događanja su dvojica učenika koji su s puno nade i očekivanja pratili sve što se ticalo Isusa Nazarećanina, očekujući da će biti otkupitelj naroda Izraelova, no naposljetku su se morali predati pred stvarnošću njegove muke i smrti na križu. Prema njihovu shvaćanju stvari on nije ispunio ni njihova očekivanja ni očekivanja mnoštva koje ga je oduševljeno slušalo i u njega polagalo svoje nade. Zato su i ova dvojica učenika razočarani napuštali Jeruzalem, premda su već čuli bili od žena i od apostola koji su išli na grob da Isusa nema u grobu. Pa i kad nisu još uvijek znali protumačiti kako to da njegov...

Uvod i pokajnički čin Koji puta čovjek neke stvari ne vidi kraj zdravih očiju. Toliki oko njega mu govore, pokazuju mu, ali on jednostavno ne vidi i ne razumije. I onda, odjednom, kao da mu nešto pukne pred očima, u jednome trenutku u jednome hipu shvaća razumije i gleda posve drugačije. Tako je nekako bilo s Isusovim uskrsnućem. Čuli smo na Uskrs kako je onaj ljubljeni učenik – vrlo vjerojatno Ivan – vidio prazan grob i plahte uredno složene i u taj isti čas – povjerovao. Druge smo nedjelje čuli kako je Tomi trebalo puno više da bi povjerovao. I danas Božja riječ govori o slaboj vjeri dvojice Isusovih učenika. Mi bismo, naprotiv, htjeli danas s vjerom i ljubavlju čuti i prihvatiti današnju Božju riječ i plodonosno proslaviti ova sveta otajstva. Zato ćemo se pokajati za sve ...

Uvod i pokajnički čin Nakon neke prometne nezgode vozač redovito kaže kako neku pojedinost u prometu jednostavno nije vidio. Naravno, ne zato što bi imao loš vid, nego iz nekih razloga, kraj zdravih očiju, jednostavno nije zapazio ono što je bilo itekako vidljivo. Slično je i s nama grešnicima. Griješimo mišlju, riječju, djelom i propustom, a počesto to ne uviđamo, jer to ne želimo ili možda zato što nam zlo zamagljuje pogled. Gospodin nam danas, upravo na ovoj svetoj misi, želi otvoriti oči svojom riječju i izliječiti naš život snagom svetih otajstava. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste, pa da budemo dostojni ovog svetog slavlja. Gospodine, ti si svjetlost koja je došla na svijet. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti nam svojom riječju otvaraš oči n...

Dj 2,14.22-23 Kao reakciju na one koji ekstazu apostola povodom izlijevanja Duha Svetoga smatraju pijanstvom, u Dj 2,14 Petar počinje prvu apostolsku propovijed. Ova propovijed, zapravo proročko iščitavanje događaja u svjetlu Pisma, donosi temelje Lukine teologije Evanđelja. Osim što je Izraelov Mesija, Isus je ušao u božansku sferu i uzdignut je s desna Bogu te odande izlijeva Duha na sinove obećanja (Dj 2,32-33). Dar Duha dokaz je Isusovoga mesijanstva. Stoga sve skupa kulminira i uvire u tvrdnju da je Isus Gospodin i Krist (2,36). Nit koja povezuje psalamske citate (Ps 16,8-11.10; 110,1) jest davidovski lik kojem tradicija pripisuje autorstvo psalama, ali kojeg priziva već i tematika restauracije Kraljevstva u Izraelu na početku Djela. Povezujući davidovske karakteristike sa ispunjenje...

A MI SMO SE NADALI Lako je biti vojskovođa poslije bitke. Tako smo i mi vjernici, a pogotovo propovjednici, spremni suditi sve one koji su bili svjedocima Kristovog spasiteljskog djela. Znademo mi vrlo dobro kako Petar nije smio zatajiti Gospodina, a kako se braća Ivan i Jakov nisu trebali stavljati ispred ostalih. Pogotovo se zgražamo nad Judom koji je Gospodina izdao, iako je bio njegov učenik od prvih dana. Tako je uobičajeno iščuđavati se nad ovom dvojicom učenika o kojima govori današnje evanđelje. Nisu prepoznali Gospodina i nisu razumjeli smisao njegove smrti i uskrsnuća. Čudimo se ovim učenicima koji su bili svjedocima svega što je Isus govorio i učio. Istina, vidjeli su njegovu smrt, ali su kasnije čuli i da je uskrsnuo. Mi bismo rekli: pa ako su ti učenici bili očevici kad je Is...

Od četvorice Evanđelista samo sveti Luka opisuje iskustvo razočaranja dvojice Isusovih učenika, koji na sam dan uskrsnuća, ne znajući što se sve dogodilo u uskrsno jutro, odlučiše napustiti Jeruzalem. Grad koji je čuvao nade Izraelove, postao je za njih mjesto razočaranja, prava grobnica jer su na Kalvariji s njihovim Učiteljem dva dana prije toga bile pokopane sve njihove nade. I dok su razmišljali o vlastitoj naivnosti i razočaranju koje ih je zadesilo, nisu niti bili svjesni vlastite sljepoće, poradi koje nisu bili u stanju ispravno sagledati što se sve dogodilo i što su im do tog trenutka navijestile žene i apostoli koji bijahu na grobu. Njihov pogled je bio zastrt ljudskim nadanjima i zamućen zemaljskim očekivanjima, te je odbijao svaki navještaj uskrsnuća. Na jednom mjestu (Tumačenj...