»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

6. nedjelja kroz godinu (A): U tvojoj je moći


Čitanja: Sir 15, 15-20; Ps 119, 1-2.4-5.17-18.33-34; 1Kor 2, 6-10; Mt 5, 17-37

PDF za preuzimanje


Kad smo išli u prvi razred osnovne škole s divljenjem smo gledali one iz drugog razreda: oni su već učili tablicu množenja! Slično je bilo kada samo gledali one koji su već znali plivati ili voziti bicikl. A kad smo sve to svladali, vidjeli smo da to i nije tako teško. Djecu učimo da je moguće ostvariti ono što njima u prvi mah izgleda nedostižno. A što je s nama? Skloni smo reći da su za nas neke stvari neostvarive, da su neki ideali visoko iznad našeg domašaja, kao kad Isus, na primjer, kaže kako neće biti dostatno da koga ne ubijemo, nego da se ne smijemo ni rasrditi, kako neće biti dovoljno da čovjek ne učini preljub, jer, griješi i onaj koji s požudom i pogleda ženu… Nije li to pretjerano? Tko to može, nikada se ne rasrditi, tko to može uvijek imati čiste misli? A evo, Knjiga Sirahova mirno veli. „Ako hoćeš, možeš vršiti zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. Bog je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati“.

Naravno da nije lako živjeti u potpunosti u miru s vlastitom savješću. Međutim, moguće je. Mi nismo programirani strojevi. Mi nismo robovi svojih strasti i nagona. Mi nismo prepušteni slijepoj sudbini prema kojoj će se dogoditi ono što je suđeno, ma što mi učinili. Mi smo ljudi koji imaju slobodnu volju. Samo ako iskreno i predano hoćemo, mi možemo činiti dobro i othrvati se zlu. Mi možemo ostvariti puno više od onoga što nam se u prvi mah čini. Prisjetimo se. Svatko od nas se sjeća barem jedne prigode iz svoga života kada je učinio puno više od onoga što je mogao i zamisliti.

Nitko od nas nije Superman, ali je u našoj moći puno više nego što bismo u prvi mah mogli povjerovati. Ne trebamo misliti na ratna stradanja i neke osobito strašne dileme. Evo. U mojoj je moći da danas budem strpljiv u svojoj obitelji, da učinim savjesno ono to je preda mnom, da iskažem ljubav i dobročinstvo svojim najbližima, svojim susjedima. U mojoj je moći da ne prigovaram za svaku sitnicu, da se posvetim onima koji su mi bliski, da se riješim ovisnosti, ma kakva ona bila, da nastojim gledati druge ljude u pozitivnom svjetlu, jednom riječju, da nastojim oplemeniti vlastitu dušu. Za velike smo stvari stvoreni. Stara je poslovica: „Gdje je volje, tamo je i načina.“ Konačno – to bismo htjeli vjerovati – Onaj koji je u nas usadio težnju za dobrom, dat će nam i snage da za tim dobrom stalno idemo.