Čitanja: Dj 2, 14.22-23; Ps 16, 1-2a.5-11; 1Pt 1, 17-21; Lk 24, 13-35
Stari su propovjednici rado govorili o smrti, da bi ljude odvraćala od navezanosti na zemaljsko. Tako je srednjovjekovna ikonografija prepuna simbola smrti i prolaznosti, do te mjere da je u svoje vrijeme među vrlo strogim redovnicima bio uobičajen pozdrav (umjesto „Dobar dan“): „Memento mori – Sjeti se smrti!“ Svakako da je to pretjerano. Međutim, valja priznati, koliko god se neki junačili, smrt je uvijek strašna, tako da je i Krist uoči svoje muke molio: „Oče ako je moguće, otkloni ovu čašu“…
Biblija je realna. Govori o gorkoj smrti, o smrti pred kojom čovjeka hvata tjeskoba. U jednoj od svojih prvih propovijedi Petru je to jasno. Međutim, to je samo jedna strana medalje. Krist je, istina, zbog ljudske zlobe i na osnovu nepravedne osude osuđen i pogubljen, ali, veli Petar, „Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada“.
To je kršćanska nada i to je temelj kršćanske vjere – uskrsnuće Kristovo. U Božjem svijetu nije moguće da smrt ima zadnju riječ, jer Bog je Stvoritelj, on je čovjekoljubac, kako veli Biblija. Veli Knjiga mudrosti: „Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.“ Da bi čovjeka izbavio od smrti, Bog „ni svoga sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao“. Ne možemo znati zašto je bilo potrebno da Krist onako završi svoj zemaljski život, nikada nam do kraja neće biti jasno zašto na svijetu još uvijek ima toliko jada i bijeda, pa i ove neočekivane bolesti, zašto je pod svakim čovjekom otvorena grobna jama, ne znamo zašto s pravom govorimo o „grozoti smrti“, ali vjerujemo da je Bog tu strahotu pobijedio Kristovim uskrsnućem. Krist je, kako veli Pismo, „sa silnim vapajem i suzama“ prešao iz ovoga svijeta, ali je i uskrsnuo. Tako bismo strahotu smrti mogli usporediti s porođajnom boli koja rađa posve novim životom.
U kršćanskom je kalendaru još uvijek uskrsnu vrijeme. O čemu bismo i mogli govoriti, ako ne o uskrsnuću Kristovu i uskrsnuću čovjekovu? Samo u toj vjeri i nadi, rekao bih, nalazimo smisao sadašnjeg života, nalazimo mir i radost u svakome danu koji nam je ovdje darovan. Poželimo taj mir i tu radost jedni drugima. Sutra je nedjelja, dan Kristova uskrsnuća, a nedjelja se u ruskom jeziku – gle slučajnosti! – naziva „vaskrsenje“ – Uskrs!
Župnik u Čepinu 3 i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu