Oznaka: 6. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37 Biblija rado govori o mudrosti, to jest o onoj sposobnosti da čovjek uvidi što je bitno, a što nebitno, što je životno, a što isprazno. Tako može imati veliku životnu mudrost i nepismen čovjek, dok u isto vrijeme može biti životno ne-mudar visoko školovani čovjek koji se u redovitom životu jednostavno ne snalazi. Jer, inteligencija i školovanje po sebi ne jamče mudrost. Apostol je Pavao za svoje vrijeme bio visoko obrazovan čovjek. Prošao je helenističke škole, upoznao grčke filozofe i pjesnike, ali je također u Jeruzalemu studirao hebrejsku Bibliju. Savršeno je govorio grčki, aramejski i biblijski hebrejski, a vrlo vjerojatno se služio i latinskim. Međutim, Pavao nije htio nastupati kao visoko obrazovan...

Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37 PDF za preuzimanje U naše vrijeme uopće nije problem razumjeti evanđeoski odlomka koji čitamo ove šeste nedjelje kroz godinu, a u kojem Isus govori o svom odnosu prema nauku koji je po Zakonu i Prorocima bio prisutan u Božjem narodu dugi niz stoljeća prije njegova dolaska. Kad je on započeo propovijedati s posebnom snagom i svježinom, mnogi su bili uvjereni kako je on došao donijeti radikalnu novost i prekid sa svime što je bilo prije. Zamišljali su ga kao nadobudnog naprednjaka koji će raskrstiti sa starim, konzervativnim navikama i običajima, te napraviti reformu zakona i odredbi. Istina je da je zakon bio jedno veliko breme, te su ga mnogi htjeli skinuti s leđa. Ponadali su se da je to upravo Isusova ...

Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37 PDF za preuzimanje Kad smo išli u prvi razred osnovne škole s divljenjem smo gledali one iz drugog razreda: oni su već učili tablicu množenja! Slično je bilo kada samo gledali one koji su već znali plivati ili voziti bicikl. A kad smo sve to svladali, vidjeli smo da to i nije tako teško. Djecu učimo da je moguće ostvariti ono što njima u prvi mah izgleda nedostižno. A što je s nama? Skloni smo reći da su za nas neke stvari neostvarive, da su neki ideali visoko iznad našeg domašaja, kao kad Isus, na primjer, kaže kako neće biti dostatno da koga ne ubijemo, nego da se ne smijemo ni rasrditi, kako neće biti dovoljno da čovjek ne učini preljub, jer, griješi i onaj koji s požudom i pogleda ženu... Nije li to ...

Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37 PDF za preuzimanje Evanđelje ponekad zbunjuje, rekli bismo da pretjeruje. Tako Isus veli: „Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu'. A ja vam kažem, svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu.“ Što se želi reći? Isus ovdje ulazi u srž problema. Treba naime držati čistim vlastito srce: misli i želje. Drugom zgodom on objašnjava zašto je to važno. Veli: „Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.“ Tako se, nažalost, stvarno može dogoditi da čovjek godinama u sebi gaji mržnju ili zavist, da godinama žudi za tuđom stvari, da godinama žudi za ružnom osvetom. I onda – gle! – dođe prigoda i dogodi se zlo i zlo...

Počesto i u naše vrijeme pojedinci koji ne prihvaćaju konkretne i ozbiljne zahtjeve koje vjera stavlja pred ljude, usuđuju se tumačiti Evanđelje olako i površnu kao da je riječ o sladunjavom nauku, a Isusa kao vjerskog učitelja bez osobitih zahtjeva, pravila i normi. Tako danas mnogima smeta kad Crkva ističe da su s pravima vjernika spojene i obveze, te da svaki vjernik treba ozbiljno i zauzeto djelima potvrđivati vjeru boreći se protiv grijeha i trudeći se životu dati veću ozbiljnost. Oni onda crkvene preporuke, propise, norme i odredbe drže krutim legalizmom ili moraliziranjem uspoređujući ga sa starozavjetnim legalizmom. A kad uz to istaknu da se Isus borio protiv starozavjetnoga legalizma, osjećaju da su došli do središnjeg i najvažnijeg zaključka koji će dati za pravo njima i ...

Uvod i pokajnički čin Isus je naviještao Kraljevstvo Božje. Njegovi su sunarodnjaci – uključujući i apostole! – očekivali, da će on uspostaviti jako židovsko kraljevstvo koje bi onda bilo okosnicom Božjega kraljevstva na zemlji s Jeruzalemom kao stjecištem svih naroda i pravog bogoštovlja. Međutim, Isus želi da se Božje kraljevstvo ukorijeni u srcu svakoga čovjeka, tako da svijet i svoje bližnje gledamo Božjim očima i volimo Božjim srcem. Baš kao što bi mati htjela da se sva njezina djeca međusobno vole onako kako ih ona sve zajedno i svakog pojedinačnoga voli. Nažalost, zbog naših grijeha, propusta, nemarnosti, zbog nečistoće našega srca, Bože kraljevstvo nikako da u potpunosti zaživi u nama. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe pa da možemo plodonosno čuti i prihvatiti B...

U današnjem evanđeoskom tekstu postoje dvije temeljne linije misli prema kojima se upravlja i naše razmišljanje. Naime, dok s jedne strane izriče Isusov stav prema starozavjetnom Zakonu, s druge strane njegova riječ otkriva nama u kojem smjeru trebamo upravljati svoj vjernički život. Isusova riječ je ujedno vrlo jasna i izravna, te bismo za središnju misao mogli uzeti sljedeću rečenicu: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ Tim riječima Isus nije doveo u pitanje, kao ni nijednom svojom drugom izjavom valjanost starozavjetne objave i Božjeg Zakona, a opet je istaknuo da ima ne samo bolje i savršenija objava od starozavjetne, nego i način ponašanja pravedniji od farizejskoga. Stoga je i prva kršća...

AKO HOĆEŠ, MOŽEŠ Kad smo išli u prvi razred osnovne škole s divljenjem smo gledali one iz drugog razreda. Zamisli, oni već uče tablicu množenja! To nam je znanje izgledalo tako daleko i nedohvatno, kao da je između nas i drugog razreda bio duboki ponor. Tako i mi ljudi znademo zastati pred nekim pothvatom i onda kažemo kako mi to nikada ne bismo mogli učiniti. Tako je bilo i kad smo učili plivati i voziti bicikl... Pa ipak, malo po malo, uz dobru volju naučimo i više od toga. I onda nam uopće ne izgleda teško. Upravo nam tako danas izgledaju Kristove zapovijedi. Isus je vrlo zahtijevan. U prvi mah doista izgleda da je nemoguće činiti kako on kaže. Naime, Isus nas uči kako neće biti dostatno da koga ne ubijemo, nego da se ne smijemo ni rasrditi. Nadalje nas uči kako neće biti dovoljno da ...

Sir 15,15-20 Ovaj odlomak iz Knjige Sirahove pripada sekciji koja je posvećena govoru o slobodi volje. Starozavjetnom mudracu je ovo važna tema jer i najstariji slojevi mudrosne tradicija Staroga zavjeta, zastupljeni u Mudrim Izrekama, pretpostavljaju da čovjek ima slobodnu volju. Ona je ustvrđena i u Petoknjižju (Post 4,1-8; Pnz 11,26-28; 30,15-20; usp. Jš 24). Vremenom se u Izraelu razvilo mišljenje da u čovjeku postoje dva nagnuća, prema dobru i prema zlu, a on sam odabire kojim će se nadahnjivati. Tu liniju slijedi i Sirah, relativno kasni pisac na samom pragu Novoga zavjeta. Shvaćajući da je Torah kao riječ Božja puna mudrosti i stoga pokazuje put u život (24,13-30), upućuje učenike da otkriju prostore slobode u kojima će se opredjeljivati za dobro, jer u čovjek ne postoji ništa što ...